Pravo značenje nedavne žalbene presude Haaškoga suda (ICTY) kojom je ukinuta prvostupanjska presuda hrvatskom generalu Anti Gotovini, jest da je s njom "konačno osigurana hrvatska nacionalna neovisnost", piše u petak kolumnist Jeffrey Kuhner u američkom konzervativnom online dnevniku The Washington Times
Podsjećajući da je ICTY prošle godine osudio generale Gotovinu i Mladena Markača, zbog odgovornosti za ratne zločine u vojnoj operaciji Oluja kojom su 1995. vraćeni teritoriji koje su zauzeli pobunjeni Srbi, žalbeni suci suda su preglasavenjem 3-2 prošloga tjedna odlučili da su obojica nevini, što je predsjedavajući sudac nazvao "konačnom presudom", a Kuhner piše da je "Hrvatska je s pravom navijala za takvu odluku".
General Gotovina, po njegovim riječima, utjelovljuje borbu Hrvatske za samostalnost. Godine 1991. krvavi raspad Jugoslavije izazvao je hrvatsko-srpski rat. Potpomognuti od jugoslavenske vojske i srbijanskog moćnika Slobodana Miloševića, srpski pobunjenici vodili su brutalnu agresiju na Hrvatsku, a kasnije i Bosnu i Hercegovinu. Miloševićev cilj bio je jasan: genocid. Njegovi srpski pljačkaši pripojili su gotovo jednu trećinu hrvatskog teritorija, ubili gotovo 20.000 ljudi i etnički očistili zemlju od više od 200.000 civila. Cijeli gradovi, poput Vukovara, sravnjeni su sa zemljom, ističe Kuhner.
U BiH su Miloševićeve snage učinile još više štete. Sustavno su pobile stotine tisuća Bošnjaka i Hrvata, zauzele gotovo 70 posto teritorija te zemlje, protjerali gotovo 2 milijuna ljudi, i izgradile široku mrežu masovnih grobnica i koncentracijskih logora. "Miloševićev cilj bio je uspostaviti etnički čisto velikosrpsko carstvo, koje bi se protezalo od Dunava do Jadrana", kaže Kuhner.
Do ljeta 1995., Milošević je bio na pragu ostvarenja svog neofašističkog, imperijalističkog projekta. Ipak, na čelu sa snagama generala Gotovine i podržana od Sjedinjenih Država, hrvatska vlada pokrenula je munjevitu vojnu ofenzivu Oluju. Ofenzivom je obnovljen teritorijalni integritet Hrvatske. Oluja je zadala odlučujući udarac Miloševićevom snu o Velikoj Srbiji. Vojska generala Gotovine oslobodila je hrvatske zemlje. Štoviše, vojska je prešla u susjednu BiH, oslobađajući opkoljeni džep Bihaća i spriječivši masakr poput Srebrenice, te potisnuvši natrag snage bosanskih Srba. Akcije generala Gotovine učinkovito su razbile beogradsku kampanju masovnih ubojstava i etničkog čišćenja. Nitko – ni Europska unija, Ujedinjeni narodi ni NATO – nije učinio više za okončanje surovih borbi u Hrvatskoj i BiH od generala Gotovine. Umjesto da bude ratni zločinac, on je veliki hrvatski domoljub i heroj, naglašava autor.
Gotovinin je zločin, međutim, u očima Beograda i tužitelja u Den Haagu, bio taj što je odigrao ključnu ulogu u postizanju teško izborene neovisnosti Hrvatske.
Kolumnist The Washington Timesa piše da je od svoga osnutka, Jugoslavija kojom su dominirali Srbi, bila represivna, umjetna država. U njoj zatočeni narodi, osobito Hrvati, žudili su za oslobađanjem od željeznog stiska Beograda. Dakle, raspad Jugoslavije nije bio samo neizbježan, već je također označio veliku pobjedu za demokraciju i nacionalno samoodređenje. Ipak, za Srbe, to je značilo gubitak imperijalnog prestiža, regionalne hegemonije i prednosti ekonomskog iskorištavanja. Dakle, tijekom nekoliko desetljeća, njihov je cilj bio oslabiti hrvatski nacionalizam, predstavljajući ga kao nezakonit.
To je razlog zašto je Beograd grozničavo lobirao kod ICTY-a da progoni generala Gotovinu i demonizira Oluju. Haaški tužitelji progutali su mamac. Oni su nastojali izjednačiti krivnju svih strana u sukobu pokušavajući kriminalizirati hrvatsku vojnu ofenzivu. Oni su optuživali da je operacijom Oluja protjerano gotovo 200.000 Srba, a ubijeno više stotina u namjeri da se Hrvatska etnički očisti. Drugim riječima, tužiteljstvo je nastojalo Hrvate pretvoriti iz žrtve u agresora, i time utvrditi zamisao da je Hrvatska utemeljena na ratnim zločinima.
Slučaj Gotovina, po Kuhneropvoj je ocjeni, zaprijetio da će potkopati nacionalni suverenitet Hrvatske, sigurnost njenih granica i njezin međunarodni legitimitet. Srpski revašisti su se nadali da će iskoristiti osudu Gotovine kao povod za vraćanje Velike Srbije, iako pravnim sredstvima umjesto vojne sile.
Tužitelji su bili u krivu – i to je očito – u gotovo svakoj točki. Činjenično je utvrđeno da je srpsko stanovništvo pobjeglo prije juriša u operaciji Oluja. Danima prije ofenzive, Miloševićev režim naredio je evakuaciju srpskih pobunjenika suočenim s premoćnom hrvatskom vojnom silom. Srpski moćnik je shvatio da više ne može držati velike dijelove Hrvatske. Naredio je da se hrvatski Srbi razmjeste u BiH i na Kosovu, u nadi da će učvrstiti svoje strateške dobitke. Stoga, vojska generala Gotovine nije mogla počiniti etničko čišćenje, jer to je učinjeno po nalogu i smjernicama Beograda. Što se tiče pokolja stotina srpskih civila, većinu tih zločina izvršili su osvetoljubivi Hrvati nakon što su hrvatske snage napustile oslobođena područja i ušle u BiH. Zagreb je uspješno procesuirao brojne slučajeve protiv okrivljenih Hrvata, navodi autor.
"Oslobađajuća presuda generala Gotovine u konačnici je politička razdjelnica na Balkanu", ističe Kuhner podsjećajući da je dulje od deset godina, on tvrdio da je Gotovina nevin i žrtva sudskog lova na vještice, te da je sada njegov stav i sudski opravdan.
"Što je još važnije, on je opravdan. Razglašene optužbe protiv njega bile su smiješne. Ipak, izdali su ga političari u Zagrebu – na ljevici i na desnici – u kukavičkom pokušaju da umire Bruxelles i Washington, i ostavili ga da godinama čami u nizozemskom zatvoru. On je mučenik za hrvatsku stvar", naglašava Kuhner.
Njegova pobjeda također opravdava rat zemlje za neovisnost, kojim je ostvarena povijesna zadaća Hrvatske da izbjegne podređenost. Mađari, Mlečani, Austrijanci, Osmanlije i Srbi svi su vladali Hrvatskom kao imperijalni gospodari. Više neće. Iz ruševina balkanskih ratova, rođena je hrvatska država. Njezin teritorij je sada siguran. Njezine granice zacementiran. Njezini ljudi slobodno određuju svoju sudbinu. Trijumf Hrvatske je kompletan, zaključuje Jeffrey Kuhner u svom osvrtu u The Washington Timesu.
Kuhner je kolumnist i pisac uvodnika u The Washington Timesu i voditelj emisije "The Kuhner Report" na bostonskom radiju WRKO. Rođen je 1969. u Montrealu, u Kanadi, od roditelja doseljenika iz Hrvatske, a diplomirao je povijest na Sveučilištu Ohio.
U svojim je kolumnama opetovano kritizirao haaški proces protiv hrvatskih generala, te oštro napadao korumpiranu vladavinu bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera, što glavnina hrvatskih medija nije prenosila.
Izvor: Hina
