Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar iznimnog ugleda Frane Radak, sredinom siječnja predstavio se zagrebačkoj publici samostalnom izložbom, malom retrospektivom u galeriji Bernardo Bernardi u Pučkom otvorenom učilištu

Gospodine Radak, Vi ste uz Pinu Trostmanna, naš najstariji aktivni hrvatski slikar.

Da, tu negdje. Ja sam nedavno navršio 85 godina.

Nedavno ste otvorili novu samostalnu izložbu u Zagrebu. Riječ je o maloj retrospektivi. Što je ključ za čitanje Vašeg djela?

Riječ je osobnom pristupu i načinu izražavanja likovnosti. Ja u principu ne bježim od sebe. Sve što se događa, događa se u ova četiri zida, ovdje u atelijeru. U posljednje sam vrijeme dosta radio pejzaža, vani, u prirodi, u živo, ali i po nekim fotografijama iz Slavonije. Slavonija me je snažno zainteresirala sa svojim skromnim kućama. Dao sam si oduška pa sam napravio nekoliko varijanti. Te ću slike izložiti za nekoliko mjeseci u Daruvaru.

Vi ste najviše poznat kao slikar dalmatinskih motiva, brodovi, masline, cvijeće…

Ranije, ranije sam radio sve ono što me privlačilo. Cvijeće je moj konstantni motiv. Stalno rješavam taj motiv i radim različite varijacije na istu temu. Cvijeće me još uvijek jako inspirira.

Prakticirate vrlo jaki kolor. Ne štedite boju.

U ovim godinama mislim da je boja slučajnost. Nekad vam se pojavi crvena ili žuta i vi je jednostavno uzmete samo da ispunite svoju energiju. Rijetko sam koju sliku napravio od prve, vagao sam, mijenjao, ponekad završim u toplim bojama, a drugi put idem u jači kontrast.

Evo, ovdje u atelijeru, mnoštvo je slika sa motivom cvijeća gdje sam taj motiv sveo na znak. Sjećam se Tartaglie koji je buket radio u nizu varijacija.

Je li netko od Vaših profesora utjecao izravno na vas?

I dan danas se sjećam svojih profesora i cijenim ih, posebno Ivu Šebalja, još iz srednje škole, pa spomenuti Tartaglia, Režek, iako mi nisu bili profesori, jako sam ih cijenio. Šebalj mi je usadio vjeru u slikarstvo.

Izložba nosi naslov “Slikao sam ono što sam vidio, a vidio sam ono što sam slikao”.

Upravo tako. To je moj postulat. Ono što se nalazi predamnom, to je motiv. Netko je više usmjeren na motiv, a drugi više na imaginaciju. Uvijek promatram, a koliko ću taj motiv transformirati, hoće li doći do znaka, na boje se ne obazirem previše, ali stalo mi je da sve to skladno stavim na površinu.

Velikim žarom govorite o umjetnosti. Nema ni traga umoru od slikarstva?

Slikarstvo je moja sudbina. To je moj život.

Na čemu sada radite?

U zadnje vrijeme putujem po Slavoniji i slikam njezine privlačne motive. Pripremam samostalnu izložbu uskoro u Daruvaru.

Autor: Miroslav Pelikan