Želimir Šiško izlaže u Zadru

zelinir sisko 1

zelinir sisko 1

Organizator: Grad Zadar i HDLU – Zadar
Mjesto: Galerija Kapetanova kula u Zadru
Vrijeme: 17. lipnja 2013. u 20,00 sati
Tema: likovna izložba Želimir Šiško
Izložba ostaje otvorena do 8. srpnja 2013.

Želimir Šiško predstavlja s 37 radova u tehnici suhog pastela zadarskoj likovnoj publici i njihovim brojnim gostima, a ujedno je to njegova 70-ta samostalna izložba.

U predgovoru kataloga Šiškove izložbe, prof. Ivan Mavrlinčić je napisao:
Želimir Šiško osoba je snažno naglašene senzibilnosti koja svoja viđenja i doživljaje uspješno usmjerava u svoja slikarska djela. Intenzivno i kontinuirano stvara zadnjih desetljeća o čemu nam svjedoče mnogobrojne samostalne izložbe. U likovnom radu upotrebljava akril, ulje, ali najsnažnije se izražava u pastelu. Koristi široke mogućnosti koji mu daje taj medij: na hrapavom toniranom papiru nastaju fluidne, baršunaste, rahle plohe. Međutim njegova suhoća na mnogobrojnim prikazima rijeka daje vlažan ugođaj i gladak odsjaj vodenih površina.
Inspiraciju pronalazi u zavičaju svoje mladosti u Posavini, te u sadašnjem mjestu življenja – moslavačkom kraju ili pak donosi sa sobom kao razglednice prizore iz mjesta kratkotrajnog boravka. Ta mjesta za Želimira nisu puko okruženje već tajanstveni smisao, sinteza uočenog – iskonska ljepota i proživljenog što rezultira pretvaranje unutarnjeg naboja u pastelni doživljaj.

zelinir sisko 2

Zadnjih godina Šiška tematski zaokuplja i mrtva priroda. U njoj ima potpunu kontrolu, utjecaj nad tvorbom tog minijaturnog svijeta, može se poigravati kompozicijom, određivati smjer i intenzitet svijetla, mijenjati rakurse i odabirati podlogu. Iz neodređene podloge bogato protkane nanosom boje izbijaju grupirani predmeti s vješto dočaranom površinom.

Ipak on je prvenstveno slikar prirode i njezinih finih mijena. To su mirni netaknuti krajolici u kojima nestaje jasna granica vode i zemlje, vegetacije i neba, to su ruralni motivi koji se postupno mijenjaju i nestaju, drvene kuće iz kojih zrači nostalgična uspomena. Ljude i životinje rijetko susrećemo i tada ne kao protagoniste već su to figure, zarobljeni djelići slike.

U slikama je nazočna difuzna svijetlost dok korišteni kolorit ne sadrži plohe čistih boja već one gdjekad iskričavo iskaču dajući akcent. Iako u prirodi najviše uočavamo zelenu boju on je malo koristi no prevladavaju zemljane boje. Sjenama pridaje posebnu pažnju, sumornog su kolorita s ugođajem teške prozračnosti. Šiško raznovrsnim kontaktima isprepliće boje (miješa prah) te tako stvara gradaciju i bogatstvo tonaliteta. U nekim djelima naglašenija je crtačka okosnica što osim slikarovog raspoloženja uvjetuje i tehnički pristup djelu.

Šiškov stvaralački rad rezultat je dugotrajnog iskustva, prepoznatljivog likovnog izričaja i snažne osobnosti s definiranim vlastitim rukopisom.