Zapis o knjizi Fabijana Lovrića Vitez zlatnog runa, prikazi i recenzije djela Tomislava Marijana Bilosnića


Bilosnić i Lovrić, Mostar, 09.06.2012.
 
„UMJETNIK KOJI POPUT PIKARA IZMIČE KONAČNOJ OCIJENI“
Piše: Josip Palada
Pod znakovitim, simboličnim naslovom Vitez zlatnog runa, pojavila se zanimljiva knjiga iz strpljive, marljive  radionice, književnika Fabijana Lovrića. Knjiga je o djelu i čovjeku, moglo bi se reći posebniku, instituciji i pojavi koja djeluje i stvara u Zadru.
Lovrić, strpljiv i pedantan to napominje na naslovnici „Prikazi i recenzije djela Tomislava Marijana Bilosnića“. Knjigu je objavio  Nakladnik: Udruga 3000 godina Za dar. Tisak je dovršen u rujnu 2012, a na 224 stranice. Uvez broširan. Ova pronicljiva esejistika protkana je, kao zlatnim nitima osvjedočenja, fotografijama iz svakodnevnog života i druženja s umjetnikom o kojem je riječ.
U knjizi, govori se, zapravo iscrpno piše, biranim riječima, komparativnim promišljajima o segmentu od 23 naslova koja je  u književnom životnom toku izbacila ta začuđujuće bujna eruptivna, ispod Velebita, ponornica, jer, (Za one koji ne znaju), ovaj nepresušni izvor književnog i inog stvaralaštva, izbacio je na svjetlo dana, u Ravnim Kotarima, stotinjak art fakata različitog artikuliranja i izričajnosti. Samo u jednoj nedavnoj godini desetak naslova: romana, poezije, putopisa, kratke proze, te nekoliko poema.  Tomislav Marijan Bilosnić, stvaralac ovoga čuda, rođen je 18.1.1947 u Zemuniku. Živi i radi u Zadru. Uz književni rad bavi se i slikarstvom. Predstavio se nizom izložbi: pastela, monotipija, ulja, crteža i umjetničkih fotografija. Javlja se u književnoj periodici i medijima. Prevođen je na strane jezike, pa to i Lovrić, pedantno i studiozno podcrtava.
Lovrić nije osamljenik koji se posvetio radu i djelu Tomislava Marijana Bilosnića. Čak u ovoj knjizi mu pomaže kao koautorica, kći Gorica Lovrić koja je nedavno magistrirala knjižničarstvo i radi u Zadru. (Vidi esej „ MUKA KAO VRHUNSKO UMJETNIČKO NADAHNUĆE“, stranica 51).  Fabijan Lovrić stvara i djeluje u Kninu, ali i doktorira književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Zaposlen je u osnovnoj školi. Piše za brojne periodike i časopise. U svojih tridesetak objavljenih naslova, već je objavio nekoliko knjiga o praćenu recentne književne proizvodnje u Hrvatskoj, ali i Bosni i Hercegovini.
Član je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika Herceg – Bosne, Matice hrvatske i brojnih drugih klubova i udruga.
U ovu majstorsku, ali iskrenu knjigu o kolegi, suradniku, književniku, stvaraocu, tvoritelju, stvoritelju, slikaru, uvodi nas, pjesmama zadivljenika, posvećenim  TMB – u, da bi odmah u uvodnoj natruhi skromno priznao: – Sad vidim, spoznajem, bavio sam se umjetnikom. Kakvim?  „UMJETNIK KOJI POPUT PIKARA IZMIČE KONAČNOJ OCIJENI“.
Očito nema teoretske mreže kojom se može uhvatiti ta vibralna, lepršava šarada, koja eruptivno bombardira iz duha i iskustva Tomislava Marijana Bilosnića, ne posustajući.
Je li se to samo njemu događa? Ne!
Navodi još dvojicu znalaca koji su svoje knjige napisali o ovom umjetniku vrijednom pažnje i napora proniknuća.
Davor Šalat, TMB – a naziva „ pjesnikom koji se umnaža unutar sebe“, a drugi autor Igor Šipić uočava ga osobom čija „vizija života zrači duhovnom slobodom“. Tu su još pjesnik Zlatko Tomičić, Sanja Knežević, Igor Mandić, Ive Šimat Banov i drugi.
Tko se spotakao, a tko potakao, na taj bučni tijek književnog djela, ali i na ostala lepršava ekshibicionistička ukazanja istog stvaraoca i izvornika, pojavnika, umnoženika? To za ovaj prikaz i nije važno, iako se odmah vidi, interes za djelo i umjetnika vrlo je velik i različit. Pisalo se o njemu i njegovom djelu, bubnjalo, nadvikivalo, a bio je i nagrađivan.

U ovom osvrtu, želimo pokazati trud studioznog promišljatelja, o djelu i genezi, bujici uradaka, ali i elementarnoj finoći i pjesničkom žaru koji je skovao ispivčio sklad i ljepotu, kao i nadnaravnu osjećajnost proživljaja, doživljaja filigramki spletenog u tvorbu i oživotvorenje poticajne iskre, ikre u vremenu i prostoru, a u čahuri ljudskog bitka i poimanja, te onog najgoreg, od Krista na ovamo, „Nitko nije prorok u svom selu!“, a kamoli značajnik, renesansni duh, prorok vrijedan oltara, slavodobitnik. Kod nas se često i najzaslužnijem prilijepi etiketa: „neki iščašeni pajac!“

Lovrić finim esejističkim vezom plete i prostire put prilaska umjetničkom djelu i čovjeku koji mu je izvor. Ljupko i asocijativno usmjerava i vodi zainteresiranog čitatelja kroz bespuća kojim je autor prošao, oslikao ih i opisa, želeći za sobom povući povorke radoznalaca, fanova. Svima ostavlja mogućnost da njegov put, nije i jedini put, jer pouzdano zna ima još prolaza, laza, stramputica i povodljivih prečica do dosega djela i spoznaja istina koje nam autor nudi, podastire, pa čak nezajaženo izlijeva.
U buketu prikaza, koja situira u dvadeset i tri studije, ili kako on to kaže recenzije, Lovrić nam pokazuje djelo koje je u svakom slučaju zanimljivo, intrigantno, obimno. Ponekad čak glorificira segmente, pa i cijela ostvarenja, a ako mu ne vjerujemo na riječ, upućuje nas na čitanje, proučavanje. Želja mu je da nas zainteresira, privuče tom izvorištu, pa da se po želji i mogućnosti napojimo, prilegice površno, ili mudro iz kupe koju nam osobna ruka strpljivo pruža. Zahvatimo najčistiju kap tijeka, pa je pažljivo prinosimo usnama i osjetilima užitka.
U mnogim  od tretiranih djela, uspijeva upaliti žarak interesa, donoseći sukus, komentirajući sadržajnost, ilustrirajući je odabranim stihom, pasusom, a i sam gradi ugođajnost, pričljivost o neobičnom, finim pleterom riječi i asocijacija, pa je to u neku ruku pjev o pjevu, priča o priči, zanimljivo putovanje o putopisu, studijska i psihološka analiza o temi, muci, čovjeku, dobroti, opstojnosti, slobodi i trpeljivosti, te izdržljivosti, ali i letu u nepoznata nebesa i svjetove.
Lovrić piše ove prikaze nadasve zanimljivo, čitljivo, poetično. Analitiku potkrepljuje teorijom i uvjerljivo komparira s primjerima iz književne povijesti, da bi sveo sve na procjenu, ocjenu svog meritornog doživljaja i znalaštva. Ne propušta mogućnost kritičkog, razložnog tumača, ali i čovjeka koji se distancira od ponavljanja i površnosti dijela, pasusa, segmenta. On začarano progovara o vrijednostima koje je shvatio i ugledao, pa ih radosno osvjetljava, pokazuje.
Pročitavši ovu knjigu o djelu samorastnika, tvornog jedinstvenog umjetnika, različitih interesa i mogućnosti, mnogi će posegnuti i za djelom, ali i za tvorcem unaprijed se radujući susretu.
Ako se to dogodi, a dogodit će se, onda ova knjiga Fabijana Lovrić znalca i zagovornika umjetnosti i umjetničkih ostvarenja i dosega nije bila uzaludno sijanje, jer će uroditi plodom interesa, ne samo za bogato i više značajno: pjesničko, prozno, dramsko, i putopisno djelo Marijana Tomislava Bilosnića, nego i za njegove ilustrativne pothvate, kao i samo slikarstvo kojim se sustavno bavi i pokazuje, artikulirane tvorbe.

Bilosnić i Palada

To što autor žuri da poplavom riječi progovori o svim različitostima u strugotinama vremena, dijelu prostora, životu koji pulsira, događa se i zbiva, u sada, ali i povijesti, kao da do sada o tome nitko nije progovarao, to ni djelu, a ni autoru nije mana, već želja svjedoka da osvjedoči žar življenja, toplinu krvi, gorčinu znoja i muke, gejzire osjećajnosti i neuništivi bitak usprkos svih zala, nevolja, orkana, pa i neizbježnog ratnog stradanja. Život i življenje ne popušta, kao ni vodotoci, a bilježnik u ovom slučaju TMB sustavno svjedoči i iskreno bilježi: sebe, nas i čudesnu ljepotu koja nas okružuje. Zanimljivo i ne slučajno zove se Hrvatska!