Zorko Ziraldo: Puž, krokodil i ostala bića

Gradska galerija ORSOLA

Crkva sv. Martina
Zorko Ziraldo
Puž, krokodil i ostala bića
od 22. 05. 2011. (u 14.00 sati)

Izložbu će, u nazočnosti autora, predstaviti Eugen Borkovsky.

Organizacija: Gradska galerija Orsola Buje

PUŽ, KROKODIL I OSTALA BIĆA

Oblik je zarobljen u materijalu. Kreativnoj igri vizualnog oblikovanja dano je da ga otkrije, izdvoji i predstavi. Tim činom promatraču se nudi novi smisao oblika a pritom se iskazuje i autorovo osobno promišljanje o svijetu koji ga okružuje.

Pred nama je serija radova koje potpisuje Zorko Ziraldo. Iz njegovog opusa izdvojeni su radovi u drvu bez obzira što je autor radio i u drugim materijalima kao što je kamen, metal, staklo ili njihove kombinacije. Iznenađuje i veseli da autor nije vezan na neku određenu vrstu drvnog materijala. Zanimljiviji mu je oblik od robovanja bilo kakvom pravilu. Iako pred sobom imamo i neke elemente naivnog stvaralaštva, ovdje se nazire drugačiji pristup oblikovanju. Bez obzira što radovi ne odišu akademskom likovnom naobrazbom, oni svjedoče autorstvo osobe koja urbano doživljava svijet oko sebe. Zorko Ziraldo se ne trudi precizno odrediti prepoznatljivost. Nađeni oblik usmjerava prema mogućem prepoznavanju. Autor se u obradi nađenih oblika ne služi idejom alraune. Neke dijelove ostavlja prirodnima a u neke značajno intervenira. Time se stalno nalazi na granici osmišljavanja nađenog ali i intervencije u formu s nakanom umjetničkog oblikovanja. Ova oslobođenost ambicije i čvrstoće oblikovnog određenja njegovom ciklusu daje posebnu vrijednost.

Igra iluzijama, natuknicama figurativnih oblika, okosnica je Ziraldovog kreativnog čina pa time i ove prezentacije. Autor se prepušta dojmovima i prepoznavanju mogućih formi koje, nakon lociranja obrađuje i dodaje im određene likovno – znakovne definicije. Tako mu oblik debla s ispupčenjima sliči na glavu krokodila koju on, u suradnji s prirodnim oblikom dorađuje i definira. Nakupine oblika debla, posječenog stabla, asociraju ga na rađanje, materinstvo ili na sjene nedefiniranih mitskih bića u zanosnom plesu.

Neki od radova konformiraju se u prostor, kao puna plastika, skulptura a nekoliko ih je izvedeno poput dubokog reljefa. I oni mogu biti postavljeni u prostor ali im poleđina nije prepoznatljivo definirana. Autor nije opterećen predumišljajem tako da u kolekciji nalazimo širok dijapazon likova. Tako dio daske, maštovitim okom biva zapažen i dooblikovan u pticu. Ovom nesputanošću autor se prilagođava komadu drva kojeg je pronašao i asocijacijama oblika koje prepoznaje a koje kasnije alatima naglašava, pretvara u sasvim određene forme.

Figurine su osmišljene slobodnom interpretacijom a od promatrača zahtijevaju pristanak na autorovu definiciju. Time je promatrač izazvan na doživljaj. Autor ima sasvim određene nazive koji uvijek odražavaju njegove osobne dojmove ili ideje o obrađenom obliku. Oni se ne moraju uvijek slagati s dojmom promatrača. Ali, maštovita i često duhovita interpretacija pomiruje ova dva stava.
Problematiziranje svrhe umjetničkog čina i oblikovanja autor povremeno promišlja radovima kojima nudi određene praktične, uporabne karakteristike. Izuzetnu životopisnost odaje kompozicija izvedena od više dijelova. Autor ju je pokušao odrediti kao komplet za sol, papar, čačkalice ali je trud uporabnosti ostao u drugom planu pred maštovitim interpretacijama oblika raznih bića. Ova činjenica govori u prilog autoru koji ne gaji ambicije već se iskreno prepušta oblikovanju.  
Izvjesna doza sarkazma vidljiva je na radovima. Smisao kojeg kasnije obznanjuje nazivom rada, Zorko Ziraldo uočava unutar oblika koje nalazi. On nije pasivan promatrač okoline već aktivan suučesnik, osoba sa stavom. Tako često iznjedruje oblike na rubu karikaturalnog prikaza. Neki su to samim oblikom a neki autorovim postavljanjem u određene odnose.
Šarmantne su figure koje izviru iz većine nađenih, primijećenih komada drva. Ovaj komentar možemo privesti kraju konstatacijom da autor oblicima izaziva promatrača. Zorko Ziraldo traži angažman, buđenje maštovitosti a ne puko čitanje znakova. Autor nudi asocijacije oblika.
Eugen Borkovsky

Zorko Ziraldo rođen je 1933. u selu Podgaće, općina Lanišće. Otac mu 1936. godine odlazi radi posla u Afriku, a iste godine umire mu majka. Do 1948. godine živi sa sestrom i bakom. Osnovnoškolsko obrazovanje završava 1948. godine u Lanišću. Iste godine upisuje Srednju građevinsku školu u Rijeci. 1952. godine zapošljava se u Vodoprivredi RH – sekcija Labin. 1956. godine počinje raditi u Kotaru Pula kao referent za vodoprivredu. 1957. godine seli u Buzet i radi kao referent za komunalne poslove. Na poslovima direktora građevinskog poduzeća „Temelj“ Buzet radi do 1972. godine. 1965. godine izabran je za zastupnika u saboru RH, mandat do 1969. za općine Buzet, Pazin i Labin. Diplomirao je prvi stupanj studija ekonomije. Kao direktor građevinskog poduzeću „Polet“ Buje, radi od 1972. do 1978. godine. Nakon toga radio kao tajnik sizova za komunalne poslove u Umagu, a od 1982. godine kao upravitelj vodovoda poslovne jedinice Buje. U mirovini je od 1993. godine. U mirovini počinje slikati i svirati gitaru. Od muzike odustaje i posvećuje se likovnoj umjetnosti, skulpture i objekte u kamenu i drvu. Izlagao u Bujama i Buzetu.

– Izložba je dio programa obilježavanja dana Sv. Servula, zaštitnika Grada Buja.

– Organizacija: Slađan Dragojević, voditelj programa Gradske galerije Orsola Buje

Akademija-Art.hr
18.05.2011.