Zagreb – Anton Vrlić: Stakleni gradovi

Stakleni gradovi Antona Vrlića

Rad sa staklom i njegovo korištenje u suvremenom kiparstvu bilježi posljednjih desetljeća, kako na svjetskoj razini tako i kod nas, velik zamah. Brojni umjetnici posežu za njegovim jedinstvenim kvalitetama te uz tradicionalne staklarske tehnike puhanja i lijevanja pronalaze i svoje osobne pristupe za rad u njemu i s njime. Među onima koji su mu odlučili posvetiti svoju trajnu umjetničku pažnju i koji su u njemu prepoznali medij pogodan za osobno likovno izražavanje izdvaja se svojim osebujnim pristupom Anton Vrlić, umjetnik koji se njime intenzivno bavi posljednjih dvadesetak godina, eksperimentirajući pritom ne samo s njegovim oblikovnim, nego i tehničkim mogućnostima. Put koji je pritom prešao, ne napuštajući nikada slikarstvo kao svoju prvobitnu vokaciju, a koji je vodio od vitraja do slobodnih kiparskih formi, u središtu zanimanja imao je uvijek uz propitivanje forme i ispitivanje djelovanja svjetla… Igra svjetla koju svojom transparentnošću omogućuju stakleni oblici, a koja nas svakodnevno okružuje, nadahnula je Vrlića za stvaranje ciklusa Staklenih gradova, radova koji su nastali u posljednje dvije godine.

Tri ‘staklena grada’ prostorno su odvojene složene kiparske kompozicije sastavljene od staklenih elemenata, postavljenih na zasebne transparentne plohe djelomice prekrivene kvarcnim pijeskom, koje su odozdo osvijetljene svjetlom različitih boja što ih u tonskim gradacijama boji, osvjetljava i prosvjetljava. Tako nastali Zeleni, Plavonarančasto-žuti i Žuto-crveno-zeleni grad načinjeni su od uglavnom uspravljenih staklenih kvadara raznih dimenzija, čije semantičke odrednice odmah razaznajemo i prepoznajemo kao simbole suvremene arhitekture.

Neovisno o tome radi li se o elementima od punog lijevanog stakla ili o onima koji nastaju kao rezultat kombinirane tehnike hladne obrade stakla, vođene prema konstruktivističkim načelima, bogatstvo nutrine poziva na pogled u unutrašnjost, ona postaje mjesto akumulirane svjetlosti. Svakom našom i najmanjom kretnjom cjelokupan izgled se mijenja, nema stalne vizure… sve je podložno promjeni. Obojena svjetlost ‘oslikava’, povezuje, dinamizira…

Stakleni gradovi plijene našu pažnju svojom rafiniranošću i odmjerenošću i pozivaju naše misli da ih nastane. Ništa u njima nije suvišno ni nepotrebno. Oni su primjer realizacije domišljene ideje, vođene i podređene jednostavnosti, primjer usklađenosti forme i materijala. Stoga nije čudno da kao što postoje realni gradovi u kojima želimo živjeti i posjećivati ih, gradovi Antona Vrlića pozivaju na opetovano promatranje i sagledavanje.

Vesna Mažuran Subotić

Anton Vrlić  je rođen 1957. godine u Splitu. Osnovnu i srednju školu polazio je u Sinju. Nakon gimnazije 1977. godine upisao se na ALU u Zagrebu, gdje je diplomirao slikarstvo u klasi prof. Raoula Goldonija 1982. godine. Od završetka studija do danas kontinuirano se bavi slikarstvom, povremeno grafikom, a posljednjih petnaestak godina istražuje medij stakla. Od 2007. godine zaposlen je na APU u Rijeci, gdje do danas kao docent predaje slikarstvo na odsjeku primijenjenih umjetnosti. Od 2003. godine vanjski je suradnik na ALU u Zagrebu, gdje vodi kolegij Tehnike i umjetnost stakla. Dosad je za svoj rad više puta nagrađivan, a izlagao je na pedesetak samostalnih i više od stotinu grupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Godine 2009. izišla mu je monografija autora Borivoja Popovčaka, u izdanju Knjigre i NSK iz Zagreba. Živi i radi u Zagrebu i Rijeci.

Adresa:
F. Hermana 17 L, 10020 Zagreb

Atelijer: Biankinijeva 12 a, 10000Zagreb

mail: anton.vrlic@zg.t-com.hr

website: www.antonvrlic.com

Nagrade

1990. otkupna nagrada na XXIV. cetinjskom salonu

2003. priznanje na izložbi The Healing Power of Art Manhattan Arts International New York, SAD

Važniji javni radovi

1985. scenografija za predstavu Duje Manzan i Mate Manistra Gradsko kazalište Sinj

1999. Vitraji – crkva sv. Frane u Čitluku

2000. Vitraji – crkva Duha Svetoga u Gornjim Bogićevcima kraj Okučana

2002. Vitraji – crkva Gospe Sinjske u Sinju

2003. Mozaici – crkva Gospe Sinjske u Sinju

2003. Vitraji – kuća Bašić u Novom Zagrebu

2006. Autorski reljefi od stakla – hotel Soline u Brelima

2007. 24. muzički biennale u Zagrebu, scenografija za Rekvijem – E. Tanodi

2010. Vitraji u kapelici sv. Antuna – Črnkovec u Zagrebu

Grafičke mape

1988. Tragovi alke – četrnaest originalnih linoreza u boji u izdanju Muzeja Cetinske krajine u Sinju

1990. La Boca – šesnaest originalnih linoreza u boji, u izdanju ARTREZOR -a i NSB-a edicija Kotač u Zagrebu

1992. Magmatična mjesta – deset grafika u tehnici dubokog tiska s pjesmama Ivana Rogića Nehajeva

1998. Razrušeni grad – pet originalnih grafika u tehnici plutotiska u autorovu izdanju

2000. Crveni vlak – osam originalnih grafika u tehnici plutotiska u autorovu izdanju

2003. Energija crnih polja – dvanaest originalnih grafika u tehnici plutotiska

Samostalne izložbe

1982. Zagreb, knjižnica Bogdan Ogrizović

1984. Zagreb, Studio galerije Karas; Split, Francuski institut; Dubrovnik, Knjižnica Dubrava, Babin-Kuk

1985. Duga Resa, Gradska vijećnica; Annecy, Galerija Bagnorea; Thonon, Maison des arts

1986. Split, Salon Galić

1987. Trogir, Muzej grada Trogira

1988. Zagreb, Galerija Buljat; Sinj, Muzej Cetinske krajine; Zagreb, Studio galerije Forum; Zagreb, galerija Grafika

1989. Sombor, galerija Likovna jesen; Zagreb, galerija Spektar, czk Novi Zagreb; Sinj, galerija Adam

1990. Velika Gorica, galerija Galženica; Split, galerija Protiron; Kaštel Novi, galerija Studin

1991. Zagreb, galerija Miroslav Kraljević

1992. Zagreb, galerija CEKAO

1993. Zagreb, galerija Studentskog centra; Zagreb, galerija Instituta ‘Ruđer Bošković’; Cannes, galerija Frédéric Ballester; Split, galerija Margarita

1994. Lovran, Villa Frappart

1995. Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt

1996. Rab, Gradska galerija Knežev dvor; České Budějovice, Centar za kulturu; Sinj, Muzej Cetinske krajine
1996. Split, Palača Milesi, zavod HAZU; Zagreb, Galerija Sveta Hrvatska

1997. Zagreb, Galerija Gradska

1999. Zagreb, Trgovačka banka; Karlovac, Zorin dom; Zagreb, Galerija Matice hrvatske; Šibenik, galerija Sveti Krševan

2000. Zagreb, Galerija Klovićevi dvori – Gradec

2001. Zagreb, AGM -art point centar; Biograd, Gradska galerija; Zagreb, galerija Grubić

2002. Karlovac, Galerija ‘Zrinski’ Doma OSRH

2003. Split, galerija Kula

Prag, galerija Art Factory, Arbanas–Barišić–Vrlić; Berlin, galerija Remise DEGEWO; Krško, galerija Krško Arbanas–Barišić–Vrlić; Zagreb, galerija Vladimir Bužančić, Arbanas–Barišić–Vrlić

2004. Pécs, galerija Csopor(t) Horda

2005. Novo Mesto, galerija Krka

2006. Zagreb, galerija Vladimir Bužančić

2007. Ljubljana, Galerija Spomeniškovarstvenega centra; Sinj, Muzej Cetinske krajine

2008. Zagreb, ETK galerija Ericsson; Vinkovci, Gradski muzej, Galerija Slavko Kopač

2010. Zagreb, Gliptoteka HAZU

2010. Zadar, Muzej antičkog stakla; Rijeka, galerija HDLU Rijeka, Juraj Klović

Ariana Kralj
arikralj@hazu.hr

Akademija-Art.hr
11.10.2010.