Skip to content

Daša Drndić: Canzone di guerra – nove davorije

Roman Daše Drndić Canzone di guerra pisan je žestoko i ironično

Uz to kroz svoj nomadizam, od odlaska iz Beograda zbog krvnih zrnaca, preko Rijeke gdje je njezin akcent bio srpski, pa do Kanade gdje je sve to nadomjestila praznina i bijeda, autorica je – ako ga je i imala – ostala bez svakoga “institucionalnoga” uporišta.

Pročitaj knjigu!

Dakle, sve te nevolje rezultirale su jednim sadržajnim ženskim životnim putopisom iliti životopisom koji razara iluzije, pa onda i kompromise. Kada se još kroza sve to provuku “linkovi” vrlo zanimljive obiteljske povijesti, svakidašnjica jednoga samohranog roditeljstva, bijeda izbjeglištva u “obećanoj” zemlji i bizarne slike Zapada, imamo roman koji odiše strašću i varira od kafkijanskoga apsurda birokracije do apsurdnih traženja posla i “nadničenja” tipa Bukowskog. Pa natrag do balkanskih apsurdistana i njihove povijesti.

Robert Perišić

Daša Drndić (Zagreb, 1946. – Rijeka, 2018.)

Rođena je u Zagrebu. Diplomirala 1968. na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, kao Fulbrightov stipendist 1971. magistrirala dramaturgiju u Sjedinjenim Državama (Southern Illinois University), a kao stipendist američkog sveučilišta Case Western Reserve započela je rad na doktoratu koji završava u Rijeci (s temom o protofeminizmu i političkom angažmanu određenih spisateljica kroz njihova djela). Radila je kao profesorica engleskog jezika, kao urednica u nakladničkoj kući Vuk Karadžić u Beogradu, kao urednica-dramaturg u Dramskom programu Radio-Beograda, kao odgajateljica u engleskom vrtiću u Ičićima, Hrvatska, kao asistent za školstvo pri UNHCR-u u Rijeci, kao emigrant, lektor za hrvatski i srpski jezik na University of Toronto, Kanada. Kao izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci predavala je britansku književnost, kreativno pisanje, literaturu na filmu i modernu angloameričku dramu. Napisala 12 knjiga proze od kojih su neke nagrađene i prevedene na engleski, francuski, njemački, poljski, nizozemski, mađarski, slovački, slovenski, talijanski, finski, albanski i makedonski, a odlomci iz proze na još nekoliko jezika.

Objavila: Put do subote (1982), Kamen s neba (1984), Marija Częstochowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu (1997), Canzone di guerra: nove davorije (1998), Totenwande / Zidovi smrti (2000), Doppelgänger (2002, 2005), Leica format (2003), After Eight : književni ogledi (2005), Feministički rukopis ili politička parabola: drame Lillian Hellman (2006), Sonnenschein: dokumentarni roman (2007), April u Berlinu (2009), Belladonna (2012) i EEG (roman, 2016).

Godine 2004. knjiga Leica format ušla je u uži izbor za književne nagrade Jutarnjeg lista i Vjesnika, te za nagrade Gjalski i Kiklop, a 2005. After Eight za nagradu Kiklop. Roman Sonneschein 2007. dobio je nagrade Fran Galović i Kiklop za roman godine, te ušao u uži izbor za nagradu Jutarnjeg lista. Knjiga April u Berlinu, 2009. godine ušla je u uži izbor za nagradu Jutarnjeg lista. Godine 2013., Sonnenschein (u engleskom prijevodu – Trieste) ušao je u uži izbor za nagradu lista Independent za najbolju stranu knjigu prevedenu na engleski jezik a objavljenu u Velikoj Britaniji u 2012. i dobio je nagradu čitalaca. Godine 2014. u SAD-u izlazi američko izdanje Sonnenscheina (Trieste) kod Houghtona Mifflina Harcourta. Iste godine Daša Drndić dobiva međunarodnu nagradu “Prozart” za doprinos balkanskoj književnosti. Godine 2012. u Velikoj Britaniji objavljen je njen roman Leica format, a 2017. Belladona u Velikoj Britaniji i SAD-u, te Doppelgaenger u Italiji.

Daša Drndić napisala je i realizirala tridesetak igranih i dokumentarnih radio-drama koje su emitirane u Hrvatskoj i inozemstvu, te objavila tridesetak kratkih priča od kojih su neke nagrađene. Piše eseje i književnu kritiku. Prevodi s engleskog i na engleski. Od 1968. do 1991. bila je članica Društva književnih prevodilaca Srbije. Predsjednica je Udruge samohranih roditelja Minus jedan. Članica je Hrvatskog društva pisaca (HDP) i Hrvatskog P.E.N. centra.

autor elektronickeknjige.com