Vlasta Ježić: Keramički oblici

KERAMIČKI OBLICI

Cjelokupnu likovnu preokupaciju samozatajne umjetnice Vlaste Ježić, s obzirom na raznovrsnost njezinih umjetničkih interesa, teško je obuhvatiti.

Memorijalnom izložbom u Galeriji „Vladimir Filakovac“, kojom se predstavlja zaokruženi i cjelokupni opus Vlaste Ježić, vidljivo je kako se područje primijenjene i tzv. lijepe umjetnosti može ispreplitati, te u konačnici rezultirati kreativnim simbiozama vrhunskih dostignuća. Zanimljivo je da svako područje djelovanja u keramici autorica prati zasebno. Tako su nastajali brojni ciklusi. Svaku tehniku neprestano istražuje i usavršava, bruseći tako svoj likovni pristup, što je jasno vidljivo i u Vlastinoj stalnoj potrebi za daljnjom edukacijom i stjecanju novih znanja. U keramici, čini se, kao da nema područja u koje nije zavirila i koje nije dotakla. Upravo na ovoj izložbi, gdje se s odmakom sve može mirno sagledati na jednome mjestu, Vlasta Ježić nas zapanjuje širinom interesa, vrsnoćom znanja, te vještinom izvedbe. Njezina inspiracija u tematskom smislu također je širokog raspona. Zanimaju je drevne civilizacije, od Babilona i Egipta do Grčke i Rima, te grnčarije neolita iz kultura Srednje Europe. Vrlo profinjeno izvodi transformaciju predmeta poput urni, sarkofaga, amfora, slobodno stojećih totema i sl. – u posude, kutije, pladnjeve, vaze, vrčeve i skulpture. Lako je uočljivo da keramičarka stvara djela koja imaju svoju uporabnu funkciju, ali isto tako ostavlja prostor za dekorativna umjetnička ostvarenja. Njezini predmeti egzistiraju u prostoru kao pojedinačne skulpture ili skupne kompozicije, kao objekti, ali i samostalne instalacije.

Govor keramičkog medija objedinjuje i sintetizira ne samo s govorom kiparstva, nego i s elementima slikarstva i dizajna. Radovi Vlaste Ježić natopljeni su duhovnošću, asocijativnošću i metaforičnošću. Pojedine glinene uratke boja i glazira, ali nerijetko radi i u staroj japanskoj raku tehnici koja u sebi nosi težinu uprizorenja prvotnog stvaranja, gdje se u vatri i plamenu sukobljavaju elementarne prirodne sile iz kojih se rađaju neočekivano ekspresivni i uzbudljivo oblikovani predmeti.

U svom likovnom stvaralaštvu pokazuje lepezu izražajnosti koja ide od rustikalnosti i hrapavosti s tragovima ureza ili s ekspresivnim nabiranjem do znalačkih tehnoloških efekata sjajnih, koloristički jakih glazura. Igra se nastavlja i u izboru boja, ali i motiva. Koliko je važan motiv za nastanak umjetničkog djela, toliko je vrijedan i važan materijal u kojem se motiv oblikuje. Vlasta Ježić je pronašla svoj osobeni medij – keramiku, koji najbolje odgovara njezinom senzibilitetu i s kojim ima posebnu komunikaciju. Pogled na cjelinu djela otkriva raznovrsnost interesa i bogatstvo korištenih keramičkih tehnika.

U zavisnosti od odabranog pristupa, u materijalu gradi one forme koje su svojevrsno opredmećenje njezinih emotivnih stanja i doživljaja, strasti i vizija, poruka i osvrta. Stvaralačka dosljednost, uz razvojne iskorake diktirane istraživanjima u materijalu i korištenoj tehnici, kao i vjernost pojedinim motivima, osnovne su značajke ove umjetnice. Često se poigrava s motivom spirale, koji postaje samostalna dekoracija ili je samo utisnuti detalj na oblikovanom predmetu. Pronalazimo ga u starim kulturama, ali je i oblik kretanja u prirodi i društvu. Možda upravo u tom motivu, kao i u izloženoj keramici, pronalazimo poveznicu povijesnog i suvremenog. Iako je po mnogima suvremena keramika u tradicionalnom smislu iščezla u korist kiparstva, djela Vlaste Ježić dokazuju suprotno, ukazujući na posebno mjesto i dignitet suvremene keramike.

Ivana Školnik

Vlasta Ježić rođena je 1942. godine u Zagrebu. U Njemačkoj je završila tečajeve keramike kod prof. Marije Krause – oblikovanje u kamenu, i Marion Scheidweiler – glazure. U dva navrata pohađa tečaj na Akademiji keramike u Zonsu gdje stječe dodatna znanja i iskustva. Kontinuirano je radila na svojoj edukaciji. Svoje radove izlagala je na više od tridesetak izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnica je više nagrada,od kojih valja istaknuti: Počasnu nagradu (2000. god.) na grupnoj izložbi „Tanjuri“, Nagradu grada Bjelovara (2001. god.), Počasnu diplomu Sv. Ivan Zelina (2003. god.). Mnoga su njezina djela nakon smrti ostala u atelijeru u Sv. Ivanu Zelini, ali dijelom se nalaze i u privatnim zbirkama u Njemačkoj, Austriji i Hrvatskoj. Umrla je u Zagrebu, 9. ožujka 2007. godine.

Akademija-Art.hr
29,09.2011.