Z. Mamić: Imamo reprezentaciju za ponos!

 
Zdravko Mamić, Dinamov izvršni predsjednik, ekskluzivno za Večernji list pisat će kolumne za vrijeme Eura
 
Raportira mi Luka Modrić s priprema reprezentacije: "Šefe, ne trebate se brinuti. U Poljskoj i Ukrajini osvjetlat ćemo obraz hrvatskog nogometa. Živimo za repku i ostavit ćemo srce na terenu za kockasti dres. Ponosit ćete se nama, budite uvjereni!"
 
Kult naše reprezentacije živi već 22 godine. Nitko ne otkazuje privrženost kockastom dresu i u tome smo jedinstveni u Europi. Svi sretnici koji se nađu među odabranima izražavaju beskrajnu sreću, dok nepozvani, a takvih, nažalost, uvijek mora biti, duboko pate (Klasnić, Petrić…). Igrači reprezentacijama otkazuju u Italiji, Francuskoj, Engleskoj, Srbiji, a kod nas – nitko. Ponos i čast koju osjeća svaki igrač u kockastom dresu dok svira "Lijepa naša" nešto je o čemu mašta svaki klinac koji igra nogomet.
Za Hrvatsku i svaku kockicu na dresu se živi, s njom se beskrajno slavi te zbog nje isto tako pati i tuguje.
Nogometna reprezentacija najveći je hrvatski brend u svijetu i o tome uopće nema spora. Više su za prezentaciju i promidžbu Hrvatske napravili igrači na travnjaku nego sva diplomacija, politika i stranke zajedno. Ime Šuker poznato je na svim meridijanima i paralelama, poznatije nego bilo koji hrvatski pojam. Nažalost, reprezentacija je cijenjena više u svijetu nego u domovini; naravno, iznimka su navijači koji žive uz vatrene.
U nogometu smo 8. na svijetu; osmi! U čemu smo to mi, Hrvati, osmi u svijetu? U turizmu? Ljudskim pravima? Pogodnosti ulaganja? Slobodi medija? Ni blizu:
– u turizmu smo 52.
– u ljudskim pravima 70.
– u pogodnostima ulaganja 80.
– u slobodi medija 80.
Ni u čemu nismo toliko sustavno uspješni kao u nogometu. Od 1996. do 2012. godine prisutni smo na sedam od devet najvećih nogometnih natjecanja; znači, stalno smo među najboljim reprezentacijama svijeta. Bili smo na četiri EP-a (1996., 2004., 2008., 2012.) i tri SP-a (1998., 2002., 2006.)
Imamo tako dobre rezultate, a zamislite gdje bi nam bio kraj kada bi se o nogometu i reprezentaciji dostojno brinula hrvatska država? Kako?
– tako da se Hrvatska ponosi pravim, suvremenim stadionima
– tako da se gradovi brinu o svojim klubovima
– tako da država više ulaže u škole nogometa
– da čelnici (predsjednici vlade i države, ministri) dolaze na utakmice i time im daju na važnosti.
Pišući ove retke prolaze mi slike europskih metropola, njihovih trgova i tisuće i tisuće ljudi u prepoznatljivim kockastim šahovnicama. Vidim ta sretna lica, ponos kad kažu "Mi smo Hrvati", "Mi smo sila", "Mi smo Hrvatska"…
Cijelu kolumnu Zdravka Mamića pročitajte u tiskanom izdanju nedjeljnog Večernjeg lista!

Foto: Boris Scitar/VLM/PIXSELL
Izvor: Zdravko Mamić / Vecernji.hr

Akademija-Art