Zašto je Jakovina već trebao kuvertirati ostavku

Kašnjenje potpora i bahata ocjena ministra Slavka Linića da su seljaci paraziti proračuna možda i nisu motiv za traktorske prosvjede poljoprivrednika

Kašnjenje potpora i bahata ocjena ministra Slavka Linića da su seljaci paraziti proračuna možda i nisu motiv za traktorske prosvjede poljoprivrednika. Erupcija njihova nezadovoljstva međutim ima itekako čvrsto uporište u dvije konkretne situacije zbog kojih je ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina, ali i dio njegove ekipe, već trebao kuvertirati ostavke.
Jedna je afera s aflatoksinom. Iz kabineta ministra Jakovine 8. veljače izvijestili su javnost o povlačenju s tržišta kontaminiranih mlijeka. U međuvremenu i Jakovina i njegova pomoćnica Mirjana Mataušić Pišl u više navrata su izjavljivali da se problem rješava davanjem kravama hrane nezagađene aflatoksinom i one će već nakon tri do pet dana ponovno imati nekontamirano mlijeko. Svi farmeri, najavili su, kod kojih se utvrdi aflatoksin u stočnoj hrani iz robnih rezervi dobit će zdravu hranu. Da su u akciju krenuli odmah aflatoksin bi već bio povijest.
 
Danas je 25. veljača, a Ministarstvo u kojemu plaću iz proračuna prima 2600 zaposlenika među kojima je i više od 600 što veterinarskih i ostalih inspektora što stručnog osoblja u savjetodavnoj službi, još uvijek pouzdano ne zna ni koliko farmi ima problem sa zagađenom stočnom hranom. Tek ovaj vikend, 17 dana po izbijanju afere, ministar najavljuje državnu intervenciju i otkup aflatoksičnog mlijeka. Projekt međutim opet nije startao od nedjelje kada je Jakovina iznio ideju nego će navodno tek od utorka 26. veljače. Na zamjenu pak hrane farmeri u najoptimističnijoj varijanti  mogu računati za desetak, no vjerojatnije puno više dana.  Ako je uopće ima u robnim rezervama.            
Drugi razlog za ostavku Jakovine novi je zakon o poljoprivrednom zemljištu koji Sabor ovih dana treba usvojiti. Već površno čitanje zakona koji se kroji još od lanjskoga svibnja otkriva da je pisan za krupni kapital. Izjave ministra  Jakovine i njegove prve pomoćnice Vesne Gantner Kuterovac, koji "odgovorno tvrde"  da zakon "nije rađen ni za mala ni za velika nego za marljiva gospodarstva" jednostavno – ne drže vodu. Čak i ako se apstrahira činjenica da je suprug ministrove pomoćnice Krešimir Kuterovac između 2007. i 2009.  ‘kormilario’ resorom koji ona sada vodi, a to je zemljišna politika te da je autor i aktualnoga zakona, odnosno da i prije, ali i poslije spomenutog razdoblja plaću zarađuje u Agrokoru  ostaje ocjena da će državne oranice u jeftin zakup na 50 godina lakše dobiti poljoprivredni sustavi poput Belja, Vupika ili PIK-a Vinkovci iz koncerna Agrokor  nego poljoprivredna gospodarstva sa 50 do 100 mliječnih grla ili junadi u tovu koje  Europska unija smatra stupom održiva razvoja ruralnih prostora  te za njih priprema posebne mjere poticaja za razdoblje do 2020.
Naime, za zakup nije raspoloživo milijun hektara kako su iz Ministarstva poljoprivrede tvrdili cijelu prošlu godinu nego manje od 300 tisuća hektara na koje će aplicirati brojna gospodarstva pa će utrka za dobiti zemlju biti vrlo žestoka. Zakon vrvi dvojbenim rješenjima, tri su posebno evidentna. U zakonu nije limitirano koliko državne zemlje netko može dobiti u zakup na 50 godina. Je li to 50, 500, 5000 ili 50.000 hektara? Čak 60 od mogućih 100 bodova u rangiranju poljoprivrednika donosi gospodarski program, a 20 ponuđena cijena. Gospodarski program treba napisati za razdoblje od 50 godina, kako tipovati, tko može kreirati bolji program? Agrokorova farma muznih krava u Belju iza koje stoji brojna ekipa ekonomista, agronoma, pravnika ili Mladen Šolčić koji zapošljava šest djelatnika i godišnje isporuči 1,7 milijuna kilograma mlijeka, a hektari mu nedostaju da bi imao konkurentnu proizvodnju, danas obrađuje tek 100 ha.
Treće dvojbeno rješenje je da unatoč odluci o zabrani prodaje državnih oranica one se iznimno ipak mogu prodati. Ni tu nema limita, jedini uvjet je da zainteresirana osoba ili tvrtka graniči s državnim hektarima te da parcela koju kupuje od države ne može biti veća od one koju već ima u vlasništvu. Ovakav prijedlog otvara prostor manipulacijama i pogodovanjima. Hoće li netko svoju njivu veliku 9000 hektara okrupniti kupivši od države 8999 hektara.
Spomenute ilustracije svjedoče da primjedbe na budući zakon o poljoprivrednom zemljištu nisu demagogija i zlonamjerno izvrtanje seljačkih vođa i političara iz redova oporbe uoči lokalnih izbora, kako ih predstavljaju Jakovina i Gantner Kuterovac. S ovakvom nedorečenošću zakona moguće je koješta očekivati. Naime, o ovim i nizu sličnih detalja odlučivat će povjerenstvo u kojemu će sjediti tek dva državna birokrata iz Agencije za zemljište i jedan predstavnik lokalne vlasti. Autori novog zakona to smatraju profesionalnim rješenjem koje će ubrzati zakup državnih oranica. Nazadnim nepotizmom ocjenjuju dosadašnje odluke općinskih i gradskih vijeća u kojima je o zakupu ili prodaji državne zemlje u pravilu glasovalo između sedam i 15 pa i više vijećnika.    
Broj korištenih hektara od srpnja 2013. određuje iznos potpora pojedinom gospodarstvu, po svakom hektaru ima pravo na 290 eura. Tek 746 poljoprivrednih gospodarstava danas obrađuje više od 100 hektara. Među njima samo 22 gospodarstva više od 1500 i ukupno drže 95.000 hektara od kojih Belje samo raspolaže sa oko 20.000 hektara. Ovaj detalj svim obiteljskim gospodarstvima dovoljan je motiv za prosvjed.

Tihomir Jakovina (Foto: Robert Anic/PIXSELL)
Izvor: Poslovni.hr