Skip to content

Razgovor sa Duškom Šiblom u povodu izlaska reprezentativne monografije o njegovom djelu

Nedavno je objavljena opsežna, reprezentivna monografija o opusu istaknutog hrvatskog likovnog umjetnika, slikara Duška Šibla. Promocija će se održati u Muzeju Mimara uz  monografsku izložbu.

Gosdine Šibl, u posljednje vrijeme dosta ste vremena potrošili na prikupljanje podataka, fotografija za monografiju o Vašem opusu.

Zbog monografije sam prije nekoliko mjeseci počeo kopati po ladicama tražeći staru dokumentaciju i fotografije. Kako smo se dosta seljakali nisam našao puno, ali što sam pronašao bilo je kao vremeplov. Zaboravljeni događaji zabilježeni na crno-bijelom fotkama vratili su se u tehnikoloru. Pronašao sam i fotke starih davno prodanih, preslikanih ili zagubljenih radova, isječke osvrta iz novina i masu drugih stvari. Sve je to posloženo u monografiji.

Zahvaljujem nakladniku Art Studiju Azinović, Emilu Azinoviću, autorici teksta Ivi Korbler, recenzentima Milanu Bešliću i Barbari Vujanović, na redakturi i korekturi Marinu Ivanoviću, prijevodu na engleski Sanji Alexander Pehnec, na fotografijama Goranu Vraniću, na dizajnu Borutu Benčini.

Napokon je monografija gotova.

Promocija bi trebala biti u Mimari uz izložbu izbora radova iz mog cjelokupnog opusa (više od 40 godina), ovih dana.

Soho – Duško Šibl

Gledajući Vaše Rane radove, uočavam Vašu sklonost ekspresionizmu u portretiranju niza likova u Londonu.

U London sam stigao 1977. godine na vrhuncu pankerske ere. Kako sam volio ekspresionizam, likovi koje sam viđao po londonskim ulicama bili su idealni modeli za moja rana ulja i pastele. 

Sada mi se iz povijesne perspektive ti radovi čine važniji nego u ono vrijeme. I to zato što su na neki način dokument i moje viđenje jednog osebujnog momenta u povijesti londonskog života.

Imate i veliki ciklus pejsaža.

Pejsaži neće biti uključeni u monografiju. Tematski i stilski su sasvim drukčiji i nadam se da će jednog dana dobiti vlastitu knjigu.

Slikao sam ih u iznimnim okolnostima za vrijeme Domovinskog rata u Dubrovniku kada sam mislio da će zelena arkadija dubrovačke okolice zauvijek nestati. Htio sam sačuvati moje intimno viđenje čempresa ocrtanih na nebu, mora i intenziteta boja prirode. Uzor su mi bili dubrovački slikari 20. stoljeća.

  • Eva, paste, Rani radovi – Duško Šibl
  • Punks – Duško Šibl
  • Nancy Banks, Rani radovi – Duško Šibl
  • Roger as a young man – Duško Šibl

Položaj slikara?

Za razliku od Hrvatske Britanija obiluje umjetničkim školama i akademijama. Znači, ako te ne prime na jednu uvijek postoji mogućnost da ćeš uspjeti upasti na neku drugu. Veća zemlja, veće mogućnosti. Ako ne možeš zaraditi dovoljno za život od svoje umjetnosti najčešće se možeš zaposliti kao ,tutor’ ili predavač na nekoj od mnogobrojnih ‘art schools’. To je bitna razlika između Hrvatske i Britanije. Loša strana je da je i konkurencija puno veća unatoč mnogobrojnim galerijama. Još jedna važna razlika – u Britaniji je umjetnički sindikat zanemariv – nema zajednice umjetnika, udruženja, statusa itd. Iznimka su glumci koji imaju sjajan sindikat i velike olakšice kad ,miruju’ – tamo kažu ,resting’ – jer nema posla. Engleska – zemlja Shakespearea!

Ključ za razumijevanje Vašeg slikarstva.

Moje slikarstvo je opsesivno, intuitivno i spontano. Proces rada mi je važniji od rezultata i zato ponekad preradim ili izgubim sliku. Kompoziciju ne planiram nego odmah idem u ,napad’ na platno sa velikom energijom i širokom gestom.

To je gotovo kao trans. Nastojim prenijeti na platno moje trenutačno emotivno stanje. 

Najviše me zanima čovjek – fizički i psihički aspekt. 

Krenuo sam od naivnog realizma, preko njemačkog ekspresionizma, Piccasa, Bacona, Hermana te Ivančića i drugih i došao do ovog današnjeg pročišćenog izraza kojim bojom i gestom pokušavam  izraziti moje viđenje ljudske prirode…

Miroslav Pelikan

Amsterdam, rani radovi – Duško Šibl

Gerd Altmann • Freiburg/Deutschland • Pixabay