Zlatko Kozina: izložba Internal Affairs i predstavljanje knjige “Odgajanje pogleda”

Prilikom otvorenja izložbe biti će održana prezentacija knjige "Odgajanje pogleda" Zlatka Kozine. Knjigu će predstaviti Boris Bosančić.

Zlatko Kozina – potraga za neuhvatljivim ili vjenčanje Odiseja i Kasandre

Osječka izložba slavonsko-brodskog umjetnika Zlatka Kozine može biti svašta, možemo je doživjeti i interpretirati na različite načine, ali zasigurno ne kao uobičajenu i tradicionalnu.

Veliki raspon dimenzija djela, od višemetarsko-prostornih površina do minijatura, različiti materijali i tehnike, od klasičnih do suvremenih, mnogobrojni utjecaji pojedinih likovnih disciplina i vrsta (slika i crtež, strip, karikatura, grafiti …), kao i nekonzistentni autorski rukopis(i), uz raznorodne stilske i stilemske inačice (slikarstvo geste, apstraktni ekspresionizam, tašizam, enformel, automatizam, (nad)realizam …), izložbu već u startu označuju kao nesvakidašnju. Pridodamo li tome scenografičnost postava u kome su slike i crteži tek dio instalacijskih sveukupnosti, kao i literarni sadržaj izložbe koja ima ”priču” i izvan okvira samih djela, dobili smo izložbenu situaciju koju je Kozina nazvao Internal affairs – riješeni & neriješeni slučajevi.

O čemu je riječ?

Internal affairs (unutrašnji poslovi ili nadzor) je, kako navodi Kozina, anglo-američki naziv za službe u policiji koje istražuju slučajeve kršenja zakona od strane pripadnika te iste policije. Kozinin alter ego je detektiv Blarcsy koji takve slučajeve ”nepoštivanja zakona” istražuje. Riječ je o persiflaži vodviljskog tipa, o duhovitom izrugivanju, u ovom slučaju na osobni račun, tj. o paraboličnom uprizorenju stanja u suvremenoj umjetnosti na primjeru vlastitih umjetničkih radova. U tom su igrokazu, gdje sliko-crteži funkcioniraju kao likovi koji nose radnju, kao ”slučajevi”, uloge manihejski podijeljene na one ”koji se svojom umjetnošću bave uvijek u istom stilu kako ne bi zbunjivali ljude”, a žive u zatvoru koji se zove ”Onoštoodmeneočekuju” i pojedince koji su ”neprilagođeni i od svih odbačeni”. Osim djela, ulogu ima i autor koji je shizofreno rascijepljen na umjetnika i moćnog curomaga (istovremeno kustos i mag (čarobnjak), onaj koji ”standardizira društvene deformacije” ili odlučuje o onome što jest i što nije (umjetnost). Tu se Kozinina rola likovnog kritičara, tj. teoretičara likovnih umjetnosti i povijesti moderne/suvremene umjetnosti ili čak kulturologa (upozoravamo na nedavno objavljenu knjigu Kozininih tekstova Odgajanje pogleda), isprepliće i preklapa s njegovom ulogom umjetnika. Zbog toga gotovo sva djela izgledaju nedovršeno, nedorađeno (i postavljaju pitanje staro koliko i slikarstvo: kada je slika gotova?), skicozno nepretenciozno i/ili neobavezno, jer su tek zaustavljeni trag procesa koji je prvenstveno mentalan, a tek onda aleatoričko likovni. U tom su pogledu nadogradnje slika i crteža tekstovima ilustrativne, jer p(r)okazuju autorovu zapitanost nad temeljnim pojmovima i ikonama današnje umjetnosti.

U jednom dubljem teorijskom strukturalnom umreženju, Kozina pokušava razložiti modernističku i neomodernističku paradigmu (prepoznatljiv autorski rukopis, motivski i oblikovni redukcionizam, postupno zrenje, kodno jedinstvo elemenata oblikovnih struktura slike …), kao sindrom nametnutih društvenih dogovora (konvencija) u umjetnosti koji funkcionira i na područjima suvremene i recentne umjetnosti, a uvukao se i u pore onoga što nazivamo postmodernom. Ne nudi nam odgovore, već samo postavlja pitanja – sumnja u ono što danas smatramo vrhuncima umjetnosti, ali se – paradoksalno, budući da znamo da istinska vjera ne postoji bez duboke sumnje – sam  razotkriva kao osoba koja vjeruje u umjetnost, u njezino poslanje i smisao.

Odisejeva lutanja i traženja čiji je cilj povratak u sigurnost i toplinu doma, kao i Kasandrina sudbina proročice koja nikome ne može podariti plodove svog talenta čitanja budućnosti, dobrodošle su metafore koje – ujedinjene – možemo aplicirati na metamitologijsku strukturu ove izložbe. Kao i Odisej i Kozina je u potrazi za sigurnošću smisla, ali mu – kao i Kasandri – nije dano da nam taj smisao  prenese. Jer dosljedno razlaganje umjetničkih konvencija (”rastakanje proceduralne avangarde 21. stoljeća”, kako autor navodi), ne može stvoriti ništa drugo doli nove konvencije, a to je ono čega se Kozina grozi i u toj dubokoj sumnji istinskog vjernika umjetnosti daje nam jedino što može – zajedničku istragu, put koji je ujedno i cilj.

Berislav Valušek

Zlatko Kozina rođen je 1968. god. u Slavonskom Brodu. Godine 1996. se upisuje na Filozofski fakultet u Rijeci(odsjek likovne umjetnosti, slikarski smjer). Diplomirao je u klasi Marijana Pongraca 2000.godine te stječe naziv profesora likovne kulture. Radi kao profesor likovne umjetnosti u  dvjema brodskim gimnazijama te povremeno kao kustos . Član HDLU Osijek

Samostalne izložbe:

2002.KKD „Ivana Brlić Mažuranić“, „Slike“Slavonski Brod

2004.Galerija „Balen“, „Žuto, narančasto, crveno…kreni“,Slavenski Brod

2007.Likovni salon“V. Becić“, “ Provjera znanja“ ,Slavonski Brod

2010.Galerija 4 , „I try to keep things under control“,Slavonski Brod

2011 Galerija Goll „Komplementarne projekcije“ I.Kurtz-Z.Kozina, Slav.Brod

Odabrane skupne  izložbe:

2004.“19.slavonski biennale“,Galerija likovnih umjetnosti Osijek

2007.“4.hrvatski triennale akvarela ,Slav.Brod-Karlovac-Zagreb-Šibenik

2008. „2. hrvatski biennale ilustracije“,Galerija „Klovićevi dvori“,Zagreb

2012. „11. hrvatski trijenale kiparstva“ gliptoteka HAZU, Zagreb

2012.“Tvrđavart“,Galerija Ružić, Slav.Brod

2012. „Odbiennale“ Esseker centar, Osijek

2012.“Medijamorfoze“,Galerija Kazamat, Osijek