Intervju: dr. Mato Njavro
Luxembourg School of Business organzira videoseminare (Webinar), a na nedavnom, održanom 2. travnja, tema je bila kako pandemija koronavirusa utječe na globalnu ekonomiju
Donosimo aktualni razgovor s dr. Matom Njavrom, prodekanom Zagrebačke škole ekonomije i managementa, predavačem na Singapore Management University i University of St. Gallen, koji je objavio glas-slavonije.hr
Možete li uvodno reći kako pandemija koronavirusa utječe na globalnu ekonomiju?
Pandemija i potreba da smanjenjem fizičkih kontakata što više usporimo širenje zaraze potaknula je u mnogim područjima primjenu mogućih rješenja na bazi novih komunikacijskih tehnlogija. Jedno od područja je i obrazovanje. Naprimjer, na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa (ZŠEM) još od osnutka, 2002. godine, razvijamo korištenje podučavanja na daljinu. U tome iskustvo imaju naši predavači, ali i studenti. Zahvaljujući tome lako smo, kad se pokazala potreba, nastavu u učionici zamijenili podučavanjem na daljinu.
Slično su napravila sva najbolja sveučilišta na svijetu i brojni naši partneri. Tu je i primjer Luxembourg School of Business (LSB), koji je svoj MBA studij pomaknuo na DL izvedbu.
No također, kako bi pomogao velikom broju profesionalaca koji su zbog pandemije ovih tjedana ostali kod kuće, LSB je pokrenuo i seriju javnih, znači, svima zainteresiranima dostupnih predavanja preko Webinara. Svaki dan od 16 do 17 sati jedan profesor LSB-a, iz druge zemlje svijeta, drži predavanje zanimljivo i primjereno ovim izvanrednim okolnostima. Tako sam prošlog tjedna i ja održao predavanje. Pratilo ga je više od 300 profesionalaca, s različitih kontinenata. I meni je to zanimljivo iskustvo i prilika da svoja razmišljanja podijelim i razmijenim s kolegama diljem svijeta.
Po svemu sudeći, čeka nas nova velika recesija, što znači prilagođavanje novim okolnostima. Drugim riječima, promjene su neizbježne…?
Pandemija je potakla i potaknut će brojne promjene u različitim područjima ekonomije i društva. Brojne od tih promjena imaju loše posljedice, no, ako želimo ostati optimisti, ima i dobrih. Više vremena provodimo s obitelji, prestali smo fizički susretati prijatelje, no komunikacija preko interneta uz raznovrsne široko dostupne alate postala je još intenzivnija.
Pomaže nam ovo vrijeme i razmisliti pa razlučiti koje su stvari uistinu bitne u životu, često smo bili zaokupljeni i nevažnim stvarima.
No u pravu ste, čeka nas recesija, čiji će intenzitet i trajanje ovisiti prije svega o trajanju pandemije, brzini pronalaska lijeka i cjepiva, ali i o uspješnosti snažnih državnih intervencija u gospodarstvo. Sve intervencije usmjerene su da sačuvaju od urušavanja društvene i ekonomske strukture ili pojedine grane industrije koje su najjače pogođene. Ipak, neke industrije brzo se prilagođavaju i tako nastoje smanjiti štete. Procvala je internet-trgovina, logistika i dostava kupljenog internetom i sl…
U Kini je sve počelo, ali i završilo, pa se sad Kina prva polako oporavlja, što se za SAD ne bi moglo reći jer je tamo stanje posebno teško, uostalom, kao i u mnogim zemljama EU-a. Vaš komentar?
Pandemija je krenula iz Kine. I unatoč energičnim naporima kineske vlade da suzbije pandemiju, nažalost, virus se probio među ljude te se zbog današnje hiperpovezanosti svijeta brzo proširio na gotovo svaku zemlju. Nažalost, EU i SAD nisu iskoristili onih mjesec dana koje im je Kina “kupila” u borbi s pandemijom te nisu ozbiljno shvatili prijetnju sve dok se virus nije počeo nekontrolirano širiti i unutar njihovih granica.
U Kini je sve počelo, zato Kina prva i izlazi iz problema s koronavirusom. Ipak, još je rano za krajnji zaključak. Za Kinu, ali i za svijet, važno je da se kineska ekonomija pokrene, jer ona je tisućama niti integrirana u svijet. Na primjer, autoindustrija EU-a i SAD-a ovisi o dijelovima iz kineskih tvornica. Također, više od 90 % generičkih antibiotika u SAD dolazi iz Kine i sl.
SAD je relativno kasno ograničio letove i putovanja povezane s Kinom. Prema američkim izvorima, od siječnja do ožujka više od 1300 izravnih letova iz Kine stiglo je u SAD i više je od 50.000 ljudi doputovalo (NYT), zato je virus eskalirao u velikim gradovima, poput New Yorka, Los Angelesa… Amerika ulaže velike napore da ograniči širenje virusa i u borbi s pandemijom. Višestruko se povećava proizvodnja respiratora, razvijeni su uređaji za testiranje koji već za pet do deset minuta pokazuju nalaz (ABBOT), povećava se broj bolnica kako bi se otklonila uska grla zdravstvenog sustava, sve to uz široku primjenu ograničenja fizičkih kontakata.
Donekle je slično i u EU-u, borba s virusom vodi se na lokalnim razinama i na razinama država članica. Ono što bitno razlikuje SAD od EU-a jest ta velika uloga, prije svega financijska, središnje države i predsjednika Trumpa. U EU-u zasada nemamo fondova solidarnosti na EU razini. Također, napori da se ekonomski šok ublaži izdavanjem zajedničkih europskih obveznica (tzv. coronabonds) za sada nisu urodili plodom zbog protivljenja Njemačke i Nizozemske. Tu je bitna razlika između situacije u EU-u i SAD-u. Može se to objasniti poviješću, odnosno dosadašnjim razvojem EU-a, no ovo je vrijeme kada se EU mora potvrditi kao zajednica solidarnosti u borbi protiv zdravstvenih, ali i ekonomskih posljedica pandemije, inače dolazi u pitanje opstanak EU-a. Dobro je da su to prepoznali i neki od vodećih europskih političara, no potrebno je brzo djelovanje. Ova kriza mogla bi, ako je EU pametno iskoristi, ubrzati razvoj fondova, sredstava, EU javnih politika. Jer ovakvih i sličnih izazova pred EU-om bit će sve više.
Koliko je u svemu tome važna intervencija države?
Bez državne intervencije recesije bi bile dublje, puno veći broj stanovnika jako bi ih loše podnosio, i trajale bi duže. Smisao je intervencije države da se društvene i ekonomske strukture sačuvaju u što većoj mjeri, da se sačuvaju prije svega životi ljudi, čekajući da riješimo krizu pandemije, pronalaskom lijeka i cjepiva. No državna intervencija nije neograničena. Potrebno je da se i svi mi prilagodimo, potrebno je da i poduzetnici prilagode svoje poslovanje, novim okolnostima i mogućnostima. To i jest uloga poduzetnika. Osobno mislim da državna intervencija prije svega mora biti usmjerena na podršku obitelji, onima koji ostaju bez posla, te malim i srednjim tvrtkama. Veće se trebaju štoviše same za sebe pobrinuti.
U kojoj mjeri može pomoći EU, svojim “kriznim sredstvima”, fondovima…?
EU prije svega mora hitno formirati fondove za ovakve i slične situacije. Intervencija EU-a potrebna je u području zdravstva, pandemija se ne može riješiti na pojedinačnim razinama zemalja članica. Sve zemlje članice trebaju imati potrebne zdravstvene resurse za nošenje s krizom. Pogledajmo primjer intervencije predsjednika Trumpa, koji sredstvima na raspolaganju vladi SAD-a pomaže državama koje su najugroženije. Vojni brod, plutajuća bolnica, uplovio je u njujoršku luku. Respiratori se šalju tamo gdje su najpotrebniji. Postoji, znači, dio resursa kojima se intervenira na razini cijele države. EU zasada toga nema i to je velik problem, toliki da može uzdrmati temelje EU-a. Zar je normalno da jedna Italija dobiva medicinsku pomoć s Kube, iz Kine ili Moskve dok njezine susjedne zemlje zabranjuju izvoz medicinske opreme? EU mora imati načina i sredstava priteći u pomoć najugroženijim članicama… Amerika je u borbu protiv pandemije energično uključila svoju industriju, od povećanja proizvodnje respiratora, ventilatora i zaštitne opreme do potrage za testovima, lijekovima i cjepivom. Europa ima velike resurse u svojoj industriji i znanstveno-istraživačkom potencijalu, no dosada nismo vidjeli pravu akciju da se taj potencijal hitno uključi u potragu za rješenjem. Ako akcije i ima, javnost je s njom nedovoljno upoznata.
Cijeli intervju možete pročitati na poveznici glas-slavonije.hr
