Pročitajte pjesme Igora Petrića / IGRA RIJEČI
Civilizacija nemara
Uvodna špica nijemo se razvlači po ekranu
dok, crno-bijeli tonovi
nejasno odašilju signale u gluhu noć,
punu nadanja za ponovnim susretima.
Odlučimo ostati,
kao stranci zavaljeni u istrošenu
garnituru sjećanja,
usnulih pogleda,
nezainteresirano očekujući
još jednu odjavu uz pozdrav Domovini.
Čekajući bez pokreta,
s blago otvorenim usnicama,
teško gutajući kisik ustajalih zidova,
prepuštamo se sanjivim mislima
gdje u zajedništvu,
oslobođeni levitiramo među zvijezdama,
daleko od radoznalih očiju,
uvijek nezadovoljnih i kritičarski
raspoloženih spodoba.
Budiš se!
Budim se
bogatiji za još jedno iskustvo iskonske ljepote
nezagađene tehnologijom otuđenja.
Čisti, čisti i nevini,
spremni za nova srastanja
u igri preživljavanja jer,
nakon podobnih
dolaze milijarde podobnijih,
a mi ostajemo sami
i jedini,
sebi dovoljni.
Dani prolaze
Utorak!
Sasvim običan dan taj utorak.
Znam, ponavljam se, ali kažu
utorak je dan za ponavljanje.
Ako ne znaš, eto upravo si saznao
što mislim o njemu.
Danas ću napraviti nešto
što već dugo nisam ili sam eto zaboravio,
ostavio namjerno, neodgovorno.
Pripremit ću se unaprijed za
sutra, jer sutra je novi dan.
Srijeda!
Nevjerojatan zaključak, nakon utorka, srijeda.
Što ću u srijedu? Ništa!
Znam da dolazi
…
četvrtak
i svašta mi se mota po glavi.
Mogao bih ovo i ono, ali zašto. Čemu?
Ništa od toga. Sve je nekako u magli.
Ta dva dana jesu, ali kao da i nisu.
Pamti li ih itko? Neka im sve moje srijede,
i četvrtci. Meni su bezlični. Poklanjam ih
bezuvjetno.
Petak!
Da… To je to! Možda ću u petak drugačije?
Pustit ću sve vrećice iz ruku.
Neka tresnu o pod i raspadnu se.
Briga me. Subota je blizu.
Subota!
Dan kao niti jedan drugi.
Vrijeme za kavu, ručak na brzaka,
malo pospremanja i što još?!
Ništa mi ne pada na pamet.
Što se još može napraviti subotom?
Siguran sam u jedno. Pazit ću
da mi ipak nešto ne padne,
ne tresne na glavu.
U njoj je sve ono moje
što još mi uvijek treba.
Nedjelja samo što nije. Tako je blizu.
Šteta što je subota na zalasku,
jer nedjeljom mi se uglavnom ništa više,
a ni manje ne da.
Nedjelja!
Sve što započnem nema smisla.
Ništa ne dovršim na vrijeme.
Minute prolaze sekundama.
Prolazim i ja pored vrećice od petka.
Uskoro će ponedjeljak
i tad se sve vraća u kolotečinu.
Ponedjeljak!
Teško se budim.
Dosadni alarm ubija. Ustajem. Korak po korak.
Sjetim se da je sutra utorak, pa srijeda, četvrtak
i sretan napravim onaj mali, krivi,
jedan jedini, neplanirani ranojutarnji korak
i… jebena, glupa, odvratna vrećica od petka,
na moju žalost,
učinila je svoje.
Akceleracija misli
Elementi prosudbe
dovoljni za osudu,
odvajanje od svijeta kojeg poznajemo.
Tako jednostavni,
a samo su riječi
koje njima ne znače ništa.
I sve gotovo je.
Život čini se,
samo čini se životom
koji želimo imati.
Čemu sve ovo?
Pitamo se
kad život čini,
kad život čini se
i oduvijek je,
samo još jedan otkucaj srca
koje kao vrata su čelična
iza kojih prostranstvo tako veliko je
i čisto i slobodno je govoriti,
vikati…
Pustite nas!
Pustite živjeti!
26. ožujka
Komadić planete
u tvojim očima,
daleke i prašnjave civilizacije
iz koje potječu tvoje prve sjene,
putuje zaboravljen,
nošen vjetrom, izgubljen
kroz jutra
natopljena znojem
prvih pokreta.
Putuje
stazama koje ne vidiš,
koje ne razumiješ,
jer odavno više nisu dio tvog mišljenja,
tvoje misaone premise
o značenju izgubljenih sadržaja,
davno sanjanih snova,
ljudskih sjećanja, maštanja.
Komadić planete,
poput svjetionika,
uronjen u ocean
nepotrebnih riječi,
odašilje imaginarne signale,
nošene nemirnim vjetrom,
kroz noćno nebo
presvučeno koloritom
nepostojećeg crnila
vlastitog vriska,
sjećanja,
ludila.
Komadić planete
u tvojim očima
zauvijek ostat će
zarobljen mislima,
osuđen na tvoje postojanje,
prenoseći nemirne titraje
nošene vjetrom
odavno preraslih iluzija,
novim naraštajima
humanoidnih strojeva
…
Astronaut na godišnjem
Što bi bilo kad bi bilo drugačije
od ovoga sada
i ljudi ne bi ljudima kopali oči
zbog pogrešnog pogleda
ili riječi?
Što bi bilo kad bi bilo isto
ovome sada
i ljudi bi pozdravljali jedni druge
sa smiješkom na licima
bez fige u džepu?
Što bi bilo kad bi bilo
i drugačije i isto
od onog jučer i ovog sada za mene?
Kad bih barem mogao
osjetiti
tvoj dodir
na svojoj koži?
Kad bih barem mogao
još jednom
vidjeti te noćas.
O, što bi bilo kad bi bilo…?
Ne znam!
Možda bih otišao.
Pustio suzu jednu!
Možda bih se sakrio i čekao
onaj trenutak o kojem svi pričaju
samo što ga nikad ne bih dočekao,
jer ljudi su i dalje zavidni,
filmski se smiju
i drže fige u džepu.
O, što bi bilo kad bih bio
Astronaut.

- 🧠 UNUTARNJI KOD (13): Anatomija ljubomore – Zašto najteže emocije skrivamo iza zidova šutnje?
Ljubomora je jedna od najsloženijih ljudskih emocija jer u sebi istodobno nosi strah od gubitka i duboku nesigurnost u vlastitu vrijednost. U sredinama gdje se o intimnim borbama rijetko govori naglas, samo otvaranje ove teme postaje ključan korak prema očuvanju mentalnog zdravlja i zdravih odnosa. Za razliku od fizičkih pojava, za intenzitet ljubomore ne postoji… Read More »🧠 UNUTARNJI KOD (13): Anatomija ljubomore – Zašto najteže emocije skrivamo iza zidova šutnje? - Geometrija putovanja: Zašto vožnja otvorenom cestom ostaje najljepši oblik moderne meditacije
U eri autonomnih vozila, električnih pogona i neprekidne žurbe od točke A do točke B, zaboravljamo da je automobil nekada bio simbol čiste slobode. Kako povratak užitku same vožnje, bez gledanja na sat, postaje savršen bijeg iz svakodnevnog stresa? Automobilska industrija danas se natječe u brojkama – tko ima veći zaslon na instrumentnoj ploči, brže… Read More »Geometrija putovanja: Zašto vožnja otvorenom cestom ostaje najljepši oblik moderne meditacije - Tehnologija s ljudskim licem: Zašto najbolji izumi nisu oni koji nas vežu za ekran, već oni koji nas oslobađaju
Pravi tehnološki napredak ne mjeri se brojem aplikacija koje nam kradu pažnju, već količinom slobodnog vremena koje nam uređaji vraćaju. Kako prepoznati i birati tehnologiju koja tiho služi čovjeku, umjesto da od njega čini svog roba? Živimo u vremenu nevjerojatnih tehničkih dostignuća, no često se čini da smo u toj utrci za brzinom zaboravili temeljno… Read More »Tehnologija s ljudskim licem: Zašto najbolji izumi nisu oni koji nas vežu za ekran, već oni koji nas oslobađaju - Nova renesansa: Kako umjetna inteligencija postaje digitalni kist modernog umjetnika
Dok jedni u algoritmima vide tek hladne matematičke nizove, vizionari u njima prepoznaju najmoćniji alat za oslobađanje ljudske mašte od pojave fotografije. Zašto sinergija čovjeka i umjetne inteligencije otvara vrata neviđenim estetskim svjetovima Svaka velika tehnološka prekretnica u povijesti čovječanstva u početku je izazivala nevjericu, pa i strah. Kada se pojavio fotoaparat, mnogi su vjerovali… Read More »Nova renesansa: Kako umjetna inteligencija postaje digitalni kist modernog umjetnika - Tiha moć elegancije: Zašto se najveći poslovni potezi danas donose izvan buke sastanaka
U svijetu koji nas neprestano uvjerava da se uspjeh mjeri brzinom odgovora na poruke i pretrpanim kalendarima, istinski lideri okreću se posve drukčijoj filozofiji. Kako su mirnoća, osobni stil i povratak analognom promišljanju postali najskuplja valuta modernog menadžmenta? Suvremeni poslovni svijet prečesto podsjeća na užurbanu traku na kojoj se važnost mjeri količinom stresa i brojem… Read More »Tiha moć elegancije: Zašto se najveći poslovni potezi danas donose izvan buke sastanaka - PLAVA SOBA Sophie Piližota – prvi umjetnički atelier u šibenskim Bilicama
Sophia Piližota, ranije poznata pod imenom Nevena Petra Piližota, javnosti otvara vrata drugog ateliera u svojoj rodnoj kući u Bilicama pokraj Šibenika – a New Earth Atelier nalazi se u staroj gradskoj jezgri na adresi Ulica Nove crkve 3A Prema dostupnim podacima, Pilizote su jedno od najstarijih prezimena dalmatinskog podrucja, doseljeni sa obalnog podrucja Francuske prije… Read More »PLAVA SOBA Sophie Piližota – prvi umjetnički atelier u šibenskim Bilicama - Pariška izložba Ivane Jovanović Trostmann
Uvid u vrlo sugestivno slikarstvo Ivane Jovanović Trostmann, njezino djelo posvećeno je ljepoti i odmjerenosti Miroslav Pelikan Akademska slikarica iz Dubrovnika Ivana Jovanović Trostmann u rujnu ove godine samostalno je izlagala u Galeriji Mona Lisa, Rue de Varenne 32, voditeteljica Galerije je Isabelle Romic, u ovoj su galeriji izlagali Salvador Dali, Delaunay , a od… Read More »Pariška izložba Ivane Jovanović Trostmann - Prilog o knjizi MILEVA EINSTEIN TEORIJA TUGE
Slavenka Drakulić MILEVA EINSTEIN TEORIJA TUGE Miroslav Pelikan Nedavno je Fraktura u Biblioteci Bookman, knjiga 37, objavila četvrto izdanje romana Slavenke Drakulić MILEVA EINSTEIN,TEORIJA TUGE, na 214 stranica. Slavenka Drakulić u ovom je romanu oživila život genija i njegovu obitelj. Nakladnik ističe: “Mileva Einstein, teorija tuge Slavenke Drakulić biografski je roman o Milevi Marić Einstein,… Read More »Prilog o knjizi MILEVA EINSTEIN TEORIJA TUGE - Tkanje tihih pobjeda: Kako obiteljski tabori drže neraskidivu ravnotežu našeg svijeta
Daleko od blještavila površne estradne buke i algoritama koji nam pokušavaju skrojiti želje, autohtona tradicija i ljudska dobrota svakodnevno stvaraju mala čuda u tišini. Zašto je povratak korijenima naša najsigurnija luka i kako ženski diplomatski šarm redefinira istinski gastro-psihološki reset? U suvremenom pejzažu zacementiranog matrixa često se stvara privid da su glasnoća i stalna prisutnost… Read More »Tkanje tihih pobjeda: Kako obiteljski tabori drže neraskidivu ravnotežu našeg svijeta - 🏛️ SVETOST U SVJETLU BUDUĆNOSTI (32): Sveti Martin – Vitez milosrđa, zaštitnik vinogradara i duhovni pečat preobrazbe
Serijal o svecima i nebeskim zaštitnicima kroz sinergiju tradicije i AI umjetnosti na portalu Akademija Art. U trideset drugom nastavku, točno na spomendan 11. studenoga i kao krunski duhovni nastavak našeg velikog serijala „Tjedan vina”, ponosno predstavljamo lik svetog Martina iz Toursa – rimskog vojnika koji je mačem prepolovio svoj plašt kako bi ugrijao promrzlog… Read More »🏛️ SVETOST U SVJETLU BUDUĆNOSTI (32): Sveti Martin – Vitez milosrđa, zaštitnik vinogradara i duhovni pečat preobrazbe
