Skip to content

Zbog namještanja posla s otpadom u privatne džepove strpali milijune

Znanstvenik s Brodarskoga instituta svjedočio USKOK-u

Oko sto milijuna kuna isisanih iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u poznatome slučaju s PET-ambalažom, zbog čega se godinu dana vodi istraga protiv bivšeg šefa Fonda Vinka Mladinea i navodnih sudionika.

To je samo kap u moru novca što se nezakonito slio u privatne džepove u poslovima zbrinjavanja otpada u Hrvatskoj. Gotovo nijedan ekološki projekt u posljednjih nekoliko godina nije "čist", a postojao je jasno razrađen sustav prema kojemu su se dodjeljivale koncesije, izrađivale i prihvaćale studije, donosili pravilnici, uvijek na protekcionistički i, vjerojatno, koruptivan način.

Koncesije na preporuku?

Tvrdnje su to insajdera iz Brodarskoga instituta, znanstvene institucije koja je, prema njegovim riječima, bila jednom od karika u lancu kojim su se unosni poslovi zbrinjavanja pojedinih vrsta otpada dodjeljivali koncesionarima pod sumnjivim okolnostima. Svoje je spoznaje, kaže, prije godinu dana podijelio s USKOK-ovim istražiteljima.

Kao ključnu osobu u tome lancu spominje Nikolu Ružinskoga, od 2005. pa donedavno državnog tajnika u bivšem Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, a ujedno i šefa nadzornog odbora Brodarskog instituta. Ispričao nam je četiri slučaja koji slikovito pokazuju kako je taj sustav funkcionirao.

– Ljudi iz tvrtke Eko-Velebit iz Gračaca došli su u Brodarski institut i kazali kako ih šalje Ružinski i da će dobiti koncesiju za otkup plastične ambalaže od jestivog ulja, jogurta, kozmetike i slično. Mi smo im napravili studiju, a tada je ta tvrtka imala samo skladišni prostor, ništa drugo. Doista su dobili koncesiju, a potom i milijunski iznos od Fonda za zaštitu okoliša – rekao je naš izvor.

Na istovjetan je način, tvrdi, dodijeljena koncesija za elektronički otpad – Brodarski je institut studiju za virovitičku tvrtku napravio nakon "preporuke" državnog tajnika. Institut je trebao izraditi i pravilnik o otpadnim uljima, to mu je i plaćeno, ali posao nikad nije dovršen.

– Na kraju je meni nepoznata skupina u Ministarstvu izradila neki copy-paste pravilnik, potpuno mimo zakonske procedure – veli taj znanstvenik.

Kao posebnu priču izdvaja projekt termoelektrane na drvnu biomasu u Koprivničkom Ivancu, poznate kao "Friščićeva elektrana" zbog toga što bi se gradila u selu u kojemu živi bi

Izvor: Hrvoje Šlabek /Vecernji.hr/

Akademija-Art.hr