Zeničko proljeće – Dislokacija

Ovogidišna izložba Udruženja likovnih umjetnika zeničko-dobojskog kantona, „Aprilski salon“ kao i prethodni istrajava na promjeni koncepta dosadašnjeg, uobičajenog načina realiziranja izložbi. Vrijeme u kojom živimo je vrijeme dislociranosti, kako fizičke i mentalne tako prostorne i vremenske, te se dislokacija nametnula kao ideja, koncept ovogodišnjeg Aprilskog salona.

Pogledajte galeriju 44 foto!

Dislokacija, kao tematska određenost usmjerila je selektore – dr. povjesti umjetnosti Asju Mandić i  dr. estetike Senadin Musabegović, profesore Filozofskog fakulteta iz Sarajeva – na izbor autora i način koncipiranja ovogodišnjeg Aprilskog salona, tako da su vremenska i prostorna dislociranost postali bitnom karakteristikom istog. Nakon uvida u radove i razgovora sa autorima različitih konceptualnih usmjerenja ovogodišnji selektori uvrstili su12 likovnih umjetnika: Biljanu Vrbić Mačak, Jasminu Hrustanović,Tomislava Perazića, Muhameda Bajramovića, Duška Abramušića, Dragana Gačnika, Miroslava Šetku, Mensura Verlaševića, Irfana Handukića, Džemaila Silajđića, Mirzu Mameledžiju te gošću Amelu Hadžimejlić, dekanesu sarajevske Akademije.
 

12. travnja u 13.00 , otvorena je izložba fotoprintova autora Dragana Gačnika postavljenih na vanjskom zidu Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici, kojom nas uvodi u arhitektonsku nišu građevine u kojoj je privremeni dom našla obitelj Roma iz Zenice. Ovom izložbom autor naglašava njihov izbor u nevolji „kulture“kao sigurnog utočišta, ali aludirajući istovremeno i na „podstanarski“status kulture u društvenoj zbilji.

U Galerijskom protoru Muzeja grada Zenice otvorena je izložba grupe autora

Jasmina Hrustanović, monotipijama pod nazivom „ Tragovi“ otiskuje prošlost kamenih površina arheološkog parka Visoko.

Muhamed Bajramović, objektima postavljenim na pod galerije i na taj način vizualno dislociranim od ostalih autura, usmjerio je pozornost posjetilaca na stalno prisutni problem zagađenosti ovoga grada. Bajramović svoju zamisao realizira petnaestodnevnim komparativnim praćenjem (na dvije lokacije u gradu) emisije čvrstih čestica iz zraka nataložene na smišljeno odabrane, geometrijski organizirane papirne i sjajne metalne površine.

Duško Abramušić, Zapažena nazainteresiranost sugrađana za kulturna zbivanja isprovocirala je autora da projekcijama fotografija (na platno locirano na ulazu u galeriju)  sugrađane i prolaznike iz drugih gradova virtualno uvodi u galerijski prostor, i na taj način ih dislocira iz njihove uobičajene inertnosti i nezainteresiranosti u kontekst izložbe.

Džemail Silajđić, slikom „Sunčeva kola“ rađenom u akrilnoj tehnici na platnu priziva daleke prostore i prošla vremena.

Mirza Mameledžija, akrilnom slikom „Kontejner“ u koji se smještaju otpaci civilizacije ukazuje na ljudsku potrebu dislociranja od svega neptrebnog i odbačenog.

Mensur Verlašević, sa tri crteža rađenim olovkama u boji naglašava duboko unutarnji otklon od prepoznatljive prostorno-predmetne realnosti.

Tomislav Perazić, doajen Zeničke likovne scene, dislociran u zaseban prostor Gradskog muzeja, monotipijama i serigrafijama, citatima iz ciklusa „Ljudi i vatre“ (nastalim kombiniranjem radova iz 60.-70. tih godina) skreće pažnju na vrijeme kada je željezara igrala bitnu ulogu u životu građana Zenice.

U galerisjkom prostoru nekadašnje Sinagoge u 19. 30 sati otvorena je izložba grafičarke Amele Hadžimejlić igrafičara Irfana Handukića  koji su se Zeničkoj publici predstavili ambijentalno postavljenim grafičkim radovima i fotoprintovima ukazujući na otvoreni proces nastajanja grafičkih listova.

Ovogodišnji Aprilski salon zaokružuje se 21. travnja u 20. 00 perfomansom uz prostorno ambijentalne intervencije Biljane Vrbič Mačak i Miroslava Šetke, u nekadašnjem prostoru Gradske kafane…

Ideja ulaska u djelo odredila je, usmjerila razvoj koncepta, cjelovite (fizičke i mentalne) dislokacije.

U prvom dijelu membranom odvojenog prostora Biljana Vrbič Mačak instalira prozirne flizelinske trake, linearnim ekspresivnim gestama ispunjene, koje svojim pomjeranjem provociraju na ulazak u zgusnutu, vještačkom svjetlošću osvjetljenu, unutrašnjost.

Koncept Miroslava Šetke zasnovan je na sintezi prostora, svjetlosti, zvuka i pokreta. Izdvajajući prostor pokretljivom i zvučnom najlonskom membranom te aktivnim uključivanjem posjetilaca u čin paljenja svijeća (rasutih svjetlosnih krivulja) formiranih u znak, kao i ispunjavanjem prostora ambijentalnom glazbom, autor kreira mogućnost kontemplacije te fizičke i mentalne dislokacije.

Akademija-Art.hr
27.04.2011.