Svjetionici života – kad se izgubimo, križ je naš svjetionik, koji nas podsjeća gdje smo i gdje bismo se trebali vratiti, ali on je tu i da nas čuva, da se ne izgubimo u nedaćama ovoga Svijeta

… da se ponekad zaustavimo i vratimo na ispravan put, da ne nestanemo u muci i nedaćama života…

Mate Turić (Mata CROata) je radom, disciplinom i osobitim žarom pustio mašti na volju da ga vodi u umjetnička istraživanja, otkrića, propitkivanja, nadahnuća i ostvarenja prepune vjere, ljubavi, radosti i one kreativne mudrosti koju često u likovnoj umjetnosti, kad joj ponestanu riječi uspoređujemo s poezijom. A poezija je vrhunska manifestacija duha. Apstrahirajući oblik na suvremeni kiparski znak, oslonjen na bit konstrukcije jedra i jedrilija, na križ jarbola i njegove varijacije te korablju (lađu) kao nosač, mladi se umjetnik pun vjere i nadahnut duhom koji ga od umjetničkih početaka darežljivo puno kreativnom energijom, uputio ovim ciklusom, svojom kamenom flotom put neba.

Iz križnih jarbola, sošnjaka i lantina u nagibima burovitog ili mirnog mora, u dramatici glatkog ili hrapavog, čistog i ugrebanog, u bogatstvu, ipak, suzdržanih struktura, u inkrustacijama (staklo u kamen), u mjeri harmonije i ljepote ogledaju se biblijska otkrivenja, isčitava muka i patnja, smisao strpljenja, skromnosti i vjera u mir i ljubav.

Ta nevelika kamena djela otkrivaju na razne načine slavu Božju i slobodu duha.

U trodjelnoj formi dinamičnih jedrilija ogleda se Sveto Trojstvo, važan putokaz i otkrivanje smisla našim zemaljskim plovidbama.

Poneko jedro i jarbol, kao da su se pretvorili u Kristov grob i vidimo (u našoj mašti, dakako) raspukline koje naznačuju izlazak i Uskrsnuće u punoj slavi.

Neka je jedra i brodske križeve posvetio mladi umjetnik vječnoj vatri, duhovnom svjetlu, bez koje nema humanosti, a zasadio je i križeve u korablje s mišlju da ih se namnoži za boljitak svijeta, za dobrotu, poštenje i mir.

Branka Hlevnjak, 2016. godine

SVJETIONICI ŽIVOTA – Pogledajte Uskrsnu online izložbu 12 kamenih križeva Mate Turića, prof., akad. kipara – kad se izgubimo, križ je naš svjetionik, koji nas podsjeća gdje smo i gdje bi se trebali vratiti, ali on je tu i da nas čuva da se ne izgubimo u nedaćama ovoga Svijeta!

Svjetionici života

U stvarnosti svjetionici nam služe da se znamo vratiti, kad se otisnemo na daleko put u nepoznato. Da nas upozore na opasnost. Da nam olakšaju plovidbu. Čuvaju nas od mnogih neprilika koje nosi put u nepoznato. Koliko god mi znali put, uvijek su tu razni faktori poput magle, nevremena, valova, kiša… Koje nam otežavaju put.

Upravo zato sam odabrao naslov ove izložbe Svjetionici života. Kad se izgubimo, križ je nas svjetionik, koji nas podsjeća da smo se izgubili i gdje bismo se trebali vratiti. Čak i kad se ne izgubimo u raznim nedaćama, tu je da nas čuva, da se ne izgubimo u zlu ovoga Svijeta.

Križ nam olakšava povratak na ispravni put.

Križ je simbol, koji nas podsjeća i asocira na Boga, na Krista, na vječni život, na lijepo, budi nam nadu…

Da se ponekad zaustavimo i vratimo na ispravan put. Da se na izgubimo još više u životnoj muci i nedaćama.

Ne postoji savršen vjernik, koji može reći da mu križ više nije potreban.
Često puta ljudi krive Boga za nesreće, psuju ga. Kako nam Bog može željeti zlo, ako je on za naše spasenje poslao vlastitog sina, dao ga je narodu.

Da se sad ponovo pojavi, sigurno bi ga opet razapeli.

Oni koji sebe nazivaju kršćanima, prvi bi ga ti razapeli. Narod koji voli osuđivati druge, upirati prstom u druge, narod koji ne vidi stotine dobrih djela, već kad ugledaju manu, sjatiše se suditi, nastojeći umanjivanjem drugih sebe uzdizati.

Ova sadašnja nedaća, koja nas je zadesila, pokazala je koliko su ljudi sposobni zaboraviti na ljudskost. Pohlepno opustosiše trgovine, diskriminiraju oboljele, diskriminiraju čak i zdrave. Kad narod uzme suditi oboljele ili zdrave, isti su kao i oni koji su osudili Isusa u zamjenu za Barabu.

Kroz povijest nije masa mijenjala Svijet, već pojedinci… Masa je najčešće osuđivala sa pokvarenim vlastodršcima koji su zlopotrebljavali svoje funkcije.

Samo jedan od primjera mnogih današnjih kršćana, idu u crkvu, a smeta im molitva, kad čuju molitvu krunice ljudi iz inicijative 40 dana za život. Ljudi koji mole za sve nas, odvajaju svoje vrijeme, a prvi ih sude oni koji su do njih u crkvama i sebe smatraju velikim vjernicima.

Ja kao nesavršen vjernik, osjećao sam potrebu i dužnost objaviti ovu izložbu i izreći par rečenica, iako bi se na ovu temu mogle ispisati stranice.
U nekim svojim križevima, želio sam dočarati pokrenutost, zamišljajući, da pođemo prema Kristu ili ako nećemo mi Kristu, neka Krist dođe nama.

Ljudi su zaboravili što znači pojam solidarnosti, pogotovo pojam solidarnosti u patnji nekog od naše braće.

Novac je ovladao ljudima, postao im je smisao života, a ne sredstvo u životu, i to je najveći pokazatelj, koliko smo se mi udaljili od našeg životnog svjetionika, od Gospodina.

Ako smo već skrenuli, bar da se pokušamo potruditi, nastojimo vratiti na ispravan put. To možemo samo na jedan način, pogledom prema Životnom svjetioniku, pogledom prema križu, koji će nas asocirati na Boga, na naše vjerovanje, potaknuti nas da se počmemo molitvom i dobrim djelima vraćati na jedini pravi i ispravni put.

Mate Turić (Mata CROata), na Veliki petak, 2020. godine

NOVO

Sretan USKRS!