Milan Ilić
CORONA

Bez kucanja i pozdrava ušla je u sobu Ona,

odmjerila me od glave do pete i rekla – Ja sam Corona.

Ako si došla po mene, to je sasvim „okej“,

znam da ne pomaže pranje ruku, ni dezinficirajući sprej.

Ali ako si od posla umorna, možeš u fotelju sjesti,

upravo na Televiziji gledam o tebi najnovije opširne vijesti.

Ako si gladna, pričekaj, ručak se upravo kuha,

bit će mesa, krumpira, salate, i naravno, goveđa juha.

Možemo pričati i o tvom poslu, i imaš li kakvih dilema.

Znaš li što se u svijetu novo protiv tebe priprema?

A Ona me samo gleda i kao da se čudi.

Zar na ovom svijetu postoje i tako ludi ljudi.

A onda, kao iz dosade, zijevne i iskolači oči,

otvori prozor, i bez riječi, naglavačke van iskoči.

Ostadoh u izolaciji, osamljen i pomalo tužan.

Zar me neće ni moćna Corona,

kad sam tako lud, star i ružan?