Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim?

Budimo nepokolebljivi u nadi i savršeni u ljubavi!

Ps 27, 1.7-9.13-14

Gospodin mi je svjetlost i spasenje

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori:
»Traži lice njegovo!«

Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene!
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, pomoći moja, nemoj me odbaciti!

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

Ovo je pjesma svih vjernih, svih onih koji ne će pogaziti svoje obećanje dano Bogu. Danas nam Crkva stavlja pred oči Abrahama. On, u svoj ludosti Božjeg obećanja, sluša srce koje ga nuka tražiti lice Božje. A što drugo znači ‘tražiti lice Božje’ nego živjeti u Božjoj blizini, hoditi s Bogom. Primjeti da se u Knjizi postanka patrijarsima Noi i Henoku kaže da su hodili s Bogom. Živjeli su u vjernosti Bogu. Stoga ih je Bog proslavio i oni uživaju u slavi gladanja njegova lica.

Tama se često prikazuje kao kaotično stanje i njom se naglašava odsutnost od Boga. Za mene kao čovjeka tama je nesavladiva zapreka. Stoga se i utječem Bogu. On mi je svjetlost. On će zasjati nad tamom koja me obavija. Ne će me odbaciti. Stoga neka bude čvrsto srce tvoje, u Gospodina se uzdaj. Ako budeš tako živio, ne ćeš se strašiti tame. Tada će za tebe tama samo značiti kako Bog čeka pravi trenutak da ti se objavi, da ti zasja. Toliki su vjerni, živeći u kušnji tame srca, zadobili dobra Gospodnja u zemlji živih.

Istraži svoje srce, ispitaj se. Vjeruješ li zaista Gospodinu? Kakva je tvoja vjera? Ako odgovor bude porazan, neka te ne obeshrabri. Pogledaj na Mariju i uteci joj se. Ona u jednostavnosti svoje djevojačke vjere prihvaća Gospodinov put. Rađa Svjetlo koje će prosvijetliti narode. Marija kao odgovor na svoja pitanja dobiva pravog Boga – jer je lice njegovo tražila.

Tražimo i mi, braćo, lice Božje. Hodimo u istini svoje vjere. Budimo nepokolebljivi u nadi i savršeni u ljubavi. U ovoj korizmi operimo srca svoja pa da i mi čujemo glas svoga bića koji vapi za Kristom. Neka ti ova korizma bude kao slika tame koja je potrebna svakom čovjeku, tame u kojoj Bog čeka. Čeka da nas spasi. Čekaj i ti. Ali ne mlitavo. Čekaj u vjeri. Učvrsti svoje srce u Gospodinu i njemu se jedinom nadaj. On je pomoć i zaštita naša.

Želim ti da budeš vjeran u ovoj korizmi i ustrajan u odlukama. Vjerne Bog spašava. Stoga, ne budi mlitav. Probudi svoju vjeru ako spava u tebi. Trgni se oda sna i zasvijetlit će ti Krist!

autor: fra Zvonimir Pavičić
odabrala: K. Perić