KAD BIH MOGAO LETJETI KAO PTICA

Donosimo malo poezije iz srca vašeg čarobnog pjesnika za srca sanjara, pa neka leti svijetom na krilima naše drage zlaćane ptičice

Walter William Safar

KAD BIH MOGAO LETJETI KAO PTICA

Kad bih mogao letjeti kao ptica,
Ja bih savio gnijezdo na najvišoj planini,
Da pjevam čovjeku o domoljublju-
U časti, savjesti, ljubavi, suosjećajnosti i vjeri
Ti pronađi svoj dom,
Da se tvoja zastava čovjekoljublja vije iznad svih domova do u vječnost;
U ljubavi i vjeri to pronađi svetost,
U najvažnijem činu svog života.
Jer u suton života bit će kasno tražit novi početak.
Onaj čovjek koji prati zov savjesti,
Ostaviti će dubok trag u ljudskim sjećanjima,
A ljudska sjećanja su poput pijeska vremena,
Na dlanu besmrtnosti.
Kad ti stara gatara gleda budućnost na dlanu,
Znaj da svaki čovjek ostavit će iza sebe onoliko sijenu,
Kolika mu za života svjetlost dopire iz duše,
Uzalud ti sav novac, vlast i slava ovog svijeta,
Ako ostaneš bez ljubavi,
Jer ljubav nije modna krpica u izlogu,
Nego nepotkupljiva svjetlost u ljudskoj duši,
Koja  rađa unutarnji sklad u svetosti mira.
Ako ti je hladno usred ljeta,
Ti iskrom ljubavi ugrijati ćeš sebe i cijeli svijet.
U vrtovima istine pronaći ćeš odgovore na pitanja mnoga,
Od stvaralaštva uma i duha tvog  plodove života  ćeš žeti,
Jer sve je prolazno samo je duša vječna,
Bio na tronu ili ispod njega,
Bio bogat ili siromašan,
Bio vladar ili beskućnik,
Bio ratnik ili pjesnik,
Svima je jedno zajedničko-sanjati,
Kad bih mogao letjeti kao ptica.

© Walter William Safar
Songbird
photo Mabel Amber – Pixabay

pphoto Grégory ROOSE – Pixsaby