Vrhunski slikari na međunarodnoj likovnoj koloniji “Čapljina 2013.” na Karaotoku u Čapljini (150 foto!)

Likovna kolonija Capljina 2013 151

Likovna kolonija Capljina 2013 151

Piše: Andrijana Copf / kultura@dnevni-list.ba

Zanimljivo je i živo ovih dana na Karaotoku u Hutovu blatu u Čapljini, gdje je i ove godine održana međunarodna likovna kolonija “Čapljina 2013.”

foto-galerija Foto: Ivica Matić

Riječ je o tradicionalnoj likovnoj koloniji koja se ove godine održava devetu godinu za redom, a i ove je godine okupila ukupno 46 akademskih slikara iz zemlje i regije. Sve njih okupilo je jedno: ljubav prema umjetnosti, a uz to prilika za druženjem, novim motivima i novim inspiracijama. Sve to ne bi bilo moguće da nije Ustanove Založba kralja Tomislava koja je glavni financijer kolonije, mecena umjetnika. Među brojim umjetnicima koje ovih dana možete sresti šećući po Karaotoku, bilo oko motela “Park” ili malo dalje, ovisno vole li umjetnici druženje i smijeh ili pak traže potpunu samoću, a sve će to naći ovdje, jest i slikar Niko Ančić. Ovaj je umjetnik rođen 1948. u Trpnju na Pelješcu. Školovao se u Splitu i Zagrebu, a svoje likovno obrazovanje upotpunjuje na studijskim boravcima u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj i Španjolskoj. Na ovoj je likovnoj koloniji prvi put, iako je, kaže, bio pozivan puno, puno puta – nije mogao prije doći iz objektivnih razloga. Ali, zato sada uživa punim plućima.

likovna kolonija Capljina 2013 25

“Po priči prof. Stanka Špoljarića, dugogodišnjeg voditelja ove kolonije, znam o čemu se radi i kakav je Karaotok. On me, kako kažu, raspalio da od gušta dođem i moram iskreno reći da sam ovdje i našao i vidio i više nego što sam očekivao”, kaže Ančić.

Dan u prirodi

Oduševljen je od samog ulaska u ovaj dio zemlje.

“Kad smo krenuli prema Karaotoku, cesta je bila sve uža i uža, a sa mnom je i moj kolega, poznati češki slikar, i nakon šipražja i svega, doista se pojavi jedan Karaotok, crn od borova, s predivnim zrakom, cijelom fantastičnom atmosferom, s domaćinima kojima, moram priznati kapu skidam, sve nas ovdje tetoše kao majka djecu. Volim ovdje slikati, družiti se, u samog početku na umjetnika atmosfera ostavlja jedan divan, ugodni pečat”, kaže nam Ančić. Rođeni je, kaže, južnjak, rođen je na Pelješcu, a cijeli život živio je u Zagrebu. Posljednjih 20 godina je i u Njemačkoj i Španjolskoj.

“Ja sam se rodio s ovim podnebljem, s ovim koloritom, mogu otići bilo gdje, ali svugdje ću raditi prekrasne koloritne slike, sa strašnim sunčanim atmosferama. Čovjek se s nečim rodio, od toga se ne treba i ne isplati bježati”, kaže ovaj slikar. Ove kolonije su izuzetno značajne, smatra.

likovna kolonija Capljina 2013 83

“Slikar, pogotovo koji radi pejzaže, bez ovih kolonija ne može živjeti. A, s druge strane, mijenjati kolonije i slikarsko društvo uvijek je dobro. Tu se razmjenjuju iskustva, dobijete nove poticaje, vidite što kolege rade, vidite što rade nakon godinu – dvije, tko je napredovao, tko nije… U više situacija se vidi prednost kod ljudi koji idu na kolonije, za razliku od ljudi koji se zatvore u svoje ateljee. I ne morate biti slikar da znate da svaki dan u prirodi daje nešto novo. Tako je i kod slikara. To je put u otkrivanje u novu boju, koju nikada do sada niste koristili. Ja sam radio more. Ali boja mora i boja rijeke su nešto drugo. Možete satima sjediti i gledati i u točno u mozak zapisivati kolorit”.

Razveseliti ljude

Boravak u ovoj koloniji, kaže Ančić, jesu toplice za živce. Vremena za umjetnost jesu teška, ali kad se ljudi vesele onome što raditi, vrijedi stvarati.

Likovna kolonija Capljina 2013 117

“Uvijek je bilo zlih vremena i ratova i nesretnih situacija, a uvijek se slikalo i živjelo. Ljudi koji su doživjeli stotinu loših stvari opet se smiju i vesele”. U tome Ančić vidi i misiju slikara: svojim slikama i koloritom razveseliti ljude oko sebe, pa čak i svojim riječima.

“Kad je bilo najteže, umjetnost spašava. I kad se bilo gladno, pjevalo se. To je i umjetnost pjevanja, slikanja, recitiranja… Trbuh je najlakše zadovoljiti, a dušu zadovoljava kvaliteta”, kaže Ančić. U sjećanju će ponijeti kraj, ljude koje je sreo, boje… A svakako će doći i ponovno. Kako ovu koloniju doživljava umjetnik kojemu ovaj kraj nije nepoznat? Mario Šunjić, akademski slikar iz Mostara, na koloniji “Čapljina” je treći put.

“Lijepo je raditi u jednom ovakvom prostoru, obnoviti poznanstva, a to je, po meni, možda i najveća dobit. Najzanimljivije mi je vidjeti te ljude koje inače ne viđam često, razmijeniti iskustva. Preko ove kolonije možemo čak i pratiti jedni drugih, a uz sve to uživamo i u programu koji su pripremili domaćini”, kaže Šunjić.

Sudionici kolonije “Čapljina 2013.”
Na ovogodišnjoj Umjetničkoj likovnoj koloniji “Čapljina 2013.”, sudjelovali su: Josip Ferenčak, Dubravko Mokrović, Iris Bondora Dvornik, Blaženka Salavarda, Antun Boris Švaljek, Vladimir Tuđa, Jagoda Lasić, Josip Škerlj, Mišo Baričević, Branimir Dorotić, Branko Bazina, Andrea Robić, Marina Lapadatović, Niko Ančić, Jan Chaloupek, Zvonimir Šepat, Ivan Mareković, Miro Zovko, Cecilija Miler, Divna Lulić Jovčić, Zdenko Jurišić, Duško Abramušić, Stipo Zoroja, Željko Marić, Mario Šunjić, Branimir Bartulović, Stanko Špoljarić, Ema Livančić, Sonja Jurišić, Ljubo Trtanj, Mišel Stojanović, Trpimir Grgić, Josip Švaljek, Zita Rončević Švaljek, Tamara Grbavac, Željko Koren, Antonija Tolić, Kristina Mareković, Vilim Parić, Ivana Jovanović, Silvija Prusina, Anđelko Matić, Anđelka Tuđa, Ante Brkić, Dario Pehar i Dragan Kordić.