Vrijeme od Uskrsa je posvećeno i inspirativno

Vrijeme od Uskrsa ono je posvećeno i jedinstveno inspirativno vrijeme kad i stihovi istinskih poeta bivaju jačima, sustavnijima, bliskijima

Dokazuju to i dva pjesnika koji su uvijek u to vrijeme okrenuti i sebi i čovjeku i Vjeri koja nadu daje. Da, to su dani nade u Uskrsloga, a svaka je riječ onda zvučna i značajna i draga nama kojima se daje – na čitanje, promišljane, sasvim posebnu molitvu…

Drago Štambuk

RIMSKI ZVEKIR

Soldati su pali

niz bile skaline

prima grebu svitlen

otklen spas je svitu.

Soldati su pali

prida Božjin grebon

otklen svitli jubav

prima tami svita.

Soldati su pali

kano crne zvizde

ispod stine greba

di se slavon kruni.

Soldati su moji

na lancunu bilen

otisnuli slike

svojih golih tila.

Di Isusa nima

soldati su pali

prid udaron vitra

ispod bile stine.

Moji sinci šesni

zarad kog ste pali;

rad Isusa milog

iz svitlega Grada.

Kairo, Uskrs, 23. travnja 2000.

Drago Štambuk

VULNUS LACERATUM

S tvojim sam suzama umro,

Bože slomljenih kostiju,

tijelo sveto izbodenog koša i slabina;

izložbo modrica s trnovom krunom.

Isuse razdrtog srca

primi u svoje očinsko okrilje

pod šator nebeske svjetlosti

moju ranjenu riječ, grijehe moje

i kajanje; položi me na mirnu vodu

sutona i obzorju sinjem

dodaj boju žalosti. Uton moj

nek međ otocima bude ljubljenim,

uz kamenje odvaljeno od tvojih gudura.

U kamenolom, u kamenolom

odnesi me, unesi u zemljinu

ranu. Iz tvoje rane u ranu našijensku,

da rastvori mi se srce i s prahom

sretnim pomiješa, te postane grm

manjige i stablo masline. Da

nadvijem se nad Radonju poput

osamljene pinije, raščešljan vjetrom

s mora i dohvatim sveti skut

kojim meteš vode i zemlju domovine.