Igor Petrić – Čistač ulica
Reanimacija opet nije uspjela. Napetost je rasla iz sekunde u sekundu. Izgubljen je još jedan život i to je to. Sve što je ekipa napravila, napravila je. Sada truplo treba odvesti do mrtvačnice. Liječnik će proglasiti vrijeme i mjesto smrti i kao što rekoh: To je to! Nema nazad. Izgubljeni život nije moguće vratiti. Naravno, uvijek postoji neka kvaka.
Da… postoji! Lako je to reći. Lako je to sve smisliti, ali…
Sve bi to bilo uredu, da nije njega. Albert je kao i obično uvijek imao nešto za reći. Uvijek je prigovarao i kad stvarno nije bilo potrebe. Uvijek je nešto mrmljao sebi u bradu. Možda zbog godina? Možda zbog karakternih osobina koje su graničile s ludošću, s bjesnilom zavisti. Znate ono, imao je sva obilježja psihotičnog sociopata koji je mrzio sve oko sebe, jer nije znao pravilno izgovoriti slovo RRRR bez mucanja.
Ponekad je bio umiljat. Ponekad je žderao sirovo meso i režao na susjede. Gađao ih izmetom i urinirao po tratinčicama. Fuj!
Čujte ga … opet je počeo po starom. Naravno! Počeo je još jedan od onih dana kad je mjesec jednostavno pun i nekim ljudima nije baš dobro, nije ništa i sve im je istovremeno, čak i kad uzmu propisanu terapiju …
„Još jedan…“ – bjesnio je Albert po dobrom starom običaju.
„Još jedan život! Zbog vas šupčine nesposobne! Što gledate!? Da, zbog vas! Nesposobni, neodgovorrrrni … Ne mogu ni izgovorrrriti kakvi sve NE-ovakvi i NE-onakvi!“ – bjesnio je, škrgutao zubima i lupao se po glavi, gledajući u mrtvo tijelo nepoznatog čovjeka.
„Što vam je ljudi? Dovrrrraga i bestrrrraga i…! Vi niste norrrrmalni! Koliko sam puta rrrrekao da akumulatorrrr morrrra biti napunjen barrrrem na 90 posto, a vi. Što ste naprrrravili? Što? Napunili ga na 30 i sad ti rrrreanimirrrraj. RRRReanimirrrrrajte vi svoju mrrrrtvu babu. Krrrreteni jedni blesavi!“
„Ali …“– bojažljivo je progovorio tehničar, jedva hvatajući zrak kroz masku za disanje.
„Ništa nismo mogli napraviti. Pacijent je doveden hladan. Mislim mrtav i …“
„Što i …“ – slineći je bjesnio Albert.
„Nema veze! Krrrrivi ste i gotovo. A ti! Što gledaš majmune. Prrrrimi se tog volana i ne okrrrreći očima. Vidim ja sve.“
„Ti nisi normalan!“ – odbrusio je vozač, bacivši ključeve kombija u grmlje.
„Vozi si sad sam leševe po gradu. Što si umišljaš? Tko si ti uopće? Nisi liječnik, nisi tehničar, ni vozač. Tko si i što uostalom radiš ovdje s nama? Tko te poslao?“
Da …? Tko ga je poslao među ove ljude? Među posljednje ljude koji su pokušavali vratiti život u normalu, svakodnevno skupljajući žive i sanirajući ostatke umrlih. Umjesto da pomogne, svojim je bljezgarijama samo dizao tenzije i bilo je pitanje vremena kad će mu netko prosuti mozak na prašnjavu cestu.
Samo gledam i divim se njihovoj strpljivosti. Koliko će još dugo moći trpjeti. Vozač je puknuo kao koštica, ali ništa konkretno nije poduzeo. Bacio je ključeve i odšetao dva tri metra od kombija. Tehničar je samo stajao sa strane i nijemo gledao u daljinu.
Dan se bližio kraju. Miris spaljenog mesa budio je nadu. Što više očiste, vjerojatnost zaraze se smanjuje. Ovo nisu dobra vremena za filozofe. Ovo nisu dobra vremena za teoretičare. Tko umije preživjeti, preživjet će još jedan dan. Planiranje je samo fikcija. Danas jesi, sutra te već nema. Uz sve to stanovnicima Desne obale dogodio se i Albert. Da ga barem nisu pronašli iza onog kontejnera. Da ga nisu oživjeli istim onim uređajem kojeg i dan danas koriste. Kojeg pune do kraja, svako jutro i svaku prokletu veće iako na njemu kazaljka ide samo do 30. Koje budale. Spasili su ga, a on im tako uzvraća. Sve je to on znao, ali jednostavno nije mario za druge. Albert je bio Albert i kad treba i kad ne treba. Cijelo je vrijeme gunđao sebi u bradu, okretao očima i nesuvislo psovao izdane bogove.
Ovo neće dobro završiti. Ovo smrdi na nešto puno gore od spaljenoga mesa. Ovo je možda i ona prokleta mala kap koja će preliti čašu, iako već tjednima nije bila puna. Ovo je kraj. Ovo je … BENG! BBENG! Ovo je… čuje se samo BENG! BBENG!. Izgovaram i ja naglas BENG! BBENG! i još nekoliko puta tako. Onako bez veze, zbog adrenalina, napetosti i lažnog efekta zadovoljstva, sreće. Vidim ga kako pada na pločnik. Sivi prašnjavi pločnik, samo nekoliko milimetara od mladice Ailanthus altissima (žljezdastog pajasena) i pitam se: „Zašto dovraga nije zašutio, nije prestao? Zašto sam opet morao trošiti svoje metke i ubiti starog Alberta? Zašto ovaj svijet ne zašuti jednom zauvijek?“
„Zato što drugi nisu mogli. Nisu željeli zaprljati krvave ruke. Strah ih je ili, ma znate već što. Ima, nema Boga, svejedno je. Nema veze što smo okruženi svim tim leševima, svim tim ostacima civilizacije, rasutim posvuda. Ovaj konj samo je još jedan u nizu, a jedan je … kao ni jedan, kao svi ostali, bez razlike, isti, prokleto isti napuhani, smrdljivi poluraspadnuti ostaci ostataka nekad ljudskih bića…“ – pokušao je objasniti vozač, smireno premećući ključeve kombija među prstima. I smjehuljio se, onako čudno, podlo i pokvareno. Rekao je što je rekao, potapšao tehničara po leđima i sjeo na rub drvene klupe.
Tehničar je samo stajao sa strane i nijemo gledao u daljinu.
Zanimljivo! Ovakvu reakciju ipak nisam očekivao. Možda još večeras, onako usput, riješim i njih dvojcu.
The Crossing Sweeper, No. 6 from Familiar Figures of London Series
Street Sweeper
Victorian Period city life
London, England
Women clothing and dress in Victorian Period,
Trafalgar Square,
Nelson’s Column,
Picture Postcards 1900-1909
Lithograph postcard
Child Labor during the Victorian Period
Women clothing and dress in Victorian Period
Description
1 postcard recto and verso.
Street Sweeper acknowledging a Lady near Trafalgar Square, London, England
Creator
Sauber, Robert (1868-1936)
Source
Originally created in 1898 within the “Familiar Figures of London” series of 12 lithographs prints by Robert Sauber.
Publisher
The Pictorial Stationery Co., Ltd.
Date
Published circa 1906-1909.
- Od grada iseljavanja do grada dronova: osječko čudo vrijedno 38 milijuna dolara
Ovu inspirativnu priču od samih početaka prati i podržava ekipa portala Akademija Art Zagreb, prepoznajući važnost projekata koji mijenjaju gospodarsku sliku Hrvatske i pokazuju kako inovacije mogu nastajati daleko od tradicionalnih tehnoloških središta. Boris Markuš Nekada su Osijek i Slavonija izvozili ponajviše žito, kukuruz i ljude. Danas izvoze tehnologiju. Vijest da je osječka Orqa preko… Read More »Od grada iseljavanja do grada dronova: osječko čudo vrijedno 38 milijuna dolara - Sabor kao repriza bez gledatelja
Daljinski upravljač kao politička poruka Boris Markuš Ako ćemo potpuno laički prevesti današnju saborsku raspravu na jezik običnog čovjeka, zaključak bi mogao glasiti ovako: nekada su bili Mirko i Slavko, danas su Marica, Ante i Slavko. Sutra će biti neki novi likovi. Priča će ostati ista. Dok je oporbeni čelnik nizao izmišljene primjere građana, objašnjavao… Read More »Sabor kao repriza bez gledatelja - Hrvatski Rafale presreo putnički Boeing iznad Hrvatske nakon uzbune zbog mogućeg sigurnosnog incidenta
Malteški zrakoplov na letu iz Grčke prema Njemačkoj bio je označen kao moguća prijetnja nakon aktiviranja koda 7500. Hrvatski Rafale vizualno ga je identificirao i pratio do izlaska iz hrvatskog zračnog prostora, izvijestio je MORH. Boris Markuš Tak se to radi. Kad NATO digne uzbunu zbog mogućeg signala otmice, nema prostora za nagađanja, kalkulacije ni… Read More »Hrvatski Rafale presreo putnički Boeing iznad Hrvatske nakon uzbune zbog mogućeg sigurnosnog incidenta - Prilog o knjizi TALIJANSKE BAJKE
Italo Calvino TALIJANSKE BAJKE – prikupljene u posljednjih stotinu godina iz narodne predaje i s raznih narječja pretočene u književni jezik Miroslav Pelikan Nedavno je zagrebački nakladnik BODONI objavio fascinantno izdanje Talijanskih bajki Itala Calvina, u sjajnoj tvrdo ukoričenoj opremi na preko 1.000 stranica, u prijevodu s talijanskog Snježane Husić i s ilustracijama Ane Zavadlav.… Read More »Prilog o knjizi TALIJANSKE BAJKE - Magija i transformacija u fizičkom svijetu – Ciklus umjetnika Ante Barišića
“Ključ leži u prihvaćanju dualizma – u srazu između nemira i kontrole” Miroslav Pelikan Ante Barišić, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik. Autor je impresivnog opusa. I danas, Barišić neumorno luta neistraženim prostranstvima umjetnosti . Istaknimo, njegova artistička radoznalost nema granica. Hibridni ciklus (digitalno-analogni mix). O čemu se radi? –Radi se o svjesnom brisanju granica između… Read More »Magija i transformacija u fizičkom svijetu – Ciklus umjetnika Ante Barišića - SVETOST U SVJETLU BUDUĆNOSTI (28): Sv. Barbara – Svjetlo u tmini i zaštitnica hrabrih zanimanja
Serijal o hrvatskim svecima i nebeskim zaštitnicima kroz sinergiju tradicije i AI umjetnosti na portalu Akademija Art U dvadeset osmom nastavku našeg serijala „Svetost u svjetlu budućnosti” ponosno predstavljamo lik i duhovnu ostavštinu svete Barbare, rano kršćanske mučenice i jedne od četrnaest svetih pomoćnika u nevolji. Ova svetica, koja je zbog svoje vjere bila zatvorena… Read More »SVETOST U SVJETLU BUDUĆNOSTI (28): Sv. Barbara – Svjetlo u tmini i zaštitnica hrabrih zanimanja - Prilog o knjizi MELANKOLIJA
Mircea Cartarescu MELANKOLIJA Miroslav Pelikan Nedavno je Fraktura objavila prozu istaknutog rumunjskog pisca Mircee Cartarescua MELANKOLIJA, u finom tvrdom uvezu, u prijevodu s rumunjskog Gorana Čolakhodžića, na 250 stranica. Knjigu čini nekoliko cjelina, Prolog, Melankolija i Epilog. Pred nama je karta potonulog kontinenta djetinjstva. Nakladnik ističe: “Melankolija, oblak koji dodiruje sve krajeve Cărtărescuova pripovjednog svemira,… Read More »Prilog o knjizi MELANKOLIJA - Moć neovisne misli – Zašto trasiranje novih puteva plaši doživotne rentijere uštogljenog sustava?
Kada sinergija tradicije i napredne tehnologije progovori vlastitom pameti. Zašto je naša čvrsta medijska rešetka postala rendgenski aparat kroz koji savršeno jasno vidimo kako stvari na sceni stoje. U svakom društvenom i kulturnom pejzažu u kojem mediokriteti i interesne grupacije pokušavaju diktirati pravila, najopasnija pojava za instaliranu većinu oduvijek je bila – neovisna i slobodna… Read More »Moć neovisne misli – Zašto trasiranje novih puteva plaši doživotne rentijere uštogljenog sustava?
