Hrvatska matica iseljenika, Trg Stjepana Radića 3, Zagreb
izložba skulptura, crteža, akrila/ulja na platnu i fotografija
Branko Marić
Korijeni
od 27. 04. 2011. (u 19.00 sati)
Pogledajte galeriju radova!
Prisutne će na otvorenju pozdraviti Katarina Fuček, ravnateljica HMI.
Izložbu i umjetnika će predstaviti Ivica Belamarić, povjesničar umjetnosti koji će zajedno s Josipom von Paulićem glezbeno popratiti izložbu.
Da bi smo bolje razumjeli pojedine različitosti vizualnih i metodskih pristupa u nastanku ciklusa „Korijeni„ Branka Marića, korisno bi bilo ukratko se osvrnuti na neke trenutke autorove prošlosti.
Njegovo prvo javno pojavljivanje na sceni naše umjetnosti tek sada, kada se nalazi u potpunoj zrelosti svoga stvaralaštva, objašnjivo je dugogodišnjim boravkom u Kölnu, kamo je otišao neposredno nakon studija likovne umjetnosti u Zagrebu, u kojemu je na Sveučilištu u Kölnu upisao Visoku školu za grafiku i grafički dizajn. Stoga je njegova aktivnost i nazočnost u područjima grafičkoga dizajna u protekla tri desetljeća bila prisutnija više u inozemstvu nego kod nas.
Namjera za ovaj ciklus proistekla je iz dva izvora: s jedne strane je to čvrsta ukorijenjenost u rodnom tlu s kojega potječe i zapravo se od njega nije nikada ni odvojio; s druge strane nazočna je određena čežnja stanovnika velegrada ka zavičaju, jednostavnijoj, prisnijoj a time i poetičnijoj egzistenciji. Domovina je uvijek za njega značila smiraj i smisao postojanja. Za duboku prirodu, kakva je Marićeva, neophodno je bilo ovamo se uvijek vraćati da kao biljka iz korijena odnekud stalno crpi smisao i bit. Iz toga i izvire skladnost njegovih ostvarenja u svoj različitosti vizualnih medija kojima se poslužio.
Osnova ovog ciklusa je modificirani oblik korijenja voćaka – izvađenih iz zemlje i sačuvanih od propadanja – na kojima je plastički intervenirao pretvorivši ih na originalan način u jednu posebnu prostornu situaciju. Ovu uvjetno rečeno – skulpturu kao osnovnu temu i motiv, prate ostvarenja u fotografijama, crtežima i slikama u čemu se mogu simultano uočiti dvije osnovne, ali u novijoj povijesti likovnoga izričaja često suprotstavljene postavke koje je Marić „pomirio“ svojim tretmanom likovnih medija.
Prva postavka je utemeljena na racionalnim premisama geometrijske apstrakcije sa značenjskim obi-lježjima multipliciranog znakovlja u kojoj fenomen vizualnoga služi za objektiviranje prostornog ili čisto percepcijskog karaktera.
Druga postavka je utemeljena na apstraktnom repertoaru formi u kojoj upotrebom boje naglašava ekspresivni faktor.
Grafički razvedena struktura na dijelovima vertikale jednog dijela prirodnoga oblika korijena koji je inače prirodni spoj između zemlje i neba, pored vrijednosti konzerviranoga artefakta, intervencijom Branka Marića zadobiva jednu posebnu estetsku vrijednost u svakom pojedinačnom ostvaraju.
Na jednom dijelu površine „korijena“ koji je zamišljen kao prostorni fenomen, moguće je uočiti grafički razvedenu strukturu čiji su osnovni elementi multiplicirane, geometrijski izvedene plastičke jedinice što svjedoči o strukturalnoj razini na planu sistematske analize sastavnih elemenata koji čine cjelinu. Raspored elemenata je pregledan, dok su pravila uvijek jasna i dosljedno provedena. Čistoća linije je grafički precizna. Drugi dio istoga objekta, proveden je izborom boja prema načelu simultanoga kontrasta. Pojedini oblici korijenja predstavljaju čista slikarska rješenja u nepravilnim, manjim ili većim mrljama boje ugođenih kontrasta u raznovrsnim tonalnim registrima od hladnog prema toplom i obrnuto, čime je postignuta visoka estetizacija razvedenih vertikala korijenja koju gledatelj respektira.
Crteži kao samostalna disciplina, vezani su za prirodni oblik korijenja i gotovo hiperrealistički opisuju konzervirani motiv korijena u drugoj ili trećoj fazi naknadne izvedbe bojane skulpture.
Slikarski dio na ovoj izložbi posebno je interesantan s obzirom na odnos parcijalno – cjelovito koji je već davno postao neka vrsta konvencije, skoro bitnosti prepoznavanja suvremenog djela. U ovom slučaju riječ je o zatečenom, odnosno, uvećanom ostatku manje vidljive cjeline odnosno kadriranom partikulu slikarske provedbe prostornoga predmeta.
Ovom izložbom Branko Marić nije imao namjeru upuštati se u odnos između kontradiktornih postavki koje se uglavnom odvijaju na teorijskoj osnovi, već je pokušao svesti sve svoje putove i znanja u jedan tok. Oni su prvenstveno proizašli iz maksimalne estetizacije prostora prirodno zadanih oblika, kako u okviru tako i izvan okvira grafičkoga dizajna. U likovnom i uopće vizualnom, neke od njegovih sposobnosti sadržane su u vještom isklizavanju iz strogih okvira stila kako bi iz jednostavnih i minimalnih sredstava stvorio plastički podatak s velikom likovnom i vizualnom kulturom. Mijenja se, igra i eksperimentira uvijek na određenoj razini efektivnih vizualnih činjenica, na tankoj granici između emotivnoga i racionalnoga, duhovne i intelektualne ekspresije čime simplificira svoj izričajni govor u razvoju vitalnosti kao jednoga od dokaza svoga suvremenoga senzibiliteta.
Ivica Belamarić
Branko nam daje novi pogled na korijenje, a svima nama danas i treba novo i izmijenjeno korijenje. Samo, kako promijeniti korijenje? Jer kada pitate ljude na što prvo pomisle kada im netko spomene korijenje reći će drvo, obitelj, stablo, ukopano… I sada to odjedanput treba mijenjati. Treba mijenjati nešto uz što vezujemo trajnost, stabilnost, sigurnost, čvrstoću, postojanost…
Ako ćemo tako površno gledati korijenje, onda ga u tom smislu i nije moguće mijenjati. Ali svi mi jako često zaboravljamo, ako smo uopće ikada i znali, kako je jedina konstanta u životu upravo promjena. I ta je promjena dobra i potrebna, uvijek! Inače bismo mogli biti u opasnosti da ostanemo na mjestu, a mislim da to nikome ne zvuči dobro. Ponekad je teško promijeniti drvo, ali ne bi trebalo biti tako teškomijenjati sebe jer svaki čovjek na ovome svijetu i posjeduje samo sebe, a ne drvo. Mi smo ljudi često tašti pa želimo mijenjati druge, no to je ipak previše teško i upitno je uopće imamo li pravo na to. Treba se zadržati na onome što imamo. Mijenjajući sebe mijenjamo i naše poglede na svijet koji nas okružuje, naše perspektive i mišljenja. Jer često, usudila bih se reći uvijek, situacije dobrima ili lošima čini upravo naše mišljenje, tj. perspektiva koju nam ono daje. Na taj način možemo mijenjati korijenje, a i naše korijene, ukoliko je to potrebno. Ne treba nama kruta stabilnost, nego promjena i sve blagodati koje ona sa sobom nosi.
Mijenjajući mišljenja možemo promijeniti i svijet u kojemu živimo, jer se ne možemo iz toga svijeta maknuti kad god nam nešto nije po volji, ali zato možemo, eventualno, promjenom perspektive promijeniti situaciju u kojoj smo se našli i okrenuti je u svoju korist.
Možda je nekada davno idealan čovjek i bio poput stabla s duboko i čvrsto ukopanim korijenjem na istome tlu, ali danas za tim više nema potrebe jer možemo vrlo lako izvaditi to korijenje i ponijeti ga sa sobom. Svijet je postao jedno veliko „selo“, a nama, građanima toga svijeta, kojima je adresa stanovanja potpuno nebitna, zaista treba novo viđenje situacije. Naravno da se nije važno samo promijeniti, tj. nije važno samo hodati, potrebno je znati i kamo se ide, ali i kako i kada treba ići. Dana nam je jedna nova sloboda, omogućeno nam je da se razvijamo i rastemo u smjeru u kojemželimo, da njegujemo svoju individualnost i posebnost jer raznolikost ljudskih bića nešto je u čemu treba uživati, nešto što nas treba zabavljati, a ne plašiti. Međutim, sloboda nosi i veliku odgovornost, a mi ovdje imamo odgovornost i zadaću otkriti vlastita, što će kasnije neminovno rezultirati i otkrivanjem civilizacijskih ograničenja i tek tada možemo krenuti u pravome smjeru. Kako su nam vrijeme i prostor postali prilično relativni, moglo bi se dogoditi da na putu naiđemo i na pokoji problem, a problem uvijek treba rješavati od korijena.
Velimira Marić
Branko Marić rođen je 1950. godine u Osijeku. Nakon mature, 1969. god., upisao se na studij povijesti umjetnosti i arheologije pri Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Nakon trećeg semestra prešao na studij likovne umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao 1976. god. u klasi prof. O. Glihe i prof. M. Veže. 1977. odlazak u SR Njemačku. Od 1977. do 1979. studij njemačkog jezika pri sveučilištu u Kölnu. Od 1979. do 1984. studirao grafiku i grafički design Fachhochschule Köln u klasi prof. Stracka i prof. Buschfelda. Od 1984. godine slobodan umjetnik i dizajner. Vlasnik agencije “brankommunikation” za komunikacije, marketing i grafički design u Kölnu.
Adresa
Branko Marić, Briginac 66, 31206 Erdut
Pojašnjenje tehnike
Izloženo korijenje od šljiva, jabuka, oraha, duda, marelice, itd. pronađeno je isključivo na području Slavonije.
Korijenje najčešće pronalazimo u voćnjacima (kada ih ljudi vade iz zemlje pri obnavljanju nasade!), u šumama, uz obalu Dunava i Drave, a katkada i prilikom krčenja građevinskih zemljišta i minskih polja zaostalih iz rata.
Prvi dio posla se sastoji od odstranjivanja kore s korijena. Kora se odstranjuje ručno uz pomoć drvodjeljskog alata.
Nakon toga se drvo mora obraditi, izbrusiti i površine osposobiti za nanošenje boja.
Slijedi premazivanje drvocidom kako bi se zaštitilo od insekata, gljivica itd. Takvo premazano drvo se nekoliko dana suši prije negoli ga se oboji temeljnom bijelom akril bojom.
Korijenje se oslikava akrilnim bojama i na kraju procesa lakira prozirnim, sjajnim ili mat lakom za drvo kako bi ga se dugotrajnije zaštitilo. Nije ih na odmet svakih par godina na isti način premazati lakom kako bi im se vijek trajanja produžio.
Proces pripreme korijena je dugotrajan i iziskuje puno truda i upornosti!
katalog izložbe KORIJENI 2011
Korijeni – skulpture, crteži, akryll, ulja na platnu, fotografije
Autori teksta: Ivica Belamarić, Velimira Marić
Prijevod na engleski i njemački: Suzana Sesvečan Lozina, Alan Benković
Fotografije: Domagoj Lozina, Dragutin Olwitz, Krešimir Lendić
Grafički design: Branko Marić Ričma
Nakladnik: Hrvatska matica iseljenika
Tisak: Vjesnik Zagreb
Naklada: 1.500 primjeraka
Tekst na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku.
Hrvatska Matica iseljenika Zagreb 27. travanj 2011.
Gradski muzej Vinkovci, Galerija likovnih umjetnosti “Slavko Kopač” 17. svibanj 2011.
Muzej Široki Brijeg, Franjevačka galerija / Šimićevi susreti 2011.
Akademija-Art.hr
17.04.2011.
