Skip to content

Branko Kolarić – METONIMIJA ZNAKOVLJA

Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana, od 20. III. do 15. IV 2020. Branko Kolarić:
METONIMIJA ZNAKOVLJA
samostalna izložba

ZBOG NASTALE SUTUACIJE, JAVNO OTVARANJE IZLOŽBI NEĆE SE ODRŽATI. IZLOŽBE SU DOSTUPNE PUTEM VIDEA I FOTOGRAFIJA. ZAHVALJUJEMO NA RAZUMIJEVANJU.

Video:

CAUSA LA SITUAZIONE PROVOCATA DAL CORONAVIRUS, NON SI TERRANNO LE INAUGURAZIONI PUBBLICHE DELLE MOSTRE. LE MOSTRE SARANNO ACCESSIBILI IN VIDEO. RINGRAZIAMO PER LA COMPRENSIONE.

METONIMIJA ZNAKOVLJA
Pojavnost, pritisnuta naučenom prošlošću, suočena s predstojećim, nema drugog izlaza osim da se urušava u sebe. Povijesti nedostaje manevarskog prostora, pa je ona u svakom trenutku završena, a događaji, ukoliko nisu fetiši, retrogradne su prirode. Ovaj projekt je igra povijesnim i recentnim fetišima. Branko Kolarić mutira realne znakove koji postaju simboli. To su arhitektonski, povijesni, kulturalni segmenti, koji dobivaju dramatičnost autorovim kompilacijama. On naizmjence prelazi granice istraživanja individualne percepcije suvremenih problema i fenomenologije područja memorije. Pred nama je, zapravo, upozorenje senzibilnog autora koji ima potrebu iskazati i ukazati na stanje koje doživljava kao problem. Kolarić to čini dojmljivo i dostojanstveno, bez korištenja suvišnih elemenata.
U postavu nailazimo na mutacije sličnih oblika/ideja pretvorene u nizove. Umjetnik propituje predmete/znakove, a ujedno i materijal, građu kojom postiže vizualizaciju ideje. Za podloge uzima različite materijale. Tu je najčešće papir/karton. Pregledavajući postav postaje nam jasno da autor na profinjen likovni način problematizira vrijeme u koje je on sam, ali u koje smo i mi uronjeni. Pritom, na grupi radova maštovito koristi ponudu povijesnih oblika. Iz nje uzima antički stup koji, ponegdje prepoznatljivo a ponegdje simbolično, nudi kao osnovnu formu iskaza. Na grupi crteža kapiteli nose karakteristike dorskog, jonskog i/ili korintskog stila, a kanelure su mutirane, predstavljene kao bar-kodovi.
Umjetnik se poigrava sistemom ritmiziranih obojenih segmenata, sastavnica rada. I na drugim radovima nalazimo izdužene okomite kvadratne oblike. U jednom slučaju shvaćamo da se radi o ideji ordenja. Ključ ili vodič je predstavljena grupa realnih oznaka koje simbolično zamjenjuju ordenje ili odlikovanje, koju također otkrivamo na radu.
Umjetnik eksperimentira materijalima pa u trećoj grupi nalazimo radove gdje su zamućenim slojevima nadograđene površine. Asortiman bilješki bogat bojama, tonovima, grafizmima, zatvoren je u sliku. Ovo sugerira ideju dijeljenja polja slike dnevničkim načinom, lijepljenjem slika/uspomena/impresija. Tako kroz novi sloj možemo očitati detalje primarnog, gdje naziremo bankovne kartice, dijelove logotipova. Oni su kolažirani ispod ornamentiranog stakla. Sastavnica rada je i zapis. Autor mutira poznati pojam „suprematizam“. Tako Vrhovno ovdje biva ilustrirano konzumerističkim.


Jedan od radova propituje pejzaž. Vrijednost oblika brežuljaka i udolina predstavljena je opet idejom bar-koda. Osim igre oblicima, spajanjem dva elementa u cjelinu, ponuđeno je pretvaranje realnosti u šifru. Autor se igra realnim i apstraktnim da bi u konačnici dobio labirint stupova. Oni kao da označuju ljudsko lutanje i ograničenja kretanja po uvriježenim i određenim stazama. Ali, labirint ima ishod. U potrazi za izlazom događaju se prelijevanja oblika u misao, ideje u traženje.
Sastavni dio projekta je ambijentalna instalacija. Njeni jednostavni i prepoznatljivi elementi su povećala. Ponuđena je provokacija: pogled kroz četiri leće na prazninu, izostanak predmeta gledanja. Nedefiniranom predmetu oduzeto je postojanje, ali ne i moguće fetišizirano značenje. Autor nas dodatno odvaja od provjere, korištenja predmeta, pakirajući ga u prozirni kubus. Ovaj rad ima recentnu, dramatičnu auru i reprezentira kolektivni fetiš koji je trenutno u žiži interesa: možemo ga doživjeti kao potragu za virusom.
Kolarić ostaje unutar samozadane premise koristeći mogućnosti anegdote. Uloge dane međusobnoj interakciji oblika povijesnog i sadašnjeg vremena nude osvješćivanje. Promatrajući ponuđeno, motivi koji asociraju teme: Grčku – kolijevku zapadne civilizacije; bar-kodove, kreditne kartice, zamućenost – oznake konzumerizma; podrobno promatranje – kontrola ljudi, očita je umjetnikova socijalno-politička osviještenost. Ovim radovima Branko Kolarić progovara o suvremenom vremenu u kojem imamo sve više dirigiranih informacija, a sve manje značenja. Mediji su dostupni, ali nerelevantni. Kategorija „novinar“, prema kojoj smo nekada imali respekt, sada se pretvorila u tragače za senzacijama. Svakodnevno se zalijepimo na naslov, ali u tekstu ne nalazimo baš ništa što bi bilo novo ili bitno. Nema stava. Posebno nema stavova koji bi bili suprotni vlasniku medija, poslodavcu, profiteru ili vlasti. Medijski mogul, korporacija, kapital ne voli da ga se proziva, a još manje otkriva kao sukrivca za stanje civilizacije. Informativni medij je dirigirana moć koja svoju snagu i vlast zasniva na načelu da pojedinac u svemu treba biti podređen kolektivu, jer je takav, s potisnutom individualnošću, najpodložniji manipulaciji. Ove sliko-reljefne tvorevine izgovaraju prepoznati teror tzv. demokratskog društvenog uređenja na današnji način uz nametanje kontrole. Manipulacija ljudima dovedena je do perfidne simulacije sreće posjedovanjem.
Umjetnik svjedoči pripadnost zapadnom kulturnom krugu. No, on propituje, uvlači nas u promišljanje o suvremenom povijesnom trenutku. Podivljali kapital, državnici u funkciji menadžera umjesto demokratski izabranih predstavnika naroda koji se o narodu i brinu, doprinose urušavanju cijelog sistema. Već smo odavno svjedoci vulgarne eksploatacije i uništavanja Afrike, podmukle borbe za prevlast nad naftnim resursima na bliskom istoku, pokušaja novog rasporeda interesa u novom obliku kolonijalizma. Kapital je sada posegnuo za životima onih koji su ga poštovali, stanovnika tzv. zapadnih demokracija. Od pohlepe je previdio da si time odsijeca vlastitu stabilnost. Kao i sve dosadašnje monetarne krize i ovu će platiti srednji i najsiromašniji sloj stanovnika.
Umjetnik nudi ideju slabosti gledanja, a uvodi potrebu razumijevanje. Na neki način želi izvesti umjetnost iz njenog isključivo vizualnog konteksta naglašavajući značenje. On komentira površnost suvremene komunikacije izgovarajući dramatičan apel masovnoj kulturi. Jer, alter postmodernizam upozorava i preoblikuje svijet prema ideji autora koji se usudi promišljati. Materijal, sredstva, oblici prepušteni su na volju idejnom tvorcu koji više nije Bog već je jedan od nas. Bog izvan nas je umro. Uz edukaciju i spoznaju o stalnom tijeku i mijeni svega oko nas i u nama samima prestajemo biti podložni uobičajenom. Tako postajemo ujedno buntovnici i kreatori. U fokusu interesa suvremenih autora osobni je pristup plasmanu oblika, a ne likovnost kao takva. Branko Kolarić nudi promišljanje o prevrednovanju stvari, nudi novu ponudu smislu. Serioznost rezultata svjedoči o svjesnosti strategije. Paul Klee kaže: „Umjetnost ne prenosi vidljivo, ona stvara vidljivim“.

Eugen Borkovsky, III. 2020.

Branko Kolarić rođen je u Puli 1957. godine. Po edukaciji je grafičar. Izlagao na više samostalnih te na mnogim žiriranim, skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu (Grožnjan, Karlovac, Poreč, Pula, Rijeka, Rovinj, Slavonski Brod, Zagreb, (HR); Kopar, Piran, (SLO); Beograd, (SRB); Milano, Trst, (I); Bern, (CH)… Za svoj rad dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja. Član je HDLU Istre. Živi i radi u Rovinju.

Info: www.akademija-art.hr

POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA

GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2020 GRISIGNANA Cittá degli artisti

Misli p. Mije Nikića, isusovca