U sklopu hrvatsko-crnogorske kulturne suradnje i izlaska dvije panorame crnogorskog i hrvatskog suvremenog pjesništva Razlog za pjesmu i Odlazak u stihove, koautorskog projekta dr. Željke Lovrenčić i Božidara Prororčića predstavljamo crnogorskog književnika Sretena Perovića

U Crnoj Gori predstavlja se hrvatska književnica Božica Brkan na portalima Montenegrina i Avlija

Pročitajte pjesme crnogorskog pjesnika akademika Sretena Perovića!

NA PRAGU VJEČNOSTI

Leži majka na plastu od magle
i tone u dubinu
Smrt je blizu
ali se Ona ne da
sve bržem ringlšpilu
što između zemlje i oblaka
kao at na gumnu optrčava
Optrčava i cijedi
potonje kapi života
slaže suve suze
i kreće u maglu
u natrulo korijenje
u pepeo trajanja
Moja majka zove svoju majku
a ni sa te obale odziva joj nema

PRIVIĐENJE

Ptice iz moga sušnoga sela
tiho gladuju
Ne vide me
ne primjećuju me
ni sluhom me ne opredmećuju
A izgleda kao da mi se raduju
Možda u njihovoj nutrini klijam
u brzom srčanom ritmu se snujem
i kao prut uz put se svijam
i kao u pećini odjekujem
Te ptičje sjenke iz zavičaja
slijeću po nekom tajnom zvuku
A ja iz tih zaveslaja
izlačim samo praznu ruku.
(Junski hod ka Berima, 1995)

MJESEČEVE SUZE

Pred tim vratima vazda me srela
smršena griva bagrema:
kuče koje ne umije da ujeda.
I brava za koju ključa nema.
Pred tim vratima ruke postaju tuđe.
Blijedi odsjaj – večernja polutama.
Pred tim ulazom pitao sam sebe
zašto se vrata ne otvaraju sama?
Unutra
na budnoj postelji
ona čuje srce kako prsi potresa.
A zna pogled sa suncem u očima
i zvjezdane straže s bagremima
pred proljećima koja gutaju nebesa.

VEČERNJA EVA
NA OBALI SAVE

Uđi u hram
uđi u miris neprimijetne ruže.
Vjetru na dohvat
a mojoj tajni daleko.
Uđi u san
u gipki val
zvijezde da produže
lika tvoga dah.
U hramu snova je meko.
Tamo ispruži svoje providne prste
da sunca zrak il mrak
poigra se s njima.
I spusti lica prah
na stare stijene. Čvrste
drobe se strijele
pred otrovanim kopljima.
Sad miran je grad
i mir mu s obala sviće.
Trava se množi da cvijetom
glas ti hrani.
Moju žeđ
od svog tvrdog sna odbrani !
I zasnuj dom
za neukrotivo biće.

SRETEN PEROVIĆ (Gornja Gorica, Podgorica, 15. februara 1932) je akademik, pjesnik, kritičar, istoričar literature, teatrolog, dramski autor, prevodilac, antologičar, publicist i enciklopedist, naučni savjetnik Leksikografskog zavoda Crne Gore…Višu realnu gimnaziju završio u Titogradu (1950), a Jugoslovensku i svjetsku književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu (jan. 1956). Poezijom se javio kao sedamnaestogodišnjak, 1949. godine, i za prvu objavljenu pjesmu dobio nagradu CKNO Crne Gore. Prvu zbirku stihova „Zvuci i daljine” objavio je 1951. godine u izdanju Književnog kluba studenata Beogradskog univerziteta. Za vrijeme studija suorganizator je i saradnik kratkovjekog „Studentskog književnog lista” (1952), te jedan od pokretača i urednika književne revije „Vidici” (1953) i predsednik Književnog kluba studenata Beogradskog univerziteta (1954). Po povratku u Crnu Goru radi kao profesor književnosti u titogradskoj Srednjoj tehničkoj školi (1956–1961); istovremeno je i glavni urednik časopisa „Susreti” (1957–1962). U titogradskom izdavačko-štamparskom preduzeću Gra fički zavod je, od januara 1963, urednik više edicija i odgovorni urednik edicije „LUČA”, antologijske biblioteke crnogorske književnosti, u kojoj su u 80-ak tomova objavljena najznačajnija djela klasične i savremene crnogorske književnosti. Od 1975. do (maja) 1981, Sreten Perović je odgovorni urednik i direktor Izdavačke djelatnosti NIO „Pobjeda”, a zatim glavni urednik, zamjenik direktora (1981–1983) i direk- 11 tor (1983– 1991) Leksikografskog zavoda Crne Gore i glavni urednik za oblast Kultura i prosvjeta u projektu Enciklopedije Crne Gore. Sedamdsetih i osamdesetih godina je tri puta komesar Jugoslovenske izložbe na univerzalnim sajmovima knjiga u Bugarskoj (Sofija), Poljskoj (Varšava) i Francuskoj (Nica). Leksikografski zavod Crne Gore, koji je iz memorandumskog Beograda okarakterisan kao navodno „leglo crnogorskog nacionalizma”, ukinut je na Vidovdan — 28. juna 1991, i Sreten Perović ostaje bez stalnog zapošljenja, s jednogodišnjim prekidom radnog staža. Nastavlja da se povremeno javlja u Programu za Jugoslovene na Švedskom radiju, izvještavajući o zbivanjima u Crnoj Gori. Perović je objavio nekolke desetine svojih knjiga, od čega dvadesetak zbirki lirske poezije. Njegova poezija je prevođena na tridesetak jezika i predstavljena u brojnim domaćim i stranim antologijama. Za svoje književno stvaralaštvo Perović je dobio brojne nagrade, te najznačajnija nacionalna i visoka međunarodna priznanja. Decenijama je Crnu Goru i Crnogorsku kulturu aktivnim učešćem predstavljao na naučnim skupovima, kongresima i regionalnim konferencija- ma PEN-a, na uglednim jugoslovnskim i svjet-skim festivalima poezije (od Lykosovog festivala poezije, 1959, nešto kasnijeg „Goranovog proljeća”, tridesetak puta na proslavljenim Struškim večerima poezije, 1963–2010, na Evropskim susretima pisaca na Bledu, na kongresu Internacionalnog PEN-a u Edinburgu (Škotska), na Mediteranskom festivalu u Setu (Azurna Obala, FR/2011), na gostovanju u Krajovi — 2012, kao laureat Internacionalne nagrade za poeziju Internacionalne akademije „Mihai Eminescu” itd. Sreten Perović je predsjednik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, Inostrani član Makedonske akademije nauka i umjetnosti i Počasni član Inter- 12 nacionalne akademije „Mihai Eminescu” u Rumuniji. Utemeljitelj je i dugogodišnji predsjednik Društva crnogorsko-makedonskog prijateljstva i Društva crnogorsko-ukrajinskog prijateljstva. Predsjednik je Pozorišnog savjeta Crnogorskog narodnog pozorišta (u dva mandatu), te počasni član CNP i više institucija, udruženja i nevladinih organizacija. Objavio je: Zvuci i daljine (1951), Mramorno pleme (1955), Seanse (1958), Žedni sat (1960), Ukleti hram (1962), Korida (1964), Prepoznavanje vremena (1965), Реквием (na makedonski: Gane Todorovski 1969), Lesendro (1972), Gladno oko, izabrana poezija (1975), Сребрни алки (na makedonski: J. Pavlovski 1982), Moara de vise (na rumunski: Ion Deaconescu 1989), Himna južnim vjetrovima (1991), Put u daleke duše (1997), Пладне во Охрид (na makedonski: P. Boš- kovski 2000), Makedonija ekumena, trojezično (2004), Poezija (na maked., crnogorskom i engleskom 2004), Makedonija ekumena (2008; OH 2009; SK 2010; 2011), Priere sans dieu-Moilitva bez boga (2011), Insomnii, na rumun. (I. Deaconescu/O. Bur- tea 2012), Кориння, na ukrajinskom (2012), Južna harfa, bilingvalno (2012), In fiecare, doar un suflet, na rumunskom (2014), Steaua salcamului, na mold./ rumunskom (2014), Haiku-lampe, (2015), Antologija (2019). Izabrana djela S. Perovića: Poezija, knjiga prva (2009), Poezija, knjiga druga (2009) Poezija, knjiga treća (2009). Knjige kritika: Lirska zamišljenost nad životom (1967), Pregled crnogorske dramske književnosti (1974), Živi vjetar (1975), Krugovi (1978), Darovi scene, pozorišne kritike, 1–2 (1986), Ogledi i eseji (1990), Makedonija ekumena, kritike, (preveo D. Baševski 2006), Besjeda o Prličevu (2009), Crnogorci na sceni, pozorišne kritike (2014). Drame: Ukradeno proljeće, praizvedba 13 u CNP 5. aprila 1958; Zaleđeni pod suncem, praizvedba u Novoj Gorici, 1960; Milena, scenario za film, /konkursna nagra-žda/, TG, 1972. Istorija /priručnici: Vodič kroz crnogorsku istoriju (2001), A guide through the montenegrin history (2005). Priredio antologije: Lirika Crne Gore (1962), Najmlađa crnogorska lirika (1971), Antologija crnogorske književnosti, s koautorima, (1976), Crnogorskata poezija (1984), Savremena drama i pozorište u Crnj Gori (sa R. R, 1987). Preveo je i prepjevao: Aco Šopov: Predvečerje (1966), Sl. Janevski: Lukavi Pejo Kainavelijski (1970) Gane Todorovski: Neprebol (1973), Todor Čalovski: Ponoćni izlet (1973) Aco Šopov: Pesme, prevod, prepjev (1974), Slavko Janevski: Pesme, sa Cv. Kotevskom (1974), Blaže Koneski: Zapisi (1975), Gane Todorovski: Pesme (1977), Aco Šopov: Dugo dolaženje ognja (1977), Antologija savreme makedonske poezije, sa koprev (1977), Ante Popovski: Ognjena, esej o piscu, (1978), Blaže Koneski: Tamne vode (1981), Blaže Koneski: Tvrđava, studija o piscu (1982), Blaže Koneski: Poezija, s koprev (1982), Miladinovci: Odabrane strane, s R. Pešićem (1984), Aco Šopov: Pjesme (1986), A. Bosquet: Korijen razmišljanja, (1986), Blaže Koneski: Poslanica, esej o piscu (1988) Bl. Koneski: Oduzimanje snage, I–III, s koprev (1990), Dimitar Baševski: Bunar, roman (2005), Oleksij Dovgij: Zavjet, s ukrajinskog ( 2006), Mateja Matevski: Povratak iz Troje (2008), Fr. Lipka: Argonauti i jeretici, sa slovač (2008), Petar T. Boškovski: Postelja od trnja (2010), Rade Siljan: Utvarno doba, predgovor (2012), Taras Ševčenko: Kobzar, s ukrajinskog, (2014), Jon Deakonesku: Suton godišnjeg doba (2016), Stanislav O. Dovgij: Večernje molitve (2016).

B.P.