Xueh Magrini Troll: OH, MY DOG
Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja:
Xueh Magrini Troll: OH, MY DOGotvorenje:
subota, 7. IX. 2013. u 20.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Izložbu će u prisustvu autorice predstaviti Eugen Borkovsky
Predgovor:
USLOJAVANJE STANJA
Samodopadnost zapadnog civilizacijskog kruga i zablude unutar povijesnog vremena rastapaju se uvođenjem spoznaje, potvrđene znanstvenim filozofsko – fizikalnim dostignućima, o prožetosti svih stvari u univerzumu i njegovoj stalnoj mijeni. Recentno, poodmaklo postmodernističko vrijeme radnje zahtjeva dekonstrukciju uobičajenih koncepcija stvarnosti. Xueh Magrini Troll predstavlja projekt izvedem crtanjem / slikanjem na polutransparentnim plastičnim folijama. U postupku ona obrađuje pojedinačnu površinu da bi kasnije, u postavu, nizala prostrane podlogu jednu iza druge. Tako umnožene sekvence stvaraju dojam zasjenjene trodimenzionalne scene s čestim perspektivnim otklonima. Nismo sigurni radi li se o interijeru, eksterijeru ili smo, možda, zašli među kulise. Iz trenutne perspektive imamo jednu situaciju. Iz neke druge vidimo nove konotacije istog motiva. Predmet ovog postava je uprizorenje svijeta koji nije objektivno stvaran. Jer, stvarnost je subjektivno determinirana, a traganje za spoznajom svedeno je na stalnu interpretaciju i reinterpretaciju.
Kreativni proces je mogao započeti tonom ili potezom ali uvijek je snažno gestualan. Ritam je naglašen rasporedom rastera linija ili tonova. Cijeli postav možemo tretirati kao jedan rad a možemo ga doživjeti kao niz segmenata ujednačenog likovnog promišljanja. Kada je misao oslobođena percepcijske rutine može se vizualizirati logički nemoguće. Vizualni prividi, iskustva iz snova i memoriranje vremena imaju logičku strukturu koja ne može biti oblikovana konvencionalnom logikom. Razlog tome može biti odvojenost od logičkih normi koje imaju karakter navika i ne utječu samo na mišljenje već i na percepcijsku interpretaciju. Radovi pred nama su na tragu ovih postulata. Autorica vizualizira nemoguće. Spontano činjenje rezultira spontanim uratkom. Elementi radova Xueh Magrini Troll djeluju regresivno.
Fasciniraju jednostavni postupci umjetnice. Jeftinom podlogom i flomasterima u bojama Xueh Magrini Troll postiže izuzetne rezultate. Površina rada je osjetljiva folija koju umjetnica koristi za odrješite zapise a poštovana je istovrijedno motivu. Karakterističan rukopis i kolor približava se dječjem, spontanom zapisu. Oslonac za pogled može biti bilo koji od bogatog izbora detalja. Kroz bliže slojeve možemo očitati oblike nekog slijedećeg, udaljenijeg. Otklanjajući stegu klasičnog slikarskog postupka, Xueh kreće u artističko preslagivanje neuređenog svijeta. Nakupine oblika / ideja, figure, raster koji može predočavati kišu ili neko zatamnjenje u prostoru, stope, humanizirane životinje ili animizirane ljude, mistične sekvence, nanizane su nadahnuto. Autorica miješa planove i uvjetuje ih smislom. Ritam je aktiviran dispozicijom elemenata. Frekvencija se mijenja prelazeći od rada do rada i unutar kadra pojedinog rada. Nizanje slojeva gubi se u maglovitosti medija. Zapravo ne znamo niti gdje počinju.
Xueh Magrini Troll, oslanjajući se na memoriju i hrabrost priznanja problematizira povezanost lokacije i evokacije, materijalnog i nematerijalnog, opipljivo općeg i osjećano osobnog. Oniričkim scenama propituje osobni status i dimenziju komunikacije sa okolinom. Čin interpretiranja doživljaja ona izgovara na razmeđi cinizma i alegorije. Ona koristi ezoteričnost koja je čitljiva u odnosima prepoznatljivih oblika. Figure u slojevima rezultati su doživljaja a ne viđenog. Emotivni naboj progovara kroz izbor i kroz pristup motivima. Pred nama su doživljeni trenuci oblikovanja koji se ne mogu ponoviti. Trenutak može biti uobičajeno objašnjen, sekundom, danom, godinom, a može biti poosobljen i sveden na doživljaj individualnog saznanja. Xueh likovnim sredstvima bilježi vlastiti proces u kojeg ponire služeći se intuitivno likovnim obrazovanjem i iskustvom, služeći se instinktom i memorijom.
Ovaj projekt angažira promatrača. Xueh Magrini Troll ga mami pred / u rad da bi ga tamo ostavila samog na milost i nemilost srazu uvjerenja i asocijacija. Podastrtu situaciju promatrač dekodira sukladno osobnoj poetici i senzibilitetu. Upozoreni smo da nam je život određen društvenim konvencijama i konformizmom. Unutar sekvenci ponegdje nalazimo erotske detalje. Humorni pristup umjetnice govori o osobnoj slobodi i feminističkim reminiscencijama. Naša civilizacija, sve njene religije, sadrže naglašeno neprijateljstvo prema ljudskom tijelu i njegovim prirodnim funkcijama. Prisutno je licemjerje koje nalaže da se zapravo smije sve ali tako da nitko ne vidi. Javno obznanjivanje bilo koje drugačijosti napada se različito, od fizičkog obračuna do perfidne izolacije. Netolerancija biva inicirana sa oltara. Rad Xueh Magrini Troll je aktualan jer smo svjedoci uvođenja ptice rode u porodična stabla. Homoerotika, transseksualnost, transrodnost pokušavaju se razglasiti kao nepostojeće kategorije. Naglašava se brak, isključivo muškarca i žene, kao jedina mogućnost diade iako je odavno shvaćeno da je brak isključivo ekonomska kategorija a najmanje i najrjeđe dugovječna emocionalna zajednica. Umjetnica situacije predstavlja na direktan način, performerski. Slojevi kroz koje prolazimo prijete dodirom ili slučajnim dodirom. Situacija postaje napeta. Niz motiva poziva na prijelaz barijera. Postavljeno je pitanje: Da li naša tjelesnost može podnijeti našu senzbilnost?
Svi likovi, ljudi i životinje, biljke zaustavljeni su u trenucima činjenja. Neke radove možemo doživjeti kao scenografije za crtani ili animirani film. Crteži nose stripovske karakteristike. Scene se doživljavaju kao isječci tijeka radnje. Ponekad britke situacije uvijek ostaju dobrodušno interpretirane. Ovi radovi ne pripadaju uprizorenju nekog prepoznatljivog sadržaja bajke već su dio asortimana osobne pripovijesti. Umjetnica zapravo na glas, vizualno razmišlja. Ova koherentna vizualizacija ne govori određeno ni o prošlosti ni o budućnosti. Sve je kanalizirano u trenutak. Umjetnica suptilno progovara o proživljenoj prošlosti i pokušaju čišćenja teritorija budućnosti. ona osobno pretvara u arhetipske znakove. Ili obrnuto.
Xueh prezentira radove koji se doimaju poput scena iz snova: oslobađanje tijela, let, bestežinsko stanje. Motivi su zaustavljeni u nekom pasivnom ili začudnom pokretu. Oni su sami sa sobom negdje u podsvjesnoj sferi. Izniču na površinu svijesti / folije umjetničinom intervencijom u nekom od oblika stanja. Ponuđeni radovi rezultiraju zamagljenje predstave o granici između medija unutar kojeg se krećemo i medija sna, između dodira i doživljaja dodira, između doživljenog i zamišljenog. Umjesto čvrsto određene situacije ocrtava se pojava trenutka kao subjektivni rezultat doživljaja. Vrijeme kao da ne prolazi brojenjem sati i godina. Vrijeme prolazi tijekom svih promjena. Tijek je pretvoren u stanje. Napetost igre zapisana je u suptilnom dodiru koprena. U nježnosti i snazi svjetla koje se probija kroz njih otkrivamo transparentnost zidova u koje se i sami često pokušavamo sakriti.
Eugen Borkovsky, IX. 2013.
Biografija autorice:
Xueh Magrini Troll rođena je 1984. godine u Bogoti, Kolumbija. Studirala je lijepe umjetnosti na Academia Superior de Artes de Bogota i na Universidad Nacional de Colombia od 2000. do 2002. godine. Nakon toga dvije godine živi u Berlinu. Poslije seli u Madrid gdje završava školu ilustracije pri Escuela de Arte 10. Učestvovala u projektima te izlagala na mnogim kolektivnim i samostalnim izložbama: Berlin (D), Azuqueca de Henares, Madrid (E), Sofia (Bg), Grožnjan, Rijeka, Umag (Hr) itd. Trenutno živi u Berlinu gdje pohađa Kunsthochschule Weissensee, smjer vizualne komunikacije.
