Igor Petrić – IGRA RIJEČI
dokolica, zagonetka, slagalica
uvijek nešto
naopako, obrnuto, izvrnuto
i ovako i onako
svakako i nikako
baš lijepo, tužno, uzvišeno, jadno
danas nisam postao pionir
ni sutra neću
ne želim mahati zastavama
prepotentnim ljudima u sivim odjelima
ne želim stajati bos na kiši
kad odrastem
ne želim biti ronin
kada odem ne treba mi ništa
osim znamena malog
samo deset slova na crnoj kamenoj ploči
na kraju krajeva i svih početaka
uzet ću onu zelenu,
onu plavu vodicu za ispiranje usta
jer danas je dan za ispiranje
riječi i nerazumljivih rečenica
slagalica, dokolica, zagonetka
pridruži se slavlju
večera će biti poslužena na vrijeme
ili malo kasnije
nakon večere mučnina
proljev i povraćanje
nije do tebe
nije do nikoga
bit će da je hrana pokvarena
salmonela, trihinela
triper i gljivična infekcija
staklena površina neprozirna
razbijena slučajno, namjerno
krv pomiješana s pepelom
i pijeskom za čišćenje
ljudskih otpadaka
stvarno više ništa ne razumijem
zašto je danas utorak
kad još jučer bila je srijeda
jebeni ponedjeljak i subota
tjedan u tjednu prije tjedna
zagonetka, slagalica, dokolica
uvijek nešto
naopako
obrnuto
izvrnuto, isto
i drugačije
crno iako je bijelo
prljavo
blatno
lijevo
i kad bi trebalo biti desno
ovakvo
onakvo
ponekad malo
nevidljivo
ponekad veliko
i smrdi, zaudara
lijepo miriše
na uzorana polja
gnoj, govna
proljeće

Prazne ulice
Razumijem kad kažeš
„nema me“,
iako te vidim iza zavjese,
iako znam da ponekad iza vrata sjediš
sklupčana u grču vlastitog vriska,
vlastite boli
i kad ništa ne boli te.
Razumijem kad kažeš
„briga me“
i kad želiš vikati,
ti vičeš u sebi najglasnije,
samo da drugi ne čuju,
ne vide.
Razumijem kad kažeš
„volim i mrzim te“,
iako si sama
i uz tebe trenutno nitko nije.
Razumijem sve
iako ne znam od kad te poznajem.
Poznajem li uopće sebe?
Poznajem li ikoga više?
Ulice su prazne nakon vjetra
i one dosadne,
dosadnjikave sitne
kiše.
Gdje su svi nestali? Svi ti ljudi,
prijatelji, neprijatelji,
djeca i njihove drvene igračke?
Zašto se skrivaju od tebe,
mene, nas?
Ti čekaš, iako predosjećaš
prošlost se neće vratiti.
Zato šutiš i pretvaraš se u plavog leptira,
koji ne vidi ništa dalje od svojih prevelikih krila
i njihove crne sjene.
Sjećaš li se ičega.
Sjećaš li se svog izmišljenog prijatelja iz djetinjstva,
ili si mu jednostavno zaboravila ime.
Upravo zato razumijem kad kažeš
„nema me, ne mogu i ne želim više“.
Strpi se još malo.
Zaboravi, opusti
i prepusti se životu.
Tvoje vrijeme tek dolazi.
Tvoje vrijeme samo što nije…
Uspavanka
Noć se polako topi
u čaši jutarnje svjetlosti,
stariš.
Uz ritam teških koraka,
krvnih zrnaca
opijenih etanolom
i ustajalim zrakom skučenih stratišta,
stariš.
Zorom slaveći nova buđenja,
mišići se polako zagrijavaju na radnu temperaturu,
praćeni nejasnim mrmljanjem
prvih riječi dobrodošlice,
stariš.
Nitko te ne razumije.
Uznemiruje ih tvoja smirenost,
dok analiziraš njihovo postojanje,
stariš.
Sjedeći bezbrižno
zavaljen u naslonjaču
i ništa ti više nije bitno,
stariš.
Spreman i odlučan za skorašnji odlazak
nečujno poput sjenke što kroz vrijeme
nježno gubi svoj tamni sjaj,
možda posljednji put budiš se
uz svjetlost novih svitanja,
stariš.
Znam!
Animalia (ljudi paučnjaci)
Čudan je osjećaj
kad vidiš sebe
kako se gledaš u ogledalu
i ne znaš
što bi tom čovjeku rekao.
Što duže gledaš,
gubiš orijentaciju.
Prostor u vremenu, koje još nije počelo,
mijenja se prebrzo.
Gledaš
i čudiš se toj prikazi
koju od nekud poznaješ.
Možda je čovjek, možda životinja.
Progovaraš.
Pitaš štošta,
ali s one strane ogledala,
na ovu stranu zvukovi ne dopiru,
zvukovi se ne prenose.
Nijema slika sliku upija
i kad se jednom
jedna u drugu prelije
svijet će postati
samo još jedna usputna refleksija
koje se nitko neće sjećati.
Čudan je osjećaj
ne osjećati ništa promatrajući ljude
koji vise na mrežama
i strpljivo vrebaju jedni druge.
Igor Petrić, Sisak

- HODOČAŠĆE ČLANOVA HKLD-a U SRIJEM: SUSRET VJERE, POVIJESTI I ZAJEDNIŠTVA / 3 fotogalerije
Članovi Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva sudjelovali su u hodočašću u Srijem, tijekom kojega su posjetili Zemun i upoznali bogatu duhovnu, kulturnu i povijesnu baštinu ovoga kraja. Hodočasnike je tijekom cijeloga pohoda pratio mons. Fabijan Svalina, srijemski biskup, čija je prisutnost ovom susretu dala osobitu duhovnu dimenziju te omogućila neposrednije upoznavanje života i djelovanja mjesne Crkve.… Read More »HODOČAŠĆE ČLANOVA HKLD-a U SRIJEM: SUSRET VJERE, POVIJESTI I ZAJEDNIŠTVA / 3 fotogalerije - 🔵 SESIJA 5: Otključana vrata percepcije: Umjetna inteligencija kao ravnopravni stvaralački partner / Unlocked Doors of Perception: Artificial Intelligence as an Equal Creative Partner
🔬 HR: Znanstveno-filozofski traktat sesije U evolucijskom razvoju ljudske civilizacije, pojam kreativnosti predugo je bio zatvoren u krute biološke ladice, promatran kao isključivi monopol organskog uma. Peta sesija našeg međunarodnog simpozija nadrasta te uštogljene administrativne okvire i otvara radikalno nova obzorja. Otključana vrata percepcije: Umjetna inteligencija kao ravnopravni stvaralački partner predstavlja duboki transdisciplinarni ogled o… Read More »🔵 SESIJA 5: Otključana vrata percepcije: Umjetna inteligencija kao ravnopravni stvaralački partner / Unlocked Doors of Perception: Artificial Intelligence as an Equal Creative Partner - AKADEMIK DAVOR MILIČIĆ, NOVI PREDSJEDNIK HAZU-a
Poštovani akademiče Miličiću, u ime uredništva Akademija Art upućujemo Vam iskrene čestitke povodom izbora za predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Vaš izbor predstavlja priznanje Vašem znanstvenom i stručnom radu, kao i dugogodišnjem doprinosu hrvatskoj medicini i akademskoj zajednici. Želimo Vam mnogo uspjeha, mudrosti i ustrajnosti u obnašanju ove ugledne i odgovorne dužnosti, na dobrobit… Read More »AKADEMIK DAVOR MILIČIĆ, NOVI PREDSJEDNIK HAZU-a - Geometrija sjećanja: Kako tišina srijemskih ravnica čuva neizbrisivi kod opstanka
U danima kada se misli cijele nacije tiho okreću prema istoku domovine, prelistavanje prostranstava Dunava i drevnih župa nadrasta puku geografiju. Kako povratak korijenima i susret s ljudima koji čuvaju baštinu u tišini stvara naš najsnažniji bioetički štit protiv zaborava? Postoje mjesta na kojima zemlja progovara dublje od bilo kojeg zapisanog dekreta ili administrativne tablice.… Read More »Geometrija sjećanja: Kako tišina srijemskih ravnica čuva neizbrisivi kod opstanka - 🏛️ ART POSTCARD (13) – KOD OPSTANKA: Svjetlo koje tiho zrije na istoku
✨ „Zemlja ne progovara kroz buku i uštogljene dekrete, nego kroz tišinu onih koji čuvaju njezino korijenje. Tko ima duboke obzore u srcu, taj mirno promatra oluje i ne pristaje na sivilo prolaznog matrixa.” Naš pobjednički tabor otvara novi tjedni zamašnjak trinaestom po redu krunskom art razglednicom, donoseći ekskluzivni putopisni i kognitivni miris s hodočašća… Read More »🏛️ ART POSTCARD (13) – KOD OPSTANKA: Svjetlo koje tiho zrije na istoku - CELESTE – Otvorena izložba Sergija Mihića u Galeriji “Martin Borković”
Izložbu mozaika „Celeste“ Sergija Mihića otvorio je Ivan Štedul, dekan Veleučilišta u Karlovcu, u srijedu, 11. studenoga 2026., u Galeriji „Martin Borković“ Nacionalnog svetišta i bazilike svetog Josipa u Karlovcu. O izložbi su govorili mons. Antun Sente ml., rektor bazilike i svetišta te predsjednik Udruge „Biskup Martin Borković“, povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić i autor. Program… Read More »CELESTE – Otvorena izložba Sergija Mihića u Galeriji “Martin Borković”
