Hrvatska slikarica Branka Kopeti (Slavonski Brod, 1948. – Zagreb, 2020.) preminula je jučer, 18. ožujka 2020. godine u svom zagrebačkom domu nakon što je prije mjesec dana imala tešku operaciju u KBC-u Zagreb na Rebru

Branka Kopeti, dipl. ing. matematike, rođena je 1948. godine u Slavonskom Brodu. Slikanjem se bavila cijeli svoj život, a izlagati je počela nakon završenog tečaja slikanja na Rokovom perivoju u Zagrebu kod profesorice Vjere Lalin. Bila je članica Grupe 69 i Hrvatskog likovnog društva, HDLU Zagreb od samog početka te surađivala s Akademijom Art. Samostalno je izlagala na više od dvadeset izložbi i na velikom broju skupnih izložbi. Odlična slikarica i plemenita osoba Branka je sudionica brojnih likovnih kolonija osobito onih humanitarnog karaktera kad je sa svojim slikama nesebično pomagala. Nerijetko su njezine slike jedara postizale najvišu cijenu na humanitarnim aukcijama. Živjela je i radila u Zagrebu.

Ispraćaj pokojne Branke bit će u krugu obitelji.

Iz teksta Stanka Špoljarića o Branki Kopeti

Sinteza predmetnog i apstraktnog stalnost je slikarskog pristupa Branke Kopeti. Jedra udaljena od obale, ili približena u prvi plan slike motiv su neprekidnog obnavljanja. Varijanta varijante logično bi trebala dovesti do zamora. Ponavljanja vještine. Ali kod Branke ne. Sadržajna dominanta njenog opusa, razvijana u slijedu slika neprekidno donosi nova iznenađenja, u rasponu iskaza od relativne opisnosti do autonomnosti ploha. Slutnja činjeničnog nikada nije nestala, kompozicijski kanon je sačuvan, ali energija boje stvara lomove i napetost u jasnoj tektonici prikaza. Oblika dvojake i identične tvarnosti u postojanju forme iznad vode, i odraza na nemirnoj površini. Dijalog je to relativno stabilnog i jeke oblika na nemirnosti vode. Analizom preobrazbe boje, mjena aktiviteta njene osnovne vrijednosti na pučini daje Brankinom kolorizmu zanimljivu iskru blistavosti.

U njoj osjećamo bure i maestrale koje napinju materijal jedra. Naglašenom dinamičnošću paralelnih poteza kistom plovila dobivaju potrebite silnice kretanja usprkos jednostavnom rasporedu scene. Branka Kopeti umnožava jedra, dva, tri, četiri, i u horizontalnosti uprizorenja brojnošću jednolikog stvara dojam regate u otvorenosti morskog prostora. Kromatika je svedena na dualitet odnosa, no dostatan da se pomicanjem tonova dobije punina palete. U novom ciklusu intenzitet boje je umiren, dolazi i do prevlasti akromatskog, koje upisanošću svjetla uključuje i tragove obojene raskoši. Na čvrstim oblicima, s čitkim linijama, pomaknutih od egzaktnosti forme. Boja se osamostaljuje, crtež ima često svoj samostalni tijek, a i pak niti s realističkom potkom nisu nestale. Ljubičasto, crveno, smeđe, crno isčitava se na poljima vertikalnog uzleta, u ritmizaciji integriranih fragmenata. Branka gradivne jedinke adira u u jedinstveno tkivo polja slike, gustu strukturu epiderme, s travejima boje u rasteru cjeline. U hrvatskoj umjetnosti rijetki su primjeri takove vjernosti motivu,kao što Branka Kopeti kontinuirano i strasno slika jedra. I čini se da taj motiv pratiti će je ukupnosti opusa.

Branka Kopeti 16
Branka Kopeti

Ipak ne radi se tematskoj isključivosti. Znane su njezine suptilne slike cvijeća, uprizorenja interijera, prvenstveno sakralnih, posvojenja slikovitih ambijenata, slike krajolika. Na ovoj izložbi Branka Kopeti predstavila se vedutama, ulicama i zdanjima s ozračjem povijesnog. Sjajno je osjetila ugođaj mediteranskog prostora. S kamenom arhitekturom koju crtežom opisuje, bojom naznačuje, upotpunjujući prostor vedrim životom ulice. Gotovo krokijevskom lakoćom Branka oblikuje fasade kuća, poigrava se s detaljima u putu interpretacije bitnog. Veduta je slika složenijeg scenarija od jedra na pučini mora. Ali Branka Kopeti i pri apstrahiranju oblika i pri većoj marnosti realističnog karakterističnom rukopisom osmišlja svoj slikarski svijet. Koji polazi od ljepote i urasta u nju.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!

Priredila i javila: Mirjana Modrušan