Neki dan sam našel pravi bombon: knjigu (mini monografiju) o Remetincu iz 1965. godine u izdanju OO SSRNH Remetinec
Ima fenomenalnih slika pa šaljem mali izbor. Frapantno je kak se onda gradilo prostrano i odmah se uredilo i sve okolo, a naselja nisu natrpana nego gotovo „prozračna" usprkos visokim i velikim zgradama. Kad bi bar današnji urbanisti i investitori bar malo mislili na taj način…
Ovo su neke tipske kuće. Pogledajte krovove! Tih kuća danas nema. Zamijenile su ih neke druge. Isto na jedan kalup. U Freudeuovoj ulici ostalo je samo par privatnih, onih na početku. Zgrade u Aleji pomoraca još nisu bile izgrađene. Vidi se GŠC, ali zgrada u Sopotu nema. One su napravljene na kraju 60-ih. Bilo je par učenika (Tedi Fućak, Renata Ivić …) koji su išli s nama u školu do V razreda jer škola im je proradila u ŠKG 1975/76.
Bundek
Mene i buraza je otac vodio na Bundek. Jedan put sam se „naužil" straha kada mi se „šlauf" podvukao u jezeru ispod pojasa, digao noge na površinu vode, a glava tonula u dubinu pa je bilo lamatanja. U pozadini zgrade u Zapruđu. Trnsko i Zapruđe su dva najstarija novoizgrađena naselja na desnoj obali Save.
Gradnja Sigeta
Ha! Fotka iz ’65. Neboderi su useljeni ’66. Vidio sam jednu stariju u udžbeniku zemljopisa za II razred srednje škole koju sam svojedobno koristio. Tada su ova tri nebodera bila izgrađena do 3. kata. Ova cesta sa dva kolnička traka ostala je u upotrebi do 74, ak’ se ne varam. Tada je sagrađena pista sa 6 traka i bila je u ulozi današnje zaobilaznice.
Ovakvim ZET-ovim busevima smo buraz i ja putovali u vrtić u Mihanovićevoj. Vrtić u Sigetu nije postojao do ’72, a onaj u Trnskom je bio prebukiran. Sjećam se da kada sam, slučajno, dobio mjesto za sjedenje u busu niš’ nisam vidio van jer su prozori bili previsoko. Il’ sam ja bio premali. Ondašnja linija 43 (ima je u stihovima „Krvave Meri" J. Štulića) vozila je u to doba s južne strane hotela Esplanade uz Starčevićev trg po Mihanovićevoj, pa pod podvožnjak u Miramarskoj. Na lijevo po Proleterskih brigada (Vukovarska avenija) i desno na Hrv. Bratske Zajednice do Avenije Borisa Kidriča ili Avenije Dubrovnik po novome. Uz Siget, Trnsko i Savski gaj na zapad pa skretanje na Remetinečku cestu u desno prema starom Savskom mostu. To je bila predzadnja stanica. Od mosta po Savskoj cesti do zelenog vala na tadašnjoj ulici 8. maja nije bilo stajanja. Iskrcaj je bio na Mažuranićevom trgu. Kasnije je ta linija skraćena do Savskog mosta i preimenovana u 108, al’ to je neka druga priča.
Gradnja Trnskoga
(samo su kazne i ograničenja ostale iste kao i onda, bez obzira što je vozni park moderniji)
Neprežaljena Kajzerica u slavnim danima…
Uuu tu me je tata vodio na speedway utrke. Nabolnije je bilo biti u prvi red i biti posut šljakom koju su motocikli gonjeni metanolom i ricinusovim uljem bacali po gledateljima.
I kak ta ista Kajzerica zgleda danas (za plakati)…
Benzinska pumpa
Jedna od dviju benzinskih postaja u Novom Zagrebu koje više ne postoje. Ova je na istočnoj strani Zgb. Velesajma, tamo gdje se nalazi Inina poslovna zgrada.
Čak mislim da je ne’ko okrenuo negativ naopako i da bi velesajamski paviljoni trebali biti na desnoj strani. Promašena je perspektiva. Druga benzinska bila je 200 m sjevernije od rotora kod Savskog Gaja.
Kak’ veli Domagoj ovdje se niš’ nije promjenilo osim što je drveće naraslo i fasade malo "apšisale". Da! I nema više kina.
