Papa Franjo je jučer poslijepodne izišao iz Vatikana te se u bazilici svete Marije Velike poklonio pred likom Gospe Salus populi Romani. Potom se, u crkvi svetoga Marcela u Via del Corso, pomolio pred raspelom koje je Rim spasilo od kuge

Snažnom molitvom pred ikonom Marije Salus populi Romani (Spasa rimskog puka) i pred drvenim raspelom koje je u XVI. stoljeću zaštitilo Rim od velike kuge – tako je papa Franjo na treću korizmenu nedjelju, izišavši iz Vatikana, želio očitovati svoju blizinu svima koji trpe, te otišao moliti za posebnu Gospinu zaštitu.

Jučer je poslijepodne papa Franjo napustio Vatikan te – kako je izvijestio ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice Matteo Bruni – privatno posjetio baziliku svete Marije Velike, kako bi upravio molitvu Majci Božjoj Salus populi Romani, čija se ikona tamo čuva i štuje. Nakon toga, prošavši dio puta pješke, kao na hodočašću, Sveti je Otac otišao u crkvu svetoga Marcela u Via del Corso, gdje se nalazi čudotvorno raspelo koje je 1522. godine u procesiji nošeno gradom kako bi se u Rimu zaustavila velika kuga.

Svojom je molitvom Sveti Otac zazvao završetak pandemije koja pogađa Italiju i svijet, molio za ozdravljenje brojnih oboljelih, te spominjući se brojnih žrtava ovih dana molio da njihova rodbina i prijatelji pronađu utjehu i olakšanje. U svojoj je nakani obuhvatio i zdravstvene djelatnike, liječnike, bolničare i sve koji ovih dana svojim radom jamče funkcioniranje društva.

Posebna Papina pobožnost prema Majci Božjoj Salus populi Romani dobro je poznata. Papa Franjo, naime, ne ide u baziliku svete Marije Velike samo u prigodi velikih marijanskih blagdana, nego se pred tom Gospinom ikonom zaustavi u molitvi prije polaska na neko međunarodno putovanje, i ponovno, odmah po povratku, kako bi zahvalio za uspješno putovanje. Papa Grgur I. tu je ikonu 593. godine nosio u procesiji kako bi zaustavio kugu, a 1837. Grgur XVI. je Majku Božju zazvao da zaustavi epidemiju kolere.

S obzirom na situaciju u kojoj se nalazimo, vrlo je znakovit i drugi dio Papina izlaska iz Vatikana, kada je posjetio crkvu svetoga Marcela u Via del Corso, u kojoj se čuva drveni križ iz XV. stoljeća, koji stručnjaci smatraju najrealističnijim u Rimu, a koji je čudotvorno ostao neoštećen u velikom požaru i spasio grad od kuge. To raspelo, kada ga je zagrlio sveti Ivan Pavao II., obilježilo je vrhunac Dana oprosta tijekom Velikog jubileja 2000. godine.

Tom „Presvetom Križu“ tradicija pripisuje brojna čudesa koja započinju 23. svibnja 1519. godine, kada je jedne noći požar potpuno uništio crkvu posvećenu papi Marcelu. Ujutro je cijela građevina bila u ruševinama, ali je među njima nađeno cijelo raspelo s glavnog oltara, u čijem je podnožju još uvijek gorila mala uljana lampa. Taj je prizor snažno pogodio vjernike, te neke od njih potaknuo da se svakog petka navečer okupe na molitvi. Papa Leon X. naredio je potom, 8. listopada iste godine, ponovnu gradnju crkve.

Tri godine nakon požara Rim je pogodila „velika kuga“. Narod je stoga ponio raspelo u procesiji, nadvladavajući i zabrane vlasti koje su, razumljivo, bile zabrinute zbog širenja zaraze. No križ je narod svejedno ponio rimskim ulicama prema Svetom Petru. Procesija je trajala 16 dana, od 4. do 20. kolovoza 1522. godine. Malo pomalo kako je procesija išla naprijed, zaraza je pokazivala znakove povlačenja te je svaka gradska četvrt nastojala što duže zadržati križ na svojem teritoriju. Na kraju, u trenutku povratka u crkvu kuga se potpuno povukla. Tako je od 1600. godine procesija od crkve svetog Marcela do bazilike svetoga Petra postala tradicionalna tijekom Svete godine. Spomenimo na kraju da su na poleđini križa urezana imena više papā i godine proglašenja jubilejā.

(Vatican News – aa)