Percepcija prolaznosti vremena ovisi o tome koliko novih iskustava doživimo tijekom određenog perioda
U kakvu god osobu da odrastemo, u jednoj stvari ćemo se gotovo sigurno složiti – vrijeme je naprosto počelo letjeti od kad smo izašli iz dvadesetih godina. Naša subjektivna percepcija vremena se tijekom života mijenja, i ono što je nekada djelovalo kao beskrajno dugi ljetni praznici prepuni avantura u šestom razredu osnovne škole, sad je samo sjećanje na nekoliko vrelih dana tijekom ljeta koje je doslovce proletjelo pored nas, a nismo se stigli ni okrenuti.
Svakako, ovo ne može biti točno? 365 dana su 365 dana, i broj proživljenih minuta se ne mijenja u odnosu na našu starosnu dob. Zašto se onda, možemo zakuniti da vrijeme sve brže leti kako smo stariji, i zašto smo uvjereni da nije bilo tako kada smo bili mlađi? Neuroznanosti imaju odgovor.
Prije svega, percepcija vremena ovisi o tome koliko novih iskustava doživimo tijekom određenog perioda. Tijekom djetinjstva, gotovo svako iskustvo je novo, bez presedana, i našem mozgu je potrebno više vremena da doživljene stvari procesuira, uskladišti memoriju i posloži dojmove. Svaka od navedenih radnji će kasnije, u retrospektivi, za posljedicu imati sporo prolaženje vremena, zahvaljujući mnoštvu novih kognitivnih procesa koji su se po prvi put odigrali u glavi djeteta. Odatle i naša sjećanja na školske godine koje nemaju kraj, ali i praznike koji su djelovali kao da traju vječno.
Kod odraslih osoba, situacija je dramatično drugačija. Već do ulaska u tridesete godine, naš mozak je imao priliku upoznati se s većinom bitnih kognitivnih procesa, i do tada je postao izuzetno dobar u skladištenju memorije – zbog ovoga naša svakodnevna iskustva bivaju smještena u banku prijašnjih kalupa.
Kako bismo izazvali vlastiti um da se s njima nosi kao s originalnim sadržajem iz rane mladosti, morali bismo ili putovati i izložiti se potpuno novom okruženju, ili pak početi učiti neku novu vještinu. Većina odraslih osoba ne može si priuštiti ove stvari često – što iz financijskih razloga, što zbog rastućeg broja obaveza koje dolaze zajedno sa starijom životnom dobi.
Od ulaska u srednje godine pa na dalje, uglavnom smo naučili najveći dio stvari kojima ćemo se u ostatku života baviti – što se najčešće poklapa sa strukom i poslom koji radimo – dok istovremeno uglavnom imamo vremena i novca za jedno putovanje godišnje. Ovo naprosto ne donosi dovoljno novih iskustava koje bi angažirale naš mozak njihovim procesuiranjem na način koji bi nam ostavio dojam sporijeg prolaska vremena.
Upravo zbog toga će naše sjećanje na prvi poljubac, ljetovanje na moru tijekom tinejdžerskih godina i rane ekskurzije u našem sjećanju izgledati gotovo kao da su proživljene u usporenoj snimci. Uspomene iz djetinjstva su nevjerojatno guste, sabijene i sve su u datom trenutku bile nove, te je našem mozgu potrebno puno vremena da ih izlista, ostavljajući nas s wow, to je trajalo čitavu vječnost! dojmom. Međutim, u pitanju je iluzija, konstrukcija našeg uma koja ovisi izrazito o gustoći novih iskustava.
Jedna ilustracija ove pojave je i takozvani fenomen godišnjeg odmora. Kada promijenimo okruženje i izložimo se novoj sredini, automatski smo na udaru nebrojenim novim iskustvima. Što više stvari napravimo tijekom dana, to će nam sjećanje na dane provedene na odmoru djelovati dugotrajnije. Kada se nakon desetak dana vratimo kući s uzbudljivog putovanja, naša nova iskustva će biti toliko gusto upakirana da ćemo gotovo neizbježno imati dojam kao da smo na putu proveli ‘sto godina’.
Još jedan bitan aspekt subjektivnog osjećaja protjecanja vremena je doslovno proporcija iskustava i životnog vijeka. S 10 godina starosti, samo jedna godina života predstavlja ogromnih 10% našeg životnog doba. S 50 godina, jedna godina je samo 2% svega što smo doživjeli, i samim tim nam djeluje kao neznatan period koji ima tendenciju proletjeti.
Ono što možemo učiniti kako bismo bar na kratko zaustavili vrijeme, ili makar našu percepciju istog, je da izađemo iz rutine, učimo nove stvari i koliko je to u našoj mogućnosti – putujemo i mijenjamo okruženje. Na kraju krajeva, život se mjeri brojem lijepih uspomena.
Autor: geek.hr
- Olena Sokolovska izlaže u dubrovačkoj Sponzi / Razgovor!Slikanje je za mene sloboda, to je mjesto na kojemu pronalazim svu ljepotu života. Konji su, također za mene simbol slobode. Miroslav Pelikan Suvremena istaknuta ukrajinska hrvatska akademska slikarica Olena Sokolovska (rođena je 1969. godine u Ivano – Frankivsku u Ukrajini. U Ukrajini završila državni koledž dekorativne i primijenjene umjetnosti im. Ivana Trusha., grad Lavov, studij… Read More »Olena Sokolovska izlaže u dubrovačkoj Sponzi / Razgovor!
- Film Tvornice radnicima osvojio Grand Prix na 31. DHF-uDodjelom nagrada i projekcijom nagrađenih filmova zatvoreno je 31. izdanje Dana hrvatskog filma Pripremio: Tomislav Radić – Snimka: Samir Cerić Kovačević Festivalski Grand Prix osvojio je dokumentarni film Tvornice radnicima Srđana Kovačevića kojem je glavni žiri u sastavu Sanja Vejnović, Đuro Gavran i Miroslav Sikavica dodijelio i nagradu za najbolji dokumentarac. Film donosi priču ivanečkih… Read More »Film Tvornice radnicima osvojio Grand Prix na 31. DHF-u
- Huawei Nova 10 Pro – prvi pogled!Huawei Nova 10 Pro – prvi pogled! Nova 10i 5G od Huaweija! Samsung Galaxy A74 Pro 5G – konačno je ovdje
- Dinamo kolo prije kraja osigurao 23. naslov prvakaNogometaši Dinama osigurali su 23. naslov prvaka Hrvatske nakon što su u susretu 35. kola Prve HNL na gostovanju pobijedili Šibenik sa 2-0 i kolo prije kraja pobjegli Hajduku na nedostižna četiri boda prednosti. Ovo mi je slatka titula jer je izborena praktički u zadnjem kolu, kazao je Dinamov trener Ante Čačić nakon što su… Read More »Dinamo kolo prije kraja osigurao 23. naslov prvaka
- Đoković osvojio pobjednički trofej na rimskom Masters 1000Šesti put u karijeri Novak Đoković je osvojio pobjednički trofej na rimskom Masters 1000 turniru, gdje je u nedjeljnom finalu nadigrao Grka Stefanosa Tsitsipasa sa 6-0, 7-6 (5) i tako došao do svog prvog naslova u 2022., a ukupno 87. u karijeri Đokovićeva sjajna 999. pobjeda u karijeri
- Kup Hrvatske (Ž): Podravka Vegeti 24. trofej pobjednicaPodravka Vegeti 24. trofej pobjednica Kupa Boris Markuš Rukometašice Podravke Vegete osvojile su 24. naslov pobjednica hrvatskog Kupa. U velikom finalu, sastav iz Koprivnice uvjerljivo je pobijedio Bjelovar s rezultatom 33:20 (16:11) i tako stigao do jednog trofeja ove sezone. Dinamo kolo prije kraja osigurao 23. naslov prvaka NK OSIJEK konferencija za novinare uoči NK… Read More »Kup Hrvatske (Ž): Podravka Vegeti 24. trofej pobjednica
- Kulturna baština – Umaške grue uvrštene u nematerijalno kulturno blagoNositelj projekta je Grad Umag, a provodi se u partnerstvu s Muzejom grada Umaga Boris Markuš Grad Umag nastavlja popularizirati i promovirati nematerijalno kulturno dobro i širiti svijest o Znanju i vještini izrade dizalica te njihove upotrebe. Ovim projektom ne misli se stati s njegovanjem kulturnog dobra, već će se poticati sudjelovanje zajednice u razvijanju… Read More »Kulturna baština – Umaške grue uvrštene u nematerijalno kulturno blago
- B’S FUNSTALLATION PRVI PUT U OSIJEKUSekstet koji je sredinom 2012. okupio trubač Zvonimir Bajević s ciljem istraživanja autorskog izričaja njegovih članova Venina Markuš U nastavku Serije koncerata novog hrvatskog jazza u petak, 20. svibnja 2022. u Trici (Lučki prilaz 2, Osijek), s početkom u 21 sat nastupit će sekstet B’s FUNstallation. Pod nazivom B’s FUNstallation (skraćeno od Baja’s) krije se… Read More »B’S FUNSTALLATION PRVI PUT U OSIJEKU
- P. Pavlović – BLEIBURGPero PavlovićBLEIBURG Kada zemlja srce otvori blagoStratišta, grobišta i jameProšapnu imena i prezimenaNajdubljom hrvatskom istinom probuđena Svako ime jedan križTežak, pretežak križJedna postaja Križnog putaJedna trnova kruna života i smrti Njih desetine tisućaStotine tisuća imena i prezimenaCijela Domovina razapeta na križeveČeka svoje Uskrsnuće Jedna pjesma nedopjevanaU žaru ljubaviRađa nebo pobjedeNa kostima hrvatskim rasutim u nedogled… Read More »P. Pavlović – BLEIBURG