S otvorenja izložbe: ravnateljica Doma za djecu dr.sc. Maja Vučinić-Knežević, umjetnik Zdenko Grgeljac, učenik 1. razreda Srednje glazbene škole Borna Biondić te ostali gosti i djeca
Pogledajte ostale fotografije Ive Lulić s otvorenja!
“Drvo je kao izvor života i mudrosti, kao duša koja diše, kao topla veza između svijetova, kao Božji dar prirode…”
Obraćanje kiparstvu za mnoge je autore ona vrsta elementarne životne nužnosti koja se ponajbolje može objasniti sintagmom «organskog jedinstva».
U svom dugogodišnjem skulptorskom radu, u otkrivanju svog unutarnjeg umjetničkog izraza, Zdenko Grgeljac stalno i uvijek koristi jedino mu znano umjetničko sredstvo izražavanja – drvo.
Gotovo da i nema drveta u kojem Grgeljac već do sada nije radio: kruška, orah, šljiva, akacija, jasen, hrast, vrba…..
U suvremenoj kiparskoj umjetnosti drvo se koristi na različite načine, jer je za obradu pogodan materijal i zasigurno dozvoljava veliku slobodu kreativnog izraza. Gdje to Grgeljac pronalazi svoj kreativan materijal, tu iskonsku ljepotu i neiscrpno jedinstvo stvaranja?
Nije potrebno dugo lutati. Drvo je posvuda oko njega, nadohvat kipareve ruke. Treba samo malo prošetati, približiti se rijeci i ponekad samo sačekati da Kupa nanese neki izglodani trupac, koji će kiparevom maštom i znalačkom rukom prerasti u novu, začudnu formu.
Radovi koji su stvarani kiparevom neopisivom snagom u posljednje dvije godine, stilski su odmjereni, čvrsti i cjeloviti, stvaralački senzibilni i manualnom vještinom dorađeni do savršenstva. Istinskom nadarenošću, Grgeljac lakoćom pronalazi i stvara zatvorenost volumena, a skulpturi podaruje mirnu dostojanstvenost.
Snagom zarezivanja u materijal Zdenko Grgeljac ne prodire duboko u prvotni volumen drva. Pažljivo oblikuje materijal i odstranjuje tek tanke, suvišne slojeve, kako bi dobio onu željenu delikatnu strukturu svoje skulpture. Blagi, plitki urezi tvore stvaralačku poetiku majke s djetetom, seljaka, starca i težaka, obitelj i ljubavnike, nižu se scene iz života ljudi i odnosi među njima.
Živeći s prirodom, njenim brojnim ljepotama i čudesnim pojavama, Grgeljac brižno sakuplja sve zatečeno u njoj, a zatim ih suptilnim porivima preoblikuje u svoj model svijeta. Bez obzira koje drvo oblikuje, njegovo kiparsko stvaralaštvo uvijek teži istom cilju: jezgrovitoj, čvrstoj i intimističkoj formi, ističući tonsku povezanost reljefa obrađene forme.
Svojim skulpturama ostvaruje tople životne prizore: dodir, zagrljaj, nježnost…i sve je tako profinjeno i lako prepoznatljivo. Ponekad se čini da njegova djela možemo prepoznati i bez potpisa, jer toliko su razumljiva, toliko jednostavna toliko njegova.
Ovalne glave s osnovnim obilježjima ljudskog lika, najizrazitiji su dijelovi Grgeljčeva reljefa. Iako su figure u pravilu simetrične i frontalno pozicionirane, tesane u zatvorenim volumenima, one predstavljaju forme iz kojih izbija sentimentalna snaga, duh pobožnosti i predanost istinskoj vjeri. Likovi su sumirani na konturu s neznatnom obradom detalja, a stvaralaštvo mu je splet ljudskih sudbina, puno života, ljepota, poruke i vjere u budućnost.
Svojim izrazom Grgeljac pokazuje koliko je velik poznavlac drva kao materijala, ponekad u jednostavnosti oblika, a ponekad u njegovoj složenosti i artikulaciji. Kod nekih se reljefa primjećuje dominantna izduženost forme, gdje je prisutno njegovo zanimanje za stalnim traganjem prema formi i sadržaju, u što ugrađuje svoje misli o životu samom.
Snagom talenta i ovladanim oblikovnim moćima, autor svjedoči o svom svjetonazoru, o stvaralačkom senzibilitetu, o vjeri u kreativnost, umjetnost i životno dobro.
Sigurno je samo jedno; ni jedan element ovog drvenog autorovog svijeta nije nastao slučajno. Sve je to stvarano i razrađivano u umjetnikovoj mašti, stvarano rukom iskusnog «meštra», s pregrštom emocija i pričom koja ima prava na dugo, vlastito trajanje.
Kipareva je skulptura vizualno jasna, ritmički razigrana i linearno živa. Ujednačen likovni izraz kipar je zadržao svih ovih godina bez većih promjena. Svojim djelima uvijek je nešto kazivao, a novo tražio samo u izražajnom obliku. Grgeljac čuva svoju začudnost i ekskluzivnost rada u drvetu iskreno i plemenito, snažno i znalački, te stvara svoje mjesto, pažnju i poštovanje u našoj suvremenoj kiparskoj umjetnosti.
Marina Majoli
Zdenko Grgeljac je rođen 1950. godine u Drežniku kraj Karlovca. Osnovnu školu pohađa u Karlovcu (Hrnetić-Banija), nakon toga odlazi u Zagreb i završava Srednju grafičku školu 1968. godine. Bio je zaposlen u Karlovačkoj tiskari do 2009. godine. Intenzivnije se počinje baviti izradom skulptura od 1973. godine. Član je Hrvatskog društva naivnih umjetnika u Zagrebu, Udruge likovnih autora Karlovca, Talijanske Akademije znanosti i umjetnosti (Accaddemia Italia delle Arti e del Lavoro).
Adresa:
Zdenko Grgeljac
Rečička 2/c, 47000 Karlovac
NAGRADE
Otkupna nagrada IX. Likovnog anala LIKANAL, Gospić, 1975.
Otkupna nagrada RSIZ-a u oblasti kulture Hrvatske, Zagreb, 1975.
Zlatna plaketa XII. Tabora likovnih samorastnikov, Trebnje, 1979.
Nagrada VI. Karlovačke likovne jeseni, (poziv na ZILIK), 1981.
Zlatna medalja Međunarodnog Parlamenta za sigurnost i mir, USA, 1983.
Otkupna nagrada VIII. Karlovačke likovne jeseni, 1983.
Statua GOLDEN FLAME Parlamento Mondiale USA Accademia Italia,
Calvatone, 1986.
Otkupna nagrada IV. Bijenala jugoslavenske naivne umjetnosti, Svetozarevo, 1987.
Kristalna statua samorastnik, Galerija likovnih samorastnikov, Trebnje, 2003.
Pohvala Hrvatskog sabora kulture za likovno stvaralaštvo, Petrinja, 2009.
O Grgeljcu su pisali:
Vladimir Maleković, Mladen Kuzmanović, prof., Marina Baričević, Bratislav Lebarić, dr. Mirko Juteršek, Petar Skutari, prof., Gerhard Ledić, Sonja Bijelčić-Cvetković, prof., Juraj Baldani, prof., Mladen Muić, prof., Petar Car, prof. dr. Antun Bauer, dr. Boris Vrga i drugi.
SAMOSTALNE IZLOŽBE
1974. KARLOVAC, Gradski muzej
1975. ZAGREB, Galerija Lotrščak
NOVI BEOGRAD, Galerija doma omladine (sa bratom Zlatkom)
TREBNJE, Galerija likovnih samorastnikov, Slovenija
1976. GOSPIĆ, Muzej Like
1977. KARLOVAC, Centar za društvenu djelatnost omladine (Božić-Grgeljac)
SEVNICA, Galerija «V oknu», Slovenija
KRANJ, Galerija «V Prešernovi hiši», Slovenija, (Grgeljac-Lavrić)
1981. ZAGREB, Kemijski kombinat Chromos, (Falica-Grgeljac)
1983. ZAGREB, Galerija «Mirko Virius» (u galeriji Lotrščak)
1984. KARLOVAC, Zorin dom
1985. KRAPINSKE TOPLICE, Izložbeni prostor KUD «Zlatko Baloković»
1989. KARLOVAC, Osnovna škola Hrnetić, (Grgeljac-Humić)
1994. OZALJ, Izložbeni prostor starog grada Ozlja
JASTREBARSKO, Galerija turističkog ureda, (Falica-Grgeljac-Tišljar)
1995. KARLOVAC, Zorin dom, (Falica-Grgeljac)
1998. ZAGREB, Dom umirovljenika Sv. Josip, Črnomerec
1999. KARLOVAC, Galerija ZILIK, (Retrospektivna)
2010. PETRINJA, Galerija «Krsto Hegedušić»
Skupno izlagao u Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji, Sloveniji, Ukrajini, Mađarskoj i na stotinjak izložbi u Hrvatskoj.
Sudjelovao na pedesetak likovnih kolonija, humanitarnim akcijama i primio desetak nagrada i niz priznanja za svoj rad.
Djela mu se nalaze u mnogim muzejima, galerijama i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.
18.05.2010.
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/04/zdenko-grgeljac-skulpture/&description=Zdenko%20Grgeljac:%20Skulpture){kind=link}