Tošo Dabac
Darija Tripalo
dtripalo@fotoklubzagreb.hr
Zagrebačka škola fotografije
U Fotoklubu Zagreb otvara se izložba koja će prikazati povijesno značajne autore, članove kluba, a koji su pripadnici nekad poznate Zagrebačke škole fotografije.
Sve izložene fotografije su originali iz Zbirke hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb. Izložba će biti otvorena u utorak 14. lipnja 2011. u 20.00 sati u Galeriji Fotokluba Zagreb, Ilica 29/III. Fotografije se mogu pogledati do 24. lipnja, u radno vrijeme kluba.
U drugoj polovici 30-tih godina dvadesetog stoljeća, Fotoklub Zagreb zasjao je u samom vrhu svjetske umjetničke fotografije, uspješno parirajući tada najvećim i najjačim fotografskim nacijama. Bio je to do tada neviđen fenomen, jedan mali, nepoznati klub iz grada koji je službeno brojao oko 200.000 ljudi (prema popisu iz 1931. u Zagrebu je bilo 185.581 stanovnika) u samo nekoliko godina, u periodu od 1933. do 1937. prešao je put od potpune anonimnosti do samog svjetskog vrha. U to je doba Fotoklub Zagreb već bio poznat po, u cijelom svijetu cijenjenoj, Zagrebačkoj školi fotografije, a sudjelovao je i u osnutku prve fotografske muzejske postave u svijetu (MUO) i Međunarodne federacije fotografskih umjetnosti (FIAP). Drugi je svjetski rat prekinuo ovaj za našu fotografsku povijest važan fenomen, a poslijeratno razdoblje nikako nije pogodovalo izdvajanju iz opće prihvaćenih vrijednosti koje su tada nametnute. Dok se u drugim zemljama fotografija u svim segmentima razvijala zavidnom brzinom kod nas je svedena na dokumentiranje uspjeha socijalističke revolucije. Pa ipak umjetnička fotografija je preživjela u klubovima iz kojih su se, kad se za to ukazala prilika, nove generacije predstavile široj javnosti. To nas nikako ne bi trebalo čuditi, jer je i Zagrebačka škola fotografije nastala u okvirima fotografskog amaterizma koji je tih godina bio posvećen umjetničkoj fotografiji, za razliku od profesionalaca koji su redom bili obrtnici i koje je taj segment fotografije malo zanimao.
Fotoklub Zagreb sljedeće će godine slaviti svoju sto i dvadesetu obljetnicu postojanja, te u skladu s pripremama za ovaj impozantan jubilej organizira izložbu pod nazivom "Umjetnička fotografija u Fotoklubu Zagreb od 30-tih do 50-tih godina 20-tog stoljeća". To je upravo period u kojem je u radovima klupskih izlagača dominirao stil rada koji je definirao Zagrebačku školu fotografije. Većina izloženih fotografija pripada stoga i pripada Zagrebačkoj školi, ali je uključen i dio radova koji je nastao prije pojave ovog pravca, kao i dio radova u kojima su već započele stilske promjene prema novim načinima rada.
Zlatko Zrnec
Umjetnička fotografija u Fotoklubu Zagreb od 30-tih do 50-tih godina 20-tog stoljeća
Kroz svoju bogatu povijest Fotoklub Zagreb na mnogo načina doprinosi razvoju fotografije, prvenstveno u Zagrebu, no njegov je utjecaj u nekim periodima bio i znatno dalekosežniji. Kako bismo ilustrirali ovu tvrdnju moramo se vratiti u drugu polovicu 30-tih godina dvadesetog stoljeća. U tom se periodu Fotoklub zagreb uspješno afirmirao na svjetskoj izlagačkoj sceni. Bila je to posljedica sustavnih napora Augustina Frajtića – tadašnjeg tajnika, fotografa, fotografskog publiciste i edukatora – koji je kao pravi poklonik fotografije usredotočio svoje ambicije na njezin umjetnički razvoj i na stvaranje specifičnog i autohtonog nacionalnog izraza u hrvatskoj fotografiji..
Buduću okosnicu svih značajnijih nastupa Fotokluba Zagreb činit će: Vlado Cizelj, Tošo Dabac, August Frajtić, Milan Fizi, Ignjat Habermuller, Branko Kojić, Branko Luš, Oskar Schnur, Marijan Szabo, Albert Starzyk i Ljubo Vidmajer. Jednim od većih uspjeha smatra se poziv uglednog engleskog društva "Royal Photographic Society" iz Londona, koje je 1938. predložilo da Zagrepčani prirede kod njih samostalnu izložbu sa 100 fotografija. Sastavljena je kolekcija "100 djela hrvatske fotografije" koja je izložena u prosincu 1938. U rujnu 1938. prva velika reprezentativna kolekcija od 100 fotografija već je bila poslana u Holandiju gdje je izlagana u svim većim gradovima, a u studenom upućena je slična kolekcija u Stockohlm, da bi zatim bila prikazana i u drugim skandinavskim zemljama. Uspjeh Londonske izložbe je bio toliko veliki da su se iz uglednih sveučilišta Oxford i Cambridge obratili Fotoklubu Zagreb s molbom da se čitava kolekcija izloži i u njihovim gradovima. Nije poznato koje od tih kolekcija su nastavile putovati po svijetu, no pouzdano se zna da su fotografije izlagane u SAD, Belgiji, Bugarskoj, Njemačkoj i Argentini, dok je jedna kolekcija godine 1939. ušla u stalni postav "Muzeja za umjetnost i obrt", u kojem postaje temelj novo osnovanog odjela za fotografiju nazvanog "Fotografski muzej". Ako se zna da se povijesnim početkom muzeološkog tretiranja fotografije smatra osnivanje kolekcije fotografija u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (MOMA), možemo shvatiti značaj uvrštenje te kolekcije u fundus MUO, čak godinu dana prije "svjetske premijere" fotografije kao muzejski relevantne umjetnosti. Povodom otvorenja fotografskog odjela u MUO napisao je i dr. Ivan Bach u Jutarnjem listu od 4. veljače 1940. godine: "…razvoju odjela za fotografiju uvelike doprinio zagrebački Fotoklub, koji je sa velikom ljubavlju prihvatio sudjelovanje u uređenju i upotpunjavanju tih zbirki, koje su prve te vrste u čitavoj našoj državi". Umjetnički najznačajniji dio zbirke sačinjavao je, po njegovom mišljenju, niz izabranih djela članova zagrebačkog Fotokluba.
Oto Hohnjec
Izložbene kolekcije "100 djela hrvatske fotografije" imale su dalekosežne posljedice. Na osnovi začuđujuće ujednačenosti radova odabranih za kolekcije, u svijetu se etablirao naziv "Zagrebačka škola", kojim se označavao stil rada zagrebačkih fotoamatera. Pojam "Zagrebačka škola" se u to doba koristio bez precizno određene definicije po pitanju stila. Razrađenije se opisuje tek u novinskom osvrtu na 7. međunarodnu izložbu održanu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu pod naslovom "Zagrebačka škola u umjetničkoj fotografiji /Na VII. međunarodnoj izložbi u starom umjetničkom paviljonu" u Hrvatskom dnevniku 5. listopada 1939. na 9. i 10. stranici. U tom se članku specificiraju neke karakteristike "Zagrebačke škole": "Tako zvana "Zagrebačka škola", o kojoj se mnogo piše i u stranom svijetu, pokazuje, u čemu se sastoji ta osobitost. To su u prvom redu pogledi na fotografiju, koja se jako razlikuje od pogleda autora drugih naroda. Slike su pune života, vedrine snage i dinamike. Kao drugo mogao bi se navesti kompozicioni sadržaj, kojim su produhovljene sve slike, obilujući bogatstvom motiva uz narodnu notu. A najviše podiže kuriozitet naročita tehnika, koja u ovom organiziranom klubu daje neki posebni timbar svim radovima članova od najboljeg do najlošijeg. Dok se kod većine stranih autora ne može naći detalja u sjenama, kod Zagrepčana dominira bogatstvo detalja u tamnim partijama uz inače veliku briljantnost čitave slike. Eto to su ti karakteristični momenti radova Zagrepčana, radi kojih se oni tretiraju u stranom fotografskom svijetu pod imenom "Zagrebačke škole"".
Milan Fizi
"Zagrebačka škola" je, kao i mnoge druge teme u našoj povijesti fotografije, još uvijek nedovoljno istražen fenomen. Povjesničar umjetnosti Mladen Grčević koji je bio i sudionik tog vremena svoj istraživački interes je usmjerio i prema tom fenomenu – ono što je on otkrio pri tome su neke formalne karakteristike navedene škole. S tehničke strane on smatra da je potpuno savladana zanatska strana te je tako postignut visoki stupanj tehničke dorade fotografija. U fotografijama postoji karakterističan ton slika: korišten je "klor-bromo-srebrni" papir za povećanja koji daje slabiji kontrast, ali zato veliko bogatstvo polutonova te poseban način obrade slika. Naime, povećanje je u pravilu izvedeno dosta tamno čime su postignute duboke i tople crnine, a bjeline su nakon toga naknadno čišćene po potrebi kemijskim putem. Izbljeđivanjem najsvjetlijih mjesta na slici postizalo se proširenje skale tonova te dojam jačeg kontrasta. U komponiranju zagrebački fotoamateri su zbog isticanja dinamike fotografija koristili pri fotografiranju dijagonalne i S-linijske kompozicije. Centralne kompozicije koja daje statičnost gotovo ni nema u njihovim djelima.
Ljubo Vidmajer
Stavljajući uspjehe Fotokluba Zagreb u kontekst vremena, nikako ne smijemo zanemariti činjenicu koju je Mladen Grčević krasno istaknuo: "Kada čitamo tolike pohvalane kritike o izložbama zagrebačke kolekcije, ne smijemo smetnuti s uma da su to bile slike samo jednog jedinog hrvatskog kluba odnosno grada. Druge izložbe, koje su tada putovale Europom bile su redovito kolekcije čitavih naroda i država. Gledano s tog aspekta, naše kolekcije dokazuju da je zagrebački Fotoklub u to vrijeme bio ne samo jedna od najagilnijih, nego i jedna najkvalitetnijih foto-amaterskih organizacija na svijetu.".
Ivo Piškulić
Važno je primijetiti da je razvoj umjetničke fotografije u Hrvatskoj u periodu kojeg pokriva ova izložba praktično u potpunosti povezan s djelovanjem fotoamatera. Profesionalni, stručni fotografi bili su zanatlije koji nisu uglavnom pokazivali interes za tu stranu fotografije. "Amateri" su bili ažurni u praćenju svojih europskih kolega i svjetskih trendova, stoga se umjetnička fotografija u većem djelu povijesti veže upravo za amaterski pokret. Iz svega navedenog vidljivo je da je pojava "Zagrebačke škole" nesumnjivo jedan od najznačajnijih događaja u povijesti hrvatske fotografije, stoga najveći broj izloženih fotografija pripada upravo "Zagrebačkoj školi". No kao što u tridesetim godinama dvadesetog stoljeća u pojedinim radovima još uvijek možemo pronaći utjecaje piktorijalizma, tako i u pedesetim godinama možemo uočiti snažnu prisutnost "Zagrebačke škole". U prvoj polovici pedesetih, unutar individualnih karakteristika pojedinih autora, još je uvijek prisutna uniformnost fotografskog izraza. No već u drugoj polovici pedesetih sve izraženija individualnost odvesti će autore iz Fotokluba Zagreb u drugim pravcima – primjerice life-fotografiji i time će zavijek biti zatvoreno poglavlje "Zagrebačke škole fotografije".
mr.sc. Damir Tiljak, predsjednik Fotokluba Zagreb
Erik Karlo Šmid
Literatura:
Grčević, M.: August Frajtić – dobri duh hrvatske fotografije, Hrvatski fotosavez, Zagreb, 2000.
Grčević, M.:Umjetnička fotografija u Hrvatskoj od 1891. do 1940.- fenomen Zagrebačke škole (fotokopija originalnog rukopisa iz 1965. godine), Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 1997.
Kuzmić, Z.: Foto klub Zagreb poslije drugog svjetskog rata, Zagrebačka fotografija, almanah, Fotoklub Zagreb i Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1978.
Lozić, V.: 115 godina Fotokluba Zagreb 1892.-2007., Fotoklub Zagreb, Zagreb, 2009.
Maleković, V. (ur.): Fotografija u Hrvatskoj 1848-1951, Muzej za umjetnosti obrt, Zagreb, 1994.
Tonković, M: Fotografija u Hrvatskoj pedesetih, Pedesete godine u hrvatskoj umjetnosti, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Zagreb, 2004.
Tripalo, D.: August Frajtić i fenomen "Zagrebačke škole fotografije", Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti, Zagreb 2011.
August Frajtić
Aakademija-Art.hr
13.06.2011.
