Igor Petrić – Čistač ulica
Reanimacija opet nije uspjela. Napetost je rasla iz sekunde u sekundu. Izgubljen je još jedan život i to je to. Sve što je ekipa napravila, napravila je. Sada truplo treba odvesti do mrtvačnice. Liječnik će proglasiti vrijeme i mjesto smrti i kao što rekoh: To je to! Nema nazad. Izgubljeni život nije moguće vratiti. Naravno, uvijek postoji neka kvaka.
Da… postoji! Lako je to reći. Lako je to sve smisliti, ali…
Sve bi to bilo uredu, da nije njega. Albert je kao i obično uvijek imao nešto za reći. Uvijek je prigovarao i kad stvarno nije bilo potrebe. Uvijek je nešto mrmljao sebi u bradu. Možda zbog godina? Možda zbog karakternih osobina koje su graničile s ludošću, s bjesnilom zavisti. Znate ono, imao je sva obilježja psihotičnog sociopata koji je mrzio sve oko sebe, jer nije znao pravilno izgovoriti slovo RRRR bez mucanja.
Ponekad je bio umiljat. Ponekad je žderao sirovo meso i režao na susjede. Gađao ih izmetom i urinirao po tratinčicama. Fuj!
Čujte ga … opet je počeo po starom. Naravno! Počeo je još jedan od onih dana kad je mjesec jednostavno pun i nekim ljudima nije baš dobro, nije ništa i sve im je istovremeno, čak i kad uzmu propisanu terapiju …
„Još jedan…“ – bjesnio je Albert po dobrom starom običaju.
„Još jedan život! Zbog vas šupčine nesposobne! Što gledate!? Da, zbog vas! Nesposobni, neodgovorrrrni … Ne mogu ni izgovorrrriti kakvi sve NE-ovakvi i NE-onakvi!“ – bjesnio je, škrgutao zubima i lupao se po glavi, gledajući u mrtvo tijelo nepoznatog čovjeka.
„Što vam je ljudi? Dovrrrraga i bestrrrraga i…! Vi niste norrrrmalni! Koliko sam puta rrrrekao da akumulatorrrr morrrra biti napunjen barrrrem na 90 posto, a vi. Što ste naprrrravili? Što? Napunili ga na 30 i sad ti rrrreanimirrrraj. RRRReanimirrrrrajte vi svoju mrrrrtvu babu. Krrrreteni jedni blesavi!“
„Ali …“– bojažljivo je progovorio tehničar, jedva hvatajući zrak kroz masku za disanje.
„Ništa nismo mogli napraviti. Pacijent je doveden hladan. Mislim mrtav i …“
„Što i …“ – slineći je bjesnio Albert.
„Nema veze! Krrrrivi ste i gotovo. A ti! Što gledaš majmune. Prrrrimi se tog volana i ne okrrrreći očima. Vidim ja sve.“
„Ti nisi normalan!“ – odbrusio je vozač, bacivši ključeve kombija u grmlje.
„Vozi si sad sam leševe po gradu. Što si umišljaš? Tko si ti uopće? Nisi liječnik, nisi tehničar, ni vozač. Tko si i što uostalom radiš ovdje s nama? Tko te poslao?“
Da …? Tko ga je poslao među ove ljude? Među posljednje ljude koji su pokušavali vratiti život u normalu, svakodnevno skupljajući žive i sanirajući ostatke umrlih. Umjesto da pomogne, svojim je bljezgarijama samo dizao tenzije i bilo je pitanje vremena kad će mu netko prosuti mozak na prašnjavu cestu.
Samo gledam i divim se njihovoj strpljivosti. Koliko će još dugo moći trpjeti. Vozač je puknuo kao koštica, ali ništa konkretno nije poduzeo. Bacio je ključeve i odšetao dva tri metra od kombija. Tehničar je samo stajao sa strane i nijemo gledao u daljinu.
Dan se bližio kraju. Miris spaljenog mesa budio je nadu. Što više očiste, vjerojatnost zaraze se smanjuje. Ovo nisu dobra vremena za filozofe. Ovo nisu dobra vremena za teoretičare. Tko umije preživjeti, preživjet će još jedan dan. Planiranje je samo fikcija. Danas jesi, sutra te već nema. Uz sve to stanovnicima Desne obale dogodio se i Albert. Da ga barem nisu pronašli iza onog kontejnera. Da ga nisu oživjeli istim onim uređajem kojeg i dan danas koriste. Kojeg pune do kraja, svako jutro i svaku prokletu veće iako na njemu kazaljka ide samo do 30. Koje budale. Spasili su ga, a on im tako uzvraća. Sve je to on znao, ali jednostavno nije mario za druge. Albert je bio Albert i kad treba i kad ne treba. Cijelo je vrijeme gunđao sebi u bradu, okretao očima i nesuvislo psovao izdane bogove.
Ovo neće dobro završiti. Ovo smrdi na nešto puno gore od spaljenoga mesa. Ovo je možda i ona prokleta mala kap koja će preliti čašu, iako već tjednima nije bila puna. Ovo je kraj. Ovo je … BENG! BBENG! Ovo je… čuje se samo BENG! BBENG!. Izgovaram i ja naglas BENG! BBENG! i još nekoliko puta tako. Onako bez veze, zbog adrenalina, napetosti i lažnog efekta zadovoljstva, sreće. Vidim ga kako pada na pločnik. Sivi prašnjavi pločnik, samo nekoliko milimetara od mladice Ailanthus altissima (žljezdastog pajasena) i pitam se: „Zašto dovraga nije zašutio, nije prestao? Zašto sam opet morao trošiti svoje metke i ubiti starog Alberta? Zašto ovaj svijet ne zašuti jednom zauvijek?“
„Zato što drugi nisu mogli. Nisu željeli zaprljati krvave ruke. Strah ih je ili, ma znate već što. Ima, nema Boga, svejedno je. Nema veze što smo okruženi svim tim leševima, svim tim ostacima civilizacije, rasutim posvuda. Ovaj konj samo je još jedan u nizu, a jedan je … kao ni jedan, kao svi ostali, bez razlike, isti, prokleto isti napuhani, smrdljivi poluraspadnuti ostaci ostataka nekad ljudskih bića…“ – pokušao je objasniti vozač, smireno premećući ključeve kombija među prstima. I smjehuljio se, onako čudno, podlo i pokvareno. Rekao je što je rekao, potapšao tehničara po leđima i sjeo na rub drvene klupe.
Tehničar je samo stajao sa strane i nijemo gledao u daljinu.
Zanimljivo! Ovakvu reakciju ipak nisam očekivao. Možda još večeras, onako usput, riješim i njih dvojcu.

The Crossing Sweeper, No. 6 from Familiar Figures of London Series
Street Sweeper
Victorian Period city life
London, England
Women clothing and dress in Victorian Period,
Trafalgar Square,
Nelson’s Column,
Picture Postcards 1900-1909
Lithograph postcard
Child Labor during the Victorian Period
Women clothing and dress in Victorian Period
Description
1 postcard recto and verso.
Street Sweeper acknowledging a Lady near Trafalgar Square, London, England
Creator
Sauber, Robert (1868-1936)
Source
Originally created in 1898 within the “Familiar Figures of London” series of 12 lithographs prints by Robert Sauber.
Publisher
The Pictorial Stationery Co., Ltd.
Date
Published circa 1906-1909.
- Prilog o knjizi BRONČANI SNOVI
Camilla Lackberg BRONČANI SNOVI Miroslav Pelikan Doista, nikada više krimića i u literaturi i šire. Ugledni zagrebački nakladnik VBZ nedavno je u biblioteci Ambrozija (knjiga 722.) objavio roman BRONČANI SNOVI-Osveta jedne žene slatka je i nemilosrdna,u zgodnom broširanom izdanju ali i tvrdom uvezu, u prijevodu sa švedskog Luke Miličevića, na 263 stranice. Ovo je treći… Read More »Prilog o knjizi BRONČANI SNOVI - Slikarstvo Frane Radaka nosi karakterističnu izrazito snažnu emotivnost
Frane Radak. akademski slikar, vjerojatno je najstariji aktivni hrvatski likovni umjetnik, u devedeset i drugoj godini. Tko ne vjeruje može se svakodnevno uvjeriti u njegovom atelijeru na 9. Katu, Vukovarska 62 c u Zagrebu, slika li Radak ili ne Miroslav Pelikan Frane Radak rođen je 1935. godine u Gorišu pored Šibenika. Školu primjenjenih umjetnosti završio… Read More »Slikarstvo Frane Radaka nosi karakterističnu izrazito snažnu emotivnost - Od Brazila, SAD-a do Hong Konga: 13. Star film festival u znaku uradaka filmaša iz cijelog svijeta
Kratka filmska ostvarenja mladih autora iz Brazila, Hong Koga, Kanade, SAD-a i cijele Europe, prikazanih na najuglednijim filmskim pozornicama, predstavit će se Siščanima i gostima, a svečano otvaranje zakazano je za četvrtak, 20. kolovoza u 20:15 sati u Kazalištu 21 istaknuto je na predstavljanju programa 13. Star film festivala. Raznoliku selekciju uradaka ovog sve značajnijeg… Read More »Od Brazila, SAD-a do Hong Konga: 13. Star film festival u znaku uradaka filmaša iz cijelog svijeta - Woody Harrelson dobitnik Počasnog Srca Sarajeva 32. Sarajevo Film Festivala
U znak priznanja za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti i iznimnu glumačku karijeru, Woodyju Harrelsonu bit će dodijeljeno Počasno Srce Sarajeva 32. Sarajevo Film Festivala Ana Petričić Gojanović Kao jedan od najcjenjenijih i najsvestranijih glumaca svoje generacije, čija je karijera podjednako uspješna na filmu, televiziji i u teatru, Harrelson je tri puta bio nominiran za nagradu… Read More »Woody Harrelson dobitnik Počasnog Srca Sarajeva 32. Sarajevo Film Festivala - Slapovi, novi ciklus ulja na platnu Mladena Žunjića
Zanimljiv i poticajan dio opusa, izazovan i premrežen visokim temperaturama… Miroslav Pelikan Slikar Mladen Žunjić, istaknuti je i zapaženi suvremeni hrvatski likovni umjetnik. Autor je impresivnog opusa velikih formata ulja i akrila s izrazito apstraktnom motivikom Pred nama je novi ciklus ulja na platnu na ozbiljnom formatu 110 x 100 cm. Motivika novoga uzbudljivog ciklusa… Read More »Slapovi, novi ciklus ulja na platnu Mladena Žunjića - Osijek uvjerljiv na otvaranju sezone: Gorica pala 0:2 na svom terenu
Komentar utakmice: Osijek pokazao lice koje navijači godinama čekaju Boris Markuš Osijekova pobjeda u Velikoj Gorici nije bila samo tri boda – bila je to poruka. Poruka da ova momčad ima energiju, ideju i napokon onu vrstu samopouzdanja koje je često nedostajalo u prošlim sezonama. Ako je ovo najava Osijekova pobjeda u Velikoj Gorici nije… Read More »Osijek uvjerljiv na otvaranju sezone: Gorica pala 0:2 na svom terenu - Prof. Rok Čivljak: Umjetna inteligencija treba služiti čovjeku, a ne zamijeniti profesora i liječnika
U sklopu XXVII. Svjetskog kongresa katoličkih liječnika, koji se od 30. srpnja do 1. kolovoza 2026. održao u Braziliji, predsjednik Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva (HKLD) i predsjednik Europske federacije katoličkih liječničkih društava (FEAMC) prof. dr. sc. Rok Čivljak održao je 1. kolovoza zapaženo predavanje pod naslovom “Etika i bioetika u istraživanju i obrazovanju: Svjedočanstvo kršćanstva… Read More »Prof. Rok Čivljak: Umjetna inteligencija treba služiti čovjeku, a ne zamijeniti profesora i liječnika - Emir Hadžihafizbegović dobitnik Počasnog Srca Sarajeva 32. Sarajevo Film Festivala
Sarajevo Film Festival već više od tri desetljeća gradi i promovira filmsku kulturu Bosne i Hercegovine i regije. Kako je Festival rastao, rasla je i njegova odgovornost da oda priznanje umjetnicima koji su svojim djelom trajno obilježili bosanskohercegovačku kinematografiju Ana Petričić Gojanović Kao izraz te misije, Sarajevo Film Festival u svom 32. izdanju dodjeljuje Počasno… Read More »Emir Hadžihafizbegović dobitnik Počasnog Srca Sarajeva 32. Sarajevo Film Festivala


