ŠANSA

Eto, čujem i čitam da HDZ-ovi političari (čast izuzecima), baš kao i glasači krive Škoru za izborni poraz Kolinde G. Kitarović? Je li to zloguki eho indoktrinacije ili samo izgovor slaba duha?

Nije do mene tražiti odgovor nego do njihove savjesti. Ne bih volio da pomislite kako sam ovog jutra popio poveću dozu taštine, pa eto i ja poletih u one visine rezervirane za tašte ljude – političare. Tako mi duše, namjera mi je ponizna, ili ne? Nije lako zaviriti u vlastiti karakter, puno lakše je viriti u tuđe dvorište, zar ne? A opet, ruku na srce, političari su javne osobe i samim time svojevoljno pristali na, da se pristojno izrazim, ples do gola pred javnošću.

Možda ćete pomisliti da sam se napio ustajalog octa, ali ne. Čista srca i zdrave pameti tvrdim, željeli to ili ne priznati, puno je svrhovitije da je u drugom krugom predsjedničkih izbora pobijedio Zoran Milanović. Zašto? Jer će biti sigurno puno bolji korektiv HDZ-ovoj Vladi od Kolinde (HDZ). Naravno, ne mislim na bahatu tvrdoglavost, nego na onu mudru državničku kritiku s dužnim štovanjem ljudske logike i savjesti.

Kohabitacija – ne mogu dokučiti tu akrobatsku doskočicu

Priče o nekoj mekoj i tvrdoj „kohabitaciji“ su obično prodavanje magle. Uostalom, što znači taj pojam „kohabitacija“? Pokušavam zdravorazumski dokučiti što na hrvatskom znači taj pojam? Možda jednoumlje, možda usaglašenost, možda sustanarstvo, možda samoljublje, možda vjenčanje, možda spolni čin?… Iskreno, ne mogu dokučiti tu akrobatsku doskočicu, akrobatsku jezičnu varijaciju, jednostavno… ne znam plivati nihilističkom strujom dekadencije.

Može li novi Predsjednik pobijediti starog samog sebe? E sada puno ovisi o karakteru novog predsjednika. Je li se promijenio? Želio on to sam sebi priznati ili ne, ali činjenice su neumoljive. Bio je predsjednik užasno neuspješne Vlade i povrh toga jako bahat i rastrošan. Sjetimo se onih silnih jastoga, oborite prvoklasne ribe, šampanja… Eto, to nije mašta jednog pjesnika nego brojke sa računa, koji je stigao na naplatu poreznim obveznicima. Postoje snimke tog računa iz restorana kojeg su nabili Milanović i njegovi ‘vrli’ ministri za prodavanje magle. Eto, dovoljno je ‘kliknuti’ google, koji otkriva sve tajne o političarima.

Pobjednički govor bio je ohrabrujući

Javnost pjeva ode društvenim mrežama, a političari, smrt društvenim mrežama. Naravno nakon izbora, a za vrijeme izbora dobro im dođu i društvene mreže.

Da, to je važno pitanje na koje će Milanović morati odgovoriti čovjeku u ogledalu. Pobjednički govor bio je ohrabrujući. Skeptici će reći, a on je sada pomirljiv, ali pitajmo se bili bio takav da većinu u Saboru drži SDP? Budimo iskreni, stvarnu moć ima predsjednik Vlade, iako bi po Ustavu stvarna moć morala biti u državnom Saboru, a što znači da izborni sustav je u suprotnosti sa Ustavom ili je u hrvatskoj politici sve na prodaju? Sjede li u državnom Saboru narodni zastupnici ili žetončići, može li na to odgovoriti predsjednik Ustavnog suda, ili ne može, jer su ga upravo na tu časnu dužnost izabrali žetončići?

Sve te činjenice nam govore da je za dobrobit demokracije potrebno što žurnije raspisati referendum za promjenu izbornog sustava, da se u Sabor biraju sposobni i moralni ljudi imenom i prezimenom, a ne kao do sada žetončići stranačkih vođa. Zapitajmo logiku, bi li bolji predsjednik Sabora bila ‘afrička siva papiga’ od ‘uvlakača 808’?

Hoće li novi Predsjednik, gospodin Zoran Milanović, svih iznenaditi i pokrenuti peticiju za referendum o promjeni izbornog sustava, kakvog je tražila GI „Narod Odlučuje, ili je to ravno znanstvenoj fantastici?

Neka djelima pokaže

Tko zna? Političari su ipak ljudi, a ne strojevi, zar ne? Nikad ne reci nikad. Kao vjernik, mogu samo reći, treba čovjeku dati drugu šansu. Neka djelima pokaže tko je i što je. Bio bih bolesno tašti mali čovjek da ne priznam kako sam i ja puno puta griješio, pa opet od života tražio drugu šansu, bolje priznati, od Njega. I da, kako ne vjerovati u ljubljenog Boga, kada daje drugu šansu i grješnicima kao što sam ja. Život me naučio, da bih ispravio griješke, prvo treba priznati da sam griješio, a to znači pobijediti bolesnu taštinu.

Onaj političar koji ne želi priznati svoje griješke najveća je opasnost za sebe i društvo

Taština je strašno opasna bolest, ali postoje taštine i taštine – baš kao žene i žene, muškarci i muškarci.

(One stvorove koji siluju žene, i ponižavaju na radnom mjestu, ne možemo nazvati muškarcima, kao i one žene sutkinje koje oslobađaju silovatelje ne možemo nazvati žene zar ne. Kada su najslabiji ugroženi svi smo ugroženi, poučna poruka iz priče „Mišolovka“)

Ja osobno svojom taštinom mogu naštetiti samo sebi ili voljenoj osobi i uskom krugu prijatelja, ali političar? E političar, još ako upravlja državnim institucijama ili državnom administracijom, bolesnom taštinom može naštetiti i sebi i društvu (stotinama tisuća ljudi). Da, politika je zaista ODGOVORNO zanimanje. I nažalost, tu frazu najviše čujemo od onih političara, koji osobnim djelima ne dokazuju tu, od života, dokazanu tvrdnju.

Ima dosta ljudi koji, s pravom, govore da je ludost davati povjerenje na izborima jednim te isti političkim opcijama (HDZ&SDP i njihovim ‘satelitima’) te novu šansu vide u trećoj opciji okupljenoj oko Miroslava Škore. Kronično skeptično novinari pitali su Škoru, kao gdje će naći toliko ljudi za parlamentarne izbore? A Škoro im je spontano odgovorio: “Toliko vjerujem u svoj narod da sam siguran kako bih u svakom gradu na željezničkom ili autobusnom kolodvoru našao 14 poštenih ljudi, boljih i kvalitetnijih od političara koji nas sada vode.“ (A ja bih dodao, i do sada.)

Može li zaista uspjeti?

Zdrav razum nam govori, uspjeti će samo ako oko sebe okupi potpuno nove ljude u politici. (Ruku na srce, od dosadašnjih stotinjak stranaka strančica i vojske političara ima samo nekolicina iz MOST-a, koji su se dokazali kao dosljedni i marljivi ljudi u politici nudeći odlične amandmane na Zakone u Saboru). Dakle, nove ljude u politici, koji su se u životu dokazali moralom, čašću, nepotkupljivošću, poštenjem, marljivošću, humanitarnom radom, vizionarstvom, odgovornošću, poniznošću jaka duha a ne poltronstvom, slobodoumnošću, dostojanstvom, vjerom, ukratko – borbom za opće dobro.

Znanost i obrazovanje su jako važni za svako društvo, ali znanost bez etike je isto što i ptica bez krila. Obitelj odgaja, a školstvo obrazuje mlade generacije.  

Kako naći prave ljude u politici i državnoj administraciji?

Uvijek sam govorio i pisao, nitko ne razumije bolje siromašne od onih koji je i sam osjetio na leđima zviždavi bič siromaštva. (Zar ima boljeg za savjetnika u ministarstvu socijalne skrbi od bivšeg beskućnika Mile Mrvala). Nitko ne razumije bolje gospodarstvo od onog koji je i sam, kao pošteni poslovni vizionar, osjetio na vlastitim leđima zviždavi bič birokracije. Ukratko, onaj političar koji postavi prave ljude na pravo mjesto najprije će ostvariti svoja predizborna obećanja.

Može li se uopće vjerovati političarima i starim i novim?

Napoleon Bonaparte: „Daj čovjeku vlast i vidjeti ćeš kakav je.“ Taj slavni citat dokazao se bezbroj puta točnim u životu. Ali to ipak ne znači da ne treba dati šansu novim ljudima u politici. Od jačine duha svakog političara ovisi hoće li pasti ničice pred pohlepom ili uzdignute glave i savjesti koračati stazom snova. A što se tiče glasača i izbornih glasanja, svaki čovjek ima slobodu izbora birati dobro ili zlo, kako u sebi tako i oko sebe. Onaj koji gleda u zvijezde prije će ostvariti svoje snove od onog koji stalno gleda dolje u sjenu drugih sanjara. Onaj političar koji iskreno osjeća i umu i duhu da je dobio mandat da UPRAVLJA državnom administracijom za opće dobro, a ne da VLADA narodom za osobnu korist, biti će zapisan u kamenu mudraca (ljudskom srcu) kao veliki čovjek. A oni drugi nestati će iz sjećanja ljudi kao da nikada nisu niti postojali.

U jednoj email poruci mislećeg čovjeka zapamtio sam ovu mudrost, otprilike da parafraziram: ‘Glasači nisu hladne statističke brojke, nego ljudi sa svojim mišljenjem, osjećajima, pameću, nadama, snovima i dušom. Onaj političar koji to osjeća i razumije nikada ne će prevariti svoje glasače jer ih smatra svojom braćom i sestrama, a oni koji to ne osjećaju i razumiju prevare svoje glasače dok okom ne trepneš baš kao i vlastitu savjest..“

Varaju se oni koji misle da su pjesnici naivni ljudi, baš kao i glasači

Upravo suprotno, naivni su oni koji prevare glasače. Jednom kada ostaneš bez svojeg dobrog Ja zauvijek si izgubio kompas života. Jer u gustoj šumi kušnji čovjekov jaki duh je najvjerniji saveznik. Čovjek bez savjesti je isto što i svjetiljka bez ulja. Smisao života je neprekidno putovanje stazom snova u čarobnu zemlju ispod duge – tamo gdje blaguje nepobjediva ljubav.

Bez ljubavi nema velikih dijela – kako u umjetnosti tako i općenito u životu, pa i politici.

Walter William Safar

MIROSLAV ŠKORO – Šumi, šumi javore