Emocionalne proteze
Od 23. 09. (u 20.00 sati) do 07. 10. 2010.
Šest objekata smještenih u ambijentalno uređen prostor teže postati opredmećeni ljudi ili humanizirane naprave koje proizvode zbir taktilnih osjećaja vezanih uz emotivno iskustvo čovjeka, odnosno skup opažaja koji iskazuju emotivan odnos prema drugom ? dragom biću. Svojom ulogom nadomještanja nedostatka nježnosti, zapravo predstavljaju prazninu i potrebu za bliskošću. Sve veći broj usamljenih pojedinaca u prenaseljenim urbanim sredinama postaje pojava koja se često objašnjava pojmom alienacije ili otuđenja.
Za okruženje ovakvih objekata autorica je odabrala simulaciju kućne atmosfere kao intimni ambijent koji čuvamo od utjecaja sredine. To je najčešće mjesto u kojem se osjećamo sigurno i zaštićeno, to je naš temelj i sklonište. Dom je sredina u kojoj se izražavaju različiti međuljudski odnosi među kojima su bliskost, nježnost i ljubav. Emocionalne proteze su pokušaj da se jasno prikaže želja za Drugim bićem, da se "uroni u otuđenost do njene ekstaze" kako bi otuđenje čovjeka od čovjeka postalo jasnije i očiglednije. Ovi objekti (Ljubakalo, Dišući jastuk, Urukvice, Zagrljivač, Mazilica, Krilo) iako materijalni, više ukazuju na nedostatak i potrebu koje pokušavaju nadomjestiti.
Milica Ružičić je rođena 1979. godine u Beogradu. Godine 2008. diplomirala je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu, na odsjeku za skulpturum u klasi prof. M. Bajića. Magistrirala je na FLU kod istog profesora. Sudjelovala je na nekoliko samostalnih izložbi u Beogradu i brojnim skupnim izložbama i radionicama u Srbiji i inozemstvu. Dobitnica je nekoliko nagrada. Članica je ULUS-a.
Akademija-Art.hr
20.09.2010.
