Skip to content

Razgovor s književnicom Darijom Žilić

Razgovarali smo s poznatom književnicom Darijom Žilić, dobitnicom brojnih nagrada i priznanja za svoj književni rad

Autorica: Gordana Igrec

Gdje si rođena i kada?

Zagreb, 1972.

Što si po zanimanju?

Diplomirala sam povijest i komparativnu književnost na FF u Zagrebu, a trenutno imam priznati status slobodne umjetnice.

Čime se baviš trenutno i gdje si sve radila?

Trenutno pripremam radionice za kreativno pisanje koje ću voditi u Velikoj Gorici, a radila sam dugo i kao novinarka na Hrvatskom radiju, Treći program. Pisala sam za radio književne kritike te objavila brojne intervjue sa piscima i znanstvenicima. Radim i kao moderatorica i prevoditeljica s engleskog jezika. Prevela sam nekoliko romana i zbirku pjesama. Jedna sam od urednica pri HDP-u za poeziju.

Koliko si zbirki pjesama do sada objavila i navedi im naslove?

Pisala sam puno književnu kritiku, imam čak devet knjiga ogleda i kritika. Što se tiče poezije, tu su tri knjige: Grudi i jagode iz 2005., Pleši, Modesty, pleši iz 2010., te Svanuće iz 2018..

Od kada se baviš pisanjem poezije?

Razmjerno kasno, od sredine dvadesetih, a prvu knjigu sam objavila 2005. To je bila knjiga „Grudi i jagode“.

Što tebi znači poezija?

Poezija je za mene kreacija, osmišljavanje života, sublimacija životnog iskustva, metafizičko iskustvo.

Kakvu ocjenu bi dala za “pjesničku scenu” posebice onu žensku u Hrvatskoj, a potom i u svijetu?

Vrlo sam zadovoljna hrvatskom pjesničkom scenom, čak 4 ili 5 ocjena, a nemam potpune uvide u svjetsku da bih mogla dati generalnu ocjenu pojedinih književnih sredina. No, američko pjesništvo je svakako vrhunsko. Žensko pjesništvo u Hr je vrh zaista.

Koji su ti uzori u pjesništvu?

Wislava Szymborska, Adam Zagajewski, Vesna Parun, Slavko Mihalić, Delimir Rešicki, Boris Maruna itd, itd…

Koje si nagrade ili priznanja do sada dobila za svoj književni rad?

Dobila sam nagradu Kiklop za najbolju knjigu poezije 2010. Za knjigu Pleši, Modesty, pleši (2010.) Iste godine dobila sam nagradu Julije Benešić za najbolju knjigu eseja „Muza izvan geta“. I naravno, dobila sam niz književnih potpora, stipendija i književnih rezidencija,a to su svakako nagrade za rad. 

Na kojem književnom projektu trenutno radiš?

Trenuto uređujem ovu zbirku pjesama za koju sam dobila poticaj Mniistarstva kulture. Trebala bi se zvati „Prsti i prerije“

Kakva je budućnost pjesništva kod nas i u svijetu prema tvojem mišljenju?

Premda se često u nas govori katastrofički o poziciji pjesnika i poezije, ali ja sam upravo zahavljaljući poeziji prošla pola svijeta. Brojni su pjesnički festivali, a u Latinskoj Americi su i puni stadioni kad se čita poezija. Poezija čuva jezik, ona opstaje stoljećima. Nisam pesimistična. Jedino mi je žao što u Hrvatskoj ipak nije dovoljno cijenjena. Velika šteta jer upravo je poezija očuvala našu baštinu.

Iz kojih država imaš najljepša iskustva kada je posrijedi tvoja pjesnička prezentacija?

Fascinirali su me Turska i Iran, jer tamo se posebno cijeni pjesništvo. U Iranu izrazito štuju vlastitu pjesničku tradiciju.

Je si li članica DHK ili HDP-a?

HDP-a, Hrvatskog društva pisaca.

Gdje i kako pronalaziš inspiraciju?

Što te sve nadahnjuje i kada i kako pišeš? Na kompjutor ili u bilježncu? Ne pišem više ništa rukom, sve u ekran, mobitela ili kompjutora, često direktno na facebook napišem pjesmu. Poticaj mi je u nekom doživljaju, zatim razgovori, dojmovi, slike, čitanja drugih knjiga.

Što novoga spremaš za izdati i koje nove projekte književne ali i ostale poslovne imaš za ponuditi?

Spremam knjigu „Sarajevski fragmenti“ koja bi trebala biti objavljena ove godine te roman, zbirku pjesama u prozi itd.

Do kada namjeravaš pisati poeziju? I zašto baš poezija, a ne proza?

Nije posve točno. Imam i dvije prozne knjige: Omara i Klavžar. Čak sam dobila i priznanja za kratku priču. Namjeravam pisati i prozu i poeziju dok god sam živa.

Najnovije