I u Njemačkoj se do sada u dokumente o novorođenčadi unosio i spol djeteta. Od 1. studenog polje za spol može ostati i prazno. Novim zakonom se praktično priznaje postojanje interseksualnih osoba piše Deutsche Welle
Bindiya Rana uvijek se u kinu nađe pred teškom odlukom kad god mora na toalet. Ako stane u red za muški WC, svi ju pogledaju nekako “čudno”. Stane li u red za ženski toalet, događa se isto. Ova je 30-godišnja Pakistanka interseksualna osoba. To znači da je rođena i s muškim i ženskim spolnim organima. Ne može ju se jednoznačno “smjestiti” u jednu spolnu skupinu. Bindiya kaže da se više osjeća kao žena. Koliko je sličnih sudbina u Pakistanu, koliko tamo uopće ima interseksualaca? To nitko ne zna. Službene statistike ne postoje.
Od 2010. u Pakistanu postoji jedan zakon kojim ljudima s oba spola jamči ravnopravnost s muškarcima i ženama. Prije donošenja tog zakona, interseksualne se osobe nisu smjele niti registrirati kao građani Pakistana. To znači da nisu smjeli otvoriti ni bankovni račun, nisu smjeli birati ili iznajmiti stan. Od 2010. interseksualne osobe imaju pravo na slobodno obrazovanje i zdravstvenu skrb. Uvedena je za njih i kvota od čak 2% za radna mjesta u državnoj birokraciji.
Problemi s vlastima
U Njemačkoj se zakonima ne zakida interseksualne osobe. Ali oni u Saveznoj Republici imaju puno problema u svakodnevnom životu – između ostaloga i zbog toga što ih vlasti “strpavaju” u jednu spolnu skupinu, pred vlastima su te osobe ili žene ili muškarci. “To se dogodilo primjerice kod služenja vojnog roka”, objašnjava Andrea Budzinski, predsjednica Njemačkog društva za transidentitet i interseksualnost. Tko je u rodnom listu kao spol imao upisano “muško”, morao je u vojsku, pa čak i ako su kod tih osoba dominirala ženska tjelesna obilježja.
Prilikom registriranja se do sada u Njemačkoj moglo izabrati samo “muško” ili “žensko”, jasna definicija spola je bile obvezatna. Mnoga interseksualna djeca su u ranim danima, i to bez njihove dozvole, bivala podvrgnuta promjeni spola, tako se htjelo “udovoljiti” društvenim normama. “Mnogi su ljudi već kao bebe operacijom bili prisiljeni preuzeti jednu ulogu koji kasnije možda i nisu htjeli živjeti”, dodaje Andrea Budzinski. “Bilo je to kršenje ljudskog prava na samoodređenje.”
Nova pravila
Od 1. studenog 2013. to bi se trebalo promijeniti. Na snagu stupa jedan zakon kojim kaže da nije nužno jednoznačno određivanje spola kod djece. Odgovarajuće polje na rodnom listu može jednostavno ostati – prazno. Pravno se time priznaje da ljudi ne moraju biti samo muškog ili ženskog spola. Novorođenčad će tako jednoga dana, kao odrasle osobe, moći sami odlučiti što jesu, što žele biti. I tek onda “preuzeti” jedan spol. Ako to žele. Ako ne žele nitko ih neće prisiljavati.
Ni u Njemačkoj se ne zna točno koliko interseksualnih osoba uopće ima. Službeni podaci ne postoje. Novim zakonom “rađa” se treći spol. “Mi to pozdravljamo kao prvi korak, zato što država mnoge interseksualne osobe desetljećima nije prihvaćala”, kaže Andrea Budzinski za DW. I dodaje: “Po prvi put država priznaje da ti ljudi postoje i da se ne radi o nekoj bolesti.”
Ipak, ima i puno pitanja na koje tek treba odgvoriti. Što će ubuduće stajati u putonici? Koji spol? U nekim zemljama bi putovnica bez ispunjeg polja za spol moglo dovesti do problema prilikom pokušaja ulasku u zemlju. Što će biti s vjenčanjima? Smiju li se interseksualne osobe ubuduće vjenčavati? Ili samo stupati u partnerske veze koje neće imati isti status kao klasični brakovi? (Foto: Fotolia, Dw.de)
