Skip to content

Julija Koš, nova predsjednica Hrvatsko-izrealskog društva

Hrvatsko-izrealsko društvo dobilo je sredinom prošle godine novu predsjednicu, mr. bibliotekarstva Juliju Koš. Najavljene su velike pozitivne promjene u Hrvatsko-izraeleskom društvu.

Židovski narod je dao ogroman doprinos kulturi i društveno-plitičkom životu kao i ekonomskom u svim zemljama svijeta. O zanimanju za židovsku kulturu koju nije mogao uništiti niti najveći pogrom, a to je Holokaust od kojeg je prošlo 75 godina za portal Akademija Art govorila je predsjednica Hrvatsko-židovskog društva, umirovljena mr. bibliotekarastva Julija Koš. U razgovoru se osvrnula na zanimanje ne-židovskih naroda za židovsku kulturu.

Autorica: Gordana Igrec

Na koji ste način angažirani u židovskoj zajednici Bet Israel?

Kao članica Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj volonterski već oko osam godina sudjelujem i podupirem njezin rad održavanjem predavanja školama koje k nama dolaze na terensku nastavu, najčešće vjeronauka, ali i povijesti, književnosti, etike i drugih tema kojima se židovstvo bavi, a djeca iz javnih i privatnih škola ih trebaju usvojiti u okviru stjecanja općeg obrazovanja. Posjećuju nas učenici od trećeg razreda osnovne škole do završnog razreda srednje škole, stoga i sadržajem i trajanjem predavanja svakom uzrastu prilagodim predavanje o osnovama židovstva. To najčešće pokrene mnogo pitanja koja djecu zanimaju, a do tada nisu imali koga pitati. Redovito nas posjećuju ne samo škole iz Zagreba i ponekad vrlo udaljenih krajeva Hrvatske, već i neke iz obližnje Slovenije. U načelu im ne govorim o Holokaustu, jer i ne dolaze na takvu nastavu osim na izričitu želju naših gostiju, i to samo učenicima starijima od 15 godina. Najčešće predajem o nastanku židovstva u četvrtome stoljeću prije nove ere i kasnijem utjecaju na kršćanstvo i islam, te o židovskim zakonima i običajima za svakodnevni život, kao što su slavljenje subote (šabata) i pridržavanje strogih prehrambenih zakona (kašruta).

Što, međutim, sve učenike zanima o židovstvu?

Učenici znaju postaviti neočekivana, često vrlo mudra i nadahnjujuća pitanja, mnogošto ih zanima iz židovske povijesti i kulture, te u toj interakciji svi zajedno mnogo naučimo. Moj osnovni motiv i cilj u ulaganju toga velikog truda i vremena jest da iz naše vjerske zajednice učenici, ali i učitelji, izađu s mnogo više znanja o židovstvu i Židovima nego su ga imali kada su k nama ulazili. Jer ovo znanje je jedini pravi “lijek” protiv otrova antisemitizma, koji svoje sljedbenike traži upravo među neznalicama.

Kada ste Vi onda postali predsjednicom HID-a?

Moj četverogodišnji mandat predsjednice Hrvatsko-izraelskog društva traje od 25. veljače 2019. Sa svojim suradnicima se u zadnje vrijeme najviše bavim oživljavanjem programa toga društva na temeljima na koje ih je prije 25 godina postavio osnivač Mihael Montiljo. Dakle to su programi vezani uz Hrvatsku i Izrael kao države i društvene zajednice, uz njihovu suradnju, uz prikazivanje tema s područja židovstva i izraelske kulture hrvatskoj publici. Takvim smjerom namjeravamo raditi i dalje, osobito uz veliko podmlađivanje i zanimanje novoga članstva, u čemu smo uspjeli tijekom našeg mandata. Osobito se ističu brojni studenti Izraelci, koji u Zagrebu pohađaju medicinski fakultet, a članovi Društva su i više drugih Izraelaca koji su u Zagrebu nastanjeni na dulje vrijeme. I sam rabin doc. dr. Kotel Dadon i cijela njegova obitelj, inače Izraelci naturalizitani kao hrvatski državljani, članovi su Društva. Ipak, dakako najveći je postotak članova Hrvata i pripadnika drugih narodnosti koje žive u Hrvatskoj. Imamo sjajnu suradnju s Poljsko-hrvatskim društvom prijateljstva, a uskoro počinjemo i suradnju s Indijskim društvom, gdje se uskoro očekuje moje predavanje o Židovima u Indiji. Hrvatska, kao sve više multikulturalna europska zemlja, i uz pomoć našeg Društva njeguje i židovsku kulturu. A obzirom na umnogome katoličke korijene hrvatske društvene sredine, očita je neodvojiva veza sa Starim zavjetom odnosno hebrejskom Biblijom, koja je umnogome na taj način tijekom stoljeća oblikovala hrvatsko kulturno ozračje. 

Što je novoga u vašem mandatu predsjedanja Hrvtasko-izraelskog društva?

U našem mandatu odbacili smo sve donedavne programe koji nisu imali veze sa zacrtanim temama prema temeljima g. Montilja i našeg Statuta, a koje su Društvo tijekom vremena korak-po-korak pretvorile u neku vrstu malog kulturnog kluba “opće prakse”. Kao vodič kroz našu radnu godinu uzimamo i židovski kalendar, te obilježavamo neke značajne dane iz njega, osobito spomen-dane poput Dana Jeruzalema ili Dana sjećanja na žrtve Holokausta, ali otvaramo i druge zanimljive zajedničke hrvatsko-židovske teme. Želimo obnoviti i hodočašće u Izrael, koje je uveo g. Montiljo, i sam ga vodio više puta, a za sada ćemo već s prvim proljetnim danima početi odlaziti na kratke studijske posjete obližnjim sinagogama, primjerice u Rijeci, Grazu, Budimpešti, Veneciji, Pragu i drugim ne odveć udaljenim gradovima.

Julija Koš – foto Patrik Macek / PIXSELL

S kojim se problemima susrećete odmah po dolasku na čelo Društva?

Za sada imamo velike probleme s financiranjem našeg djelovanja, jer na samome početku mandata našli smo se s potpuno ispražnjenim bankovnim računom i zbirkom neplaćenih računa bivšeg vodstva, ali s obzirom da svi u upravi Društva radimo volonterski, kao i naši ugledni gosti, predavači i drugi, poput gostovanja zbora Mihael Montiljo na nedavnoj proslavi 25-obljetnice Društva, uspijevamo očuvati rad Društva. Svakako očekujemo da ćemo uskoro primiti i sredstva po natječaju Grada Zagreba na kojem smo aplicirali, te drugih tijela koja podupiru naš rad. Sam Izrael kao država nema politiku pružanja financijske potpore židovskim manjinskim vjerskim ili kulturnim zajednicama u dijaspori, te s te strane ne dobivamo financijska sredstva, ali zahvalni smo Veleposlanstvu Države Izrael što nam je darivanjem divnih plakata velikog formata, s prizorima iz izraelskih gradova i sela, omogućilo unošenje mnogo više izraelskog duha u naše prostorije, koje su prije u tome jako oskudijevale. Stoga smo nedavno prostor obogatili fotografijama ljepote i Izraela i Hrvatske, a točno je što se kaže da slika govori više od 1000 riječi.