Više od 50% djece dolazi u posjet liječniku zbog akutnih respiratornih infekcija. Kroz prvih 5 godina svoga života, djeca prebole godišnje u prosjeku od 6 do 9 akutnih infekcija dišnih organa. Učestalost je čak i veća u one djece koja posjećuju jaslice i vrtiće
Uzročnici respiratornih infekcija su virusi i bakterije. Jedan te isti uzročnik može izazvati različite kliničke slike, ali isto tako različiti oblici infekcija, npr. ‘prehlada’, mogu biti izazvani različitim uzročnicima. Tako je malo teži zadatak povezati vrstu infekcije s njezinim uzročnikom. Dijagnostičke pretrage koje nam to omogućavaju, nisu lako dostupne u svakodnevnoj ambulantnoj praksi. Stoga se u svakodnevnom radu liječnici oslanjaju na klasifikaciju koja se temelji na anatomskoj rasprostranjenosti upale dišnih organa, na lokalnom kliničkom nalazu, na simptomima infekcije te epidemiološkim podacima.
Hunjavica (“prehlada”)
Hunjavica (“prehlada”) je prvenstveno upala sluznice nosa koja se može proširiti i na ždrijelo. Počinje osjetom peckanja i žarenja u nosu i ždrijelu na što se nadovezuje začepljenost nosa te sekret iz nosa. Često je praćena kihanjem. Temperatura uglavnom nije povećana. Djeca obole i do 10 puta godišnje.
Uzročnici su različiti respiratorni virusi, ponajprije rinovirusi i coronavirusi koji se lako prenose s čovjeka na čovjeka kapljičnim putem.
Trajanje bolesti je obično 3-5 dana i rijetko se može zakomplicirati akutnim gnojnim sinusitisom ili akutnom upalom srednjega uha. Tijek je uglavnom bezopasan. Liječenje obuhvaća simptomatske mjere i odvajanje djeteta od većih skupina djece (vrtići, škole).
Sinusitis
Sinusitis označava upalu sluznice sinusa. Postaje klinički bitan kao samostalna bolest tek kada se na akutnu virusnu infekciju nadoveže sekundarna bakterijska infekcija.
Najčešći uzročnici akutnog i subakutnog sinusitisa u djece su pneumokok, Haemofilus influenzae i Moraxella catarrhalis. Ako hunjavica predugo traje ili ima pretešku kliničku sliku, treba pomišljati na upalu sinusa. Simptomi su iscjedak iz nosa, suh ili produktivan kašalj, češće noću, neugodan zadah, rjeđe bol na području lica ili glavobolja. Vrućica je uglavnom odsutna ili je blaga. Ako spomenuti simptomi traju do 4 mjeseca, riječ je o subakutnom sinusitisu.
Nakon toga perioda, govori se o kroničnom sinusitisu. Osnovno liječenje sinusitisa obuhvaća primjenu antibiotika i to onih koji će prvenstveno djelovati na najčešća tri spomenuta uzročnika. Potrebno je napomenuti da je stopa samoizlječenja akutnog sinusitisa u djece najmanje 40% što treba uzeti u obzir kad se odlučuje o primjeni antibiotika.
Febrilni respiratorni katar
Febrilni respiratorni katar je naziv za više različitih sindroma koji su obilježeni kratkotrajnom febrilnom virusnom infekcijom gornjih dišnih putova. Uzročnici su različiti adenovirusi, virusi parainfluence, respiratorni sincicijski virus (RSV), a ljeti često i enterovirusi. Svi oni uzrokuju uglavnom slične simptome u čijoj je podlozi kataralna upala s produkcijom sluzi. Ovisno o vrsti uzročnika i svojstvima domaćina, febrilni respiratorni katar obuhvaća sljedeće važnije sindrome:
Akutna respiratorna bolest: respiratorni simptomi su izraženi već na početku bolesti. Najčešći uzročnici u hladnim mjesecima su adenovirusi, a uz njih i virusi parainfluence kod školske djece i odraslih. Simptomi su nespecifični te obuhvaćaju pečenje u grlu, povišenu temperaturu, hunjavicu, a katkada i oskudan kašalj.
Eksudativni faringitis (virusna angina): uzročnici su adenovirusi. Započinje naglo vrućicom, grloboljom i mogućim otokom vratnih limfnih čvorova. Od streptokokne angine se razlikuje po tome što eksudat nije gnojan, nego sluzav, a sluznica je crvena i bolna. Uvijek postoje i znakovi zahvaćanja gornjeg dišnog sustava kao što su začepljenost i curenje iz nosa, konjunktivitis te promuklost.
Faringokonjunktivalna groznica: također uzrokovana adenovirusima, uglavnom ljeti. Obilježena je vrućicom, upalom ždrijela, konjuktivitisom, povećanjem limfnih čvorova na vratu. Prolazi u tijeku 7 dana.
Opstruktivni laringotraheobronhitis (krup): karakteriziran je promuklim glasom, zvonkim kašljem poput laveža psa, otežanim disanjem te vrućicom. Zahvaća djecu dojenačke i rane predškolske dobi. Uzročnici su uglavnom virusi parainfluence, ali mogu biti i drugi respiratorni virusi. Opstrukcija larinksa i bronha nastaje zbog obilnog i žilavog sekreta koji je u početku sluzav, a kasnije postaje gnojan. Liječenje je uglavnom simptomatsko. Potrebno je što manje uznemiravati dijete, staviti ga u prostor s vlažnom atmosferom i povećanom koncentracijom kisika, pobrinuti se da dobiva dosta tekućine, te snižavati temperaturu. U težim slučajevima u većini ustanova se mogu dati kortikostreoidi pareneteralno.
Akutni bronhitis
Akutni bronhitis rijetko postoji kao samostalni entitet te uglavnom prati infekcije gornjeg dišnog sustava. Uzročnici su različiti respiratorni virusi. O njemu se govori kada uz infekciju dišnog sustava postoje i znakovi zahvaćenosti bronha. Na prvom mjestu to je kašalj koji je vodeći simptom akutnog bronhitisa.
Javlja se rano tijekom bolesti i najprije je suh i nadražajan, a tek kasnije postaje produktivan, najčešće sluzav i mutan, a ponekad i gnojan ili sukrvav. Kod djece je temperatura redovito povišena. Uz kašalj, bitan je auskultatorni nalaz difuzno pooštrenog disanja i nalaz bronhalnih zvižduka. Liječenje je simptomatsko i usmjereno na skidanje temperature i suzbijanje kašlja.
Akutni bronhiolitis
kutni bronhiolitis je naziv za posebno tešku sliku akutne infekcije dišnog sustava. Najčešće se javlja u dojenčeta. Uzročnik je najčešće respiratorni sincicijski virus (RSV), a rjeđe drugi respiratorni virusi.
Inkubacija je 4 dana, a dijete je zarazno od 5 do 12 dana od početka bolesti. Započinje obično blagom hunjavicom i suhim kašljem te nakon 2 do 3 dana dolazi do naglog pogoršanja: kašalj postaje tvrdokoran, dijete ubrzano i otežano diše, pospano je, tjelesna temperatura može biti normalna ili povišena do 40 °C, često postoji povraćanje uslijed kašlja. S obzirom na težinu bolesti, obično je potrebno bolničko liječenje.
Treba imati na umu da je u prethodno zdravog dojenčeta riječ o samoizlječivoj infekciji te ja zadatak bolničkog liječenja da se prebrodi ‘krizno razdoblje’. To se postiže primjenom bronhodilatatora, nadoknadom tekućine, primjenom kisika, antipiretskim mjerama. Antibiotici u pravilu nisu indicirani, osim u slučajevima gdje postoje objektivni znakovi bakterijske infekcije. Prognoza bolesti u prethodno zdravog dojenčeta je uglavnom dobra.
Ivan Sunara, dr. med.
