U nedjelju 9. veljače 2020. godine pod nazivom „Stop govoru mržnje i međusobnoj nesnošljivosti“ u Samoboru je održan zaštitni prosvjed hrvatskih branitelja od sustavnih višegodišnjih institucionaliziranih provokacija, napadaja, obezvrjeđivanja, ponižavanja i uvrjeda Kreše Beljaka. U programu skupa bilo je više govornika, dominirali su sadržaji uglavnom opće i poznate tematike, malo toga je bilo novog, konkretnog, poticajnog i ohrabrujućeg; često emocionalno na granici patetike te već više puta viđenog i doživljenog.

Propuštena je tako prilika da se iznesu i još neka zapažanja i postave pitanja kao na primjer:

– Predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću zašto i nakon tri godine Ministarstvo uprave nije riješilo žalbu Marijane Petir na činjenicu da je Krešo Beljak protustatutarno izabran za predsjednika HSS, i zašto se ne rješavaju žalbe mnogobrojnih protustatutarno isključnih članova HSS-a? Zbog navedenog među inim može se zaključiti i da predsjednik Vlade Andrej Plenković neizravno i prikriveno štiti, podržava i ohrabruje Krešu Beljaka u njegovoj programiranoj destrukciji i devastaciji svih kulturnih, estetskih, moralnih, humanističkih i civilizacijskih  sadržaja i vrijednosti u Republici Hrvatskoj!       

– Zašto je taj skup branitelja obezvrijeđen a oni poniženi time što je istodobno gost emisije „H“RT-a  „Nedjeljom u dva“ nezamjenjivog urednika i voditelja Aleksandra Stankovića bio nitko drugi doli sâm – Krešo Beljak? Čija i kakva je poruka tom provokacijom poslana braniteljima, jer bez znanja predsjednika Vlade Andreja Plenkovića upravo toga dana Krešo Beljak nikako nije mogao biti gost u udarnoj emisiji „Nedjeljom u dva“! Je li to moglo biti išta drugo osim javnog obezvrijeđivanja, kompromitiranja i izrugivanja tog zaštitnog prosvjednog skupa, te podcjenjivanja i ponižavanja branitelja?       

PROSVJETITELJSKI GOVOR „BIVŠEG“ UDBAŠA

Na skupu je posljednji govorio Željko Kekić u svojstvu kako se on predstavio „bivšeg“ agenta UDB-e, te poručio  braniteljima i javnosti stručno i prosvjetiteljski i sljedeće: „UDB-a je bila sotonska služba, kao i sve tajne službe. Konačne odluke o likvidacijama Hrvata, ipak donosile su se u Beogradu, a ubijalo se uglavnom one kojima se nije moglo suditi“. Rekao je i da je: „S Dobroslavom Paragom i Antom Paradžikom sudjelovao u obuci prvih pripadnika HOS-a od kojih je većina izgubila život na hrvatskim ratištima. Oni su tada polagali prisegu pod sloganom – Za dom spremni. Ti dečki su otišli u Vukovar pod tim sloganom. Tko to danas ima snage zabraniti da to govorite? Živimo nakaradnu državu koju nismo željeli. Nažalost, dobili su je moji kolege udbaši koji je nikad nisu željeli“. dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/branitelji-prosvjeduju-u-samoboru-protiv-krese-beljaka—593301.html?utm_source

Što nas je to podučio, prosvjetio i naučio „bivši“  udbaš Željko Kekić kako se on to javno predstavlja, u njegovom pedagoškom, didaktičkom i prosvjetiteljskom govoru? Konačne odluke o likvidacijama Hrvata ipak su se donosile u Beogradu, a ubijalo se uglavnom one kojima se nije moglo suditi. Što znači da za ta politička i teroristička ubojstva, uopće nisu odgovorni njihovi naručitelji iz Zagreba! Ubijalo se uglavnom one kojima se nije moglo suditi, čime se tvrdi da su bili krivi te nedostupnošću sudu totalitarne države zaslužili da budu ubijeni! A da su se dragovoljno vratili u Jugoslavije bili bi toga pošteđeni, i nagrađeni višedesetljetnim „ljetovanjem“ u luksuznim hotelima na Golom otoku, Staroj Gradiški ili Lepoglavi.                                                                                                                        

Nadalje, pripadnici HOS-a polagali su prisegu pod sloganom Za dom spremni, i pod njim otišli u Vukovar. Mnogi od nas su išli u rat pod tim sloganom kazao je Željko Kekić, što se može shvatiti i protumačiti i kao da je to bio dominantan te općeprihvaćen slogan odnosno pozdrav među desetcima tisuća hrvatskih branitelja.

Pripadnici postrojbi HOS-a bili su nedvojbeno i neprijeporno iznimno  hrabri i požrtvovni borci, koji su nesebično širom Hrvatske davali svoje živote za obranu vojno napadnute hrvatske domovine. No, dok su svojom hrabrošću te spremnošću na žrtvu i svojih života doista bili prvi i dominantni, svojom brojnošću u postrojbama Hrvatske vojske nisu imali kvantitativnu prevagu a da bi se pozdrav Za dom spremni (ZDS) u tom kontekstu mogao shvatiti i tumačiti kao spontano u sociokulturnom i domoljubnom sustavu vrijednosti općeprihvaćen i dominantan među hrvatskim braniteljima. U samom Vukovaru među braniteljima bilo je 58 (pedesetosam) pripadnika HOS-a, i mala je vjerojatnost da su sociokulturno bili toliko dominantni među oko 1.000-1.500 branitelja da je pozdrav ZDS mogao biti općeprihvaćen i pretežit među svim tim braniteljima. A isto se može primijeniti i na međusobni sociokulturni odnos i vrijednosni sustav oko 5.000 tisuća pripadnika postrojbi HOS-a, i oko 200.000 pripadnika ostalih postrojbi Hrvatske vojske.

Poznato je i o tome postoje njegova tiskana svjedočanstva; da je političar, vojskovođa i državnik dr. Franjo Tuđman imao velikih teškoća, problema i zaprjeka u procesu međunarodnopravnog i međunarodnopolitičkog priznanja Republike Hrvatske zbog postojanja paralelnih i neregularnih vojnih postrojbi. (https://novenws.net/hr/vijesti/hos-je-u-startu-udba-zamislila-kao-snagu-koja-treba-izazvati-sukobe-medu-hrvatima-69)

Također je javnosti dobro poznato da je za vrijeme predsjedničkih mandata dr.  Franje Tuđmana, Ministarstvo uprave dva puta odbilo registrirati Statut HOS-a s pozdravom Za dom spremni! Taj Statut HOS-a s pozdravom Za dom spremni registrirala je Vlada Ivice Račan i ministar uprave dr. Stjepan Ivanišević 2001. godine!! (www.hsp1861.hr/vijesti/2017-1.html Nije istina da je Tuđman priznao HOS-ovcima činove, status i pozdrav Za dom, spremni; to je registrirano za vrijeme Račanove Vlade)                                                    

Zanimljivo je, znakovito te samo za neupućene i naivne paradoksalno, da je Statut HOS-a s pozdravom Za dom spremni registrirala anacionalna, detuđmanizatorska i yugonostalgičarska Vlada Ivice Račana! A neprijeporni domoljub, rodoljub, nacionalist, hrvatski vitez i lav te državnik i obnovitelj suvremene hrvatske nacionalne države dr. Franko Tuđman to je uporno i ustrajno – odbijao! Je li tako postupao zbog nedostatka hrvatskog domoljublja i rodoljublja, ili baš suprotno od toga upravo zbog velikog domoljublja, rodoljublja, državničkog znanja, mudrosti i vještine te ljubavi i odgovornosti za razvitak te i samo opstojanje hrvatske nacionalne države i hrvatskoga naroda? Odgovor nam dolazi iz kulture i civilizacije drevnog Grada na Tiberu, te mudrosti i iskustva njegovih stanovnika i neimara: Pametnome ali i mudrom te prema hrvatskom narodu i odgovornom domoljubu, to je – dosta! 

Autor: Erih Lesjak