Morana Varović Čekolj predstavlja niz oslikanih površina, zamućenih kadrova snažnog kolora i razigranog ritma

U rezultatu i prema komentaru autorice, ponuđeno je problematiziranje ideje urbanog. Ponegdje naziremo moguću ulicu i promet u njoj, a ponegdje su reminiscencije iskazane ekspresivnim činjenjem. Na radovima je predstavljeno gibanje koje umjetnica zaustavlja u trenutke. Nudi nam niz stanja, sekvence niza mogućnosti. Na rubu igre, kao da ritual oblikovanja pretapa u propitivanjhe osobnog dojma. Spoznaja putem transkripcije odraza. 

Pojam mijene ili tijeka asocira mnogo interpretacija. Sama mijena, kao oblik/rezultat tijeka kroz vrijeme i prostor, ne označuje nužno i kretanje. Ponekad želimo mijenu, a ponekad nam mijena predstavlja napor. Svi na trenutke živimo u sigurnosti sobe, a na trenutke u pustolovini svijeta. Neka sudjelovanja želimo, a druga ne. Na određena pristajemo, a neka uspijevamo izbjeći. Morana Varović Čekolj  ovim nizom radova problematizira mijenu i tijek kao vizualne događaje. Ona ih slikarski bilježi, tvoreći seriju. Predstavlja nam ih u nizu, trenutak po trenutak. Isječci nude impresije koje namjerno nisu oblikovno opterećene definicijom. Naglašenošću doživljaja preskočena je naracija. Insinuacija mogućeg materijalizira se u plošnom formatu slike.

Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana
subota / sabato, 29. II. 2020, u 19.00 h
Morana Varović Čekolj: URBANI KRAJOLICI
samostalna izložba
otvorenje / apertura:
Gradska galerija Fonticus Grožnjan, subota / sabato, 29. II. 2020, u 19.00 h

Umjetnica često ostavlja vidljivim nakupine namaza. Oni otkrivaju gestu u potezima kistom kojim gradi površine. Uvedeni su ekspresivni elementi, oblici s ruba prepoznatljivog. Izrez, koji nam se nudi na ogled, kompozicijski je stabilan. Prolazeći postavom, ciklus pripisujemo autoričinim interpretacijama odjeka proživljene jave. Ciklus nosi mnoge asocijacije i pozive na razmišljanja. Jer, likovno je oblikovanje ponuda igre za umjetnika i za promatrača.

Pred nama je interpretacija urbanog meteža. To možda nije negativan metež, ali nas bombardira svjetlosnim i drugim informacijama. Ponegdje promišljene, a ponegdje halucinatorne kombinacije mogućih fasada, cesta, prometala, promatrača dovode do kolebljivosti dojma. Tu su asocijacije ulice, ljudskih figura, odbljesaka izloga, pogleda kroz prozore kafića. Evocirana je transparentnost zidova u koje se pokušavamo sakriti. Nesklad između dojma sigurnosti koji nam daje osobni prostor i energije općih prostora, očit je. Zablude civilizacije o izdvojenosti unutar povijesnog vremena nestaju uvođenjem spoznaje o prožetosti svih stvari u univerzumu i njegovoj stalnoj mijeni. Jer, svijet nije objektivno stvaran. Stvarnost je subjektivno determinirana, a potraga za spoznajom mora biti stalna reinterpretacija. No, zaokupljenost materijalističkom svakodnevicom remeti nam prepoznavanje tijeka. Vrijeme „moranja“ utječe na stanje i spoznaju. A što je spoznaja? Sjećanje umnoženo doživljajem. U anarhiji materijalnog, doživljenom se na silu dodaje konvencija. Rezultat je nemir. Trebamo li pristati na zadano ili srušiti barijere uobičajenog?

Morana Varović Čekolj   nam nepogrješivo ilustrira potmule zvukove brujanja i vibracija, odbljeske svjetla i slike koje ne zumiramo vidom, a koje ipak ostaju u kutovima pogleda. Veoma brzo shvatimo da se radi o prolasku stvari mimo nas; o svemu što osjetila nesvjesno memoriraju u urbanom okruženju. Čini se da je izmjena okoline, kretanje izvan nas, zapravo doživljeno kao intenzivan, skoro naporan čin. Koliko god smo svjesni da ovdje ima ljudi i kretanja, imamo dojam osamljenosti. Impresiju iskazanu slikarski možemo doživjeti kao slikovni dnevnički zapis.

Nekada nismo vjerovali da je Zemlja okrugla. Danas teško prihvaćamo misao da je materija energija koja titra na sporoj frekvenciji. Jako brze vibracije uzrokuju da materija napusti frekvencijski raspon koji ljudskih pet osjetila, vid, sluh, okus, opip i miris, mogu opažati. Oslanjanjem na njih baziraju se doživljaj i autopercepcija stanovnika zapadne civilizacije. Druge dimenzije su sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih vidjeli. Dimenzija vremena prenosi fizičko kretanje u trajanje. U našim, ljudskim dimenzijama, memorija se pokazuje kao razrješenje pojmovanja stanja stvari. Imamo naviku da prekrajamo memoriju, da u nju ugradimo stvari koje su se desile u prošlosti ili stvari za koje smo samo čuli, a da ih nismo osjetili. U pokusima sa subatomskih česticama, ustanovljeno je da svijest promatrača utječe na ishod eksperimenta u identičnim uvjetima. Zaključak je da su misli i osjećaji također dimenzije.

Pokušavajući proniknuti proces nastanka ovih radova, čini se kao da oblikovanje mrljama, potezima gdjekad zaustavlja nakanu autorice. Opet, ponegdje upravo nakupina inicira daljnje istraživanje. Koristeći slikarski postupak, umjetnici ne nedostaje kombinatorike ni energije. Nižući radove, ona istražuje mogućnosti materijala i ambivalentnost oblika. Prolazeći od rada do rada, otkrivamo različito tretirane elemente koji se ponekad ponavljaju. Možemo nazrijeti ponuđeni karakter prostora slike. Oblici više ne odražavaju stvarnost, već nutrinu autorice koja izgovara svoj doživljaj. Kroz dijapazon efemernih oblika, materijaliziranom doživljaju poklonjena je razložnost postojanja. 

Umjetnica onirički komentira osobno vrijeme. Zapažanja prevodi u sadašnjost poštovanjem „osobne temperature“. Uzgibani svijet nudi oblike koji ostaju zagubljeni u slojevima. Segment postaje znak i nije više citat. Ovime umjetnica progovara o suvremenom vremenu u kojem imamo sve više informacija, a sve manje značenja. Recentno, poodmaklo postmodernističko vrijeme radnje odvodi nas na područje dekonstrukcije koncepcija stvarnosti. Značenje umjetničkog djela dekodira se pomoću svijeta umjetnosti i kulture kao mehanizama iniciranja značenja i smisla. Tako je zatvoren konceptualni krug spoznaje i autorskog osjećaja/doživljaja mijena. Vizualizacija doživljaja predstavljena je nizom krhkih evokacija stanja. Pred nama je borba impresija i interpretacija, tijeka izvan nas i osobne spoznaje nemogućnosti lakih promjena. Umjetnica suptilno progovara o proživljenoj prošlosti i pokušaju čišćenja teritorija budućnosti. Ona osobno pretvara u arhetipske znakove. Ili obrnuto.

Eugen Borkovsky, II. 2020.

Morana Varović Čekolj rođena je 1984. godine u Zagrebu. Usporedo s osnovnom školom pohađa i glazbenu osnovnu školu Ivan Zajc. Nakon završetka Škole primijenjene umjetnosti i dizajna upisuje Učiteljski fakultet, razrednu nastavu s pojačanim gradivom iz likovne kulture na kojem je diplomirala 2012. godine. 2014. upisuje ALU u Zagrebu. 2019. diplomirala je na Slikarskom odsjeku u klasi izv.prof.art Ksenije Turčić. Iste godine se zapošljava kao predavač na Učiteljskom fakultetu u Umjetničkom području, Likovna pedagogija te upisuje doktorski studij. Od 2020. je stalni član HDLU-a. Dobitnica je dviju Dekanovih te Rektore nagrade. Imala je tri samostalne izložbe, sudjelovala je na skupnim projektima kao edukator i predavačica, na radionicama i likovnim kolonijama te izlagala na zajedničkim izložbama.

Info: www.akademija-art.hr

POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA

GROŽNJAN Grad umjetnika  1965 – 2020  GRISIGNANA Cittá degli artisti