Piše: Walter William Safar
“Srećko Horvat je šaka u oko standardima TV profesije” objavio je portal Večernjeg lista
Onaj mudri profesor reče u kultnom trošnom baru: „Pod palicom cenzora svih cenzora, mračnog druga štafetne palice, složno kukuriču u prazno samo odabrani i odabrane očerupane koke, ali uzalud im trud, jer čak ih više niti sijene ne žele slušati… Oni se pokorno klanjaju mračnom i do zla vraga bezosijećajnom čovjeku koji otpušta nesretnu ženu samo zbog toga jer se usudila ispustiti suzu i suosjećati zbog smrti kolegice, valjda se u društvu bezosjećajnih više ne smije niti suza ispustiti… Da prijatelji, objavili nezavisni portali da je taj mračni lik, drug štafetna palica, dao izvanredni otkaz djelatnici Marini Pavičić jer je nesretnica govorila o samoubojstvu prijateljice!…”
Ne mogu zaboraviti riječi starog umirovljenog profesora: “Riječi mudraca uvijek udaraju u sridu i ostati će za buduća vremena zapisana kao podsjetnik strahovladi mračnih i bezosijećajnih ljudi i to nitko ne može spriječiti, sjećanja će biti njihova najgora kazna i sramota”.
Da, teško je onom koji se usudi gledati tu prazninu ali još je teže onima koji tu prazninu nose u sebi. I zbog te svoje sablasne praznine takvi bezosijećajni likovi sutra će na glamouroznim priredbama, s vojskom taštih poltrona, glumiti dobrotovore, prianjati se umilna lišca uz potrebite, poput tame uz svijeću, želeći im valjda ukrasti malo topline.
Ali što je s mladim novinarima, hoće li i oni putenim hodnicima prisavlja slijediti svoju savjest ili starije autocenzuirane kolege? Nažalost, činjenice govore da i oni postaju sljedbenici samo jedne “istine” dragog im vođe, druga štafetne palice. Jer kako inače objasniti da oni ne shvaćaju ili ne žele shvatiti da premijer mora raditi i služiti narodu, a ne vladati narodom. Kada čujete kako novinari svaku rečenicu započinju : “Premijer želi vladati ili dobio je mandat da vlada…” tada shvatite da oni nesretnici ne razumiju razliku između raditi i vladati. Jedan primjer, danas,17. listopada 2013. bile su vijesti ujutro, u 10.10 sati na HR Radio Sljeme i voditeljica je izvještavala o krizi u Americi, poznatom kao “Shutdown”. Ovo je dio njezina izvještavanja slušatelja: “…Američi predsjednik Obama je rekao da više ne želi vladati od krize do krize…” Pazite, u oči bode ona zlokobna partijska riječ “Vladati”… Da je voditeljica malo bolje pogledala, sumnjam da je uopće pogledala, govor predsjednika shvatila bi da predsjednik nigdje ne upotrebljava riječ vladati, već upotrebljava na mnogo mjesta riječ “raditi”, ali ona, ili njezini urednici, riječ “raditi” shvatila je kao riječ “vladati”. I to je ta užasna lobotomija novinara na HRT-u. Predsjednik Obama rekao je kako su iz ove krize mnogo naučili i demokrati i republikanci, a to je da u budućnosti moraju više slušati glas naroda i mukotrpno raditi za boljitak nacije, dakle nigdje riječ “vladati” nego “raditi”. Ja sad ne želim, a niti mogu, ulaziti u um i dušu predsjednika Obame i znati da li je on iskreno mislio ili ne ali činjenice su da nigdje nije spomenuo riječ vladati, jer američka nacija bi to shvatila kao tiraniju.
Svim mladim novinarima, koji se žele baviti časnim novinarskim zvanjem, savjetujem da malo pogledaju CNN, politički talk show „CROSSFIRE”, i neka uče… uče i uče… Jer kad malo usporediš mehaničko hladne glasove, prazno prestrašene poglede i bez ikakvih emocija skamanjena lica voditeljica i voditelja dnevnika i političkih talk showa na HTV-u s voditeljicama i voditeljima CNN-a, kojima oči gore od strasti dok glasom punim emocija rešetaju pametnim i dokumentiranim pitanjima svoje goste, senatore i kongresmene, shvatiš koliko nisko je palo novinarstvo na nacionaloj HTV.
Walter William Safar
Ispod je jako jako zanimljiv komentar na forumu večernjeg. Moje je mišljenje da će se nacionalna HRT riješiti tih mračnih ljudi tek kada se ostvari san ovog forumaša.
16.10.2013. u 15:44h abakus je napisao/la:
Nisam gledao tu emisiju jer htv posljednjih godinu dana više uopće ne gledam. Nije riječ o nekom štrajku ili inatu – jednostavno je ono što se tamo može vidjeti ispod i one najniže granice ukusa i podnošljivosti osobe s imalo soli u glavi i malo-pomalo prestao sam je gledati. Takve sadržaje mogu gledati samo tipovi ideološki toliko ispranih mozgova da su im i dan danas ideal uređivačke politike i umješnosti stripovi o Mirku i Slavku.
No mogu zamisliti iz ovog Starčevićevog opisa kako je ta emisija izgledala. Od sadržaja takve vrste odvratnija mi je samo pomisao da se financiraju i od moga novca.
Sljedeći referendum trebao bi se baviti pitanjem: Jeste li za to da se ukine tv-pretplata?
