Više od 300.000 Hrvata ugroženo je kreditima u švicarcima

 

O društvenim posljedicama problematike tih kredita razgovarali smo s višom asistenticom Odsjeka za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, aktivistkinjom udruge Franak od njezinog osnivanja, dr. sc. Petrom Rodik. Upitali smo je ima li podatke o socijalnoj strukturi dužnika kredita u švicarskim francima.

– U veljači smo u sklopu rada udruge Franak proveli istraživanje radi prikupljanja podataka o kreditnim dužnicima, njihovim kreditima i iskustvu u poslovanju s bankama. Istraživanje je provedeno metodom on-line upitnika na prigodnom uzorku. Rezultati pokazuju da su nositelji kredita najvećim dijelom, u 53 posto slučajeva, osobe u dobi između 30 i 39 godina, a druga najzastupljenija skupina su osobe između 40 i 49 godina (28 posto). Gotovo polovina ispitanika (47 posto) živi u kućanstvu s četvero i više članova, a najmanje su zastupljeni samci (9 posto). Riječ je o osobama s primanjima nešto višim od hrvatskog prosjeka: 35 posto ih imaju mjesečna primanja između pet i sedam tisuća kuna, a u 38 posto slučajeva 7000 kuna i više. S obzirom na to da su podaci prikupljeni on-line upitnikom, može se pretpostaviti da su osobe viših primanja, koje žive u urbanim sredinama, u izvjesnoj mjeri nadreprezentiran. Dobiveni podaci koji pokazuju da je riječ o osobama s primanjima nešto višim od hrvatskog prosjeka u skladu su s rezultatima domaćih i stranih istraživanja koji pokazuju da je kreditno zaduživanje veće među pripadnicima višeg socioekonomskog statusa.

Koje su sve specifične sociološke posljedične pojave kod osoba zaduženih u švicarskim francima?

– Ponajprije, došlo je do naglog smanjenja kupovne moći i osiromašenja prethodno dobrostojećih kućanstava. Prema rezultatima spomenutog istraživanja, 32 posto ispitanika izdvaja više od tri četvrtine ukupnih prihoda kućanstva samo na ratu kredita, od čega 10 posto ima ratu kredita u iznosu većem od prihoda kućanstva. Obitelji s problemima otplate kredita financijski se često oslanjaju na širu obitelj prvenstveno roditelje, i prijatelje. Oslanjanje na obitelj i prijatelje ponekad je privremeno, a ponekad dugotrajno i posebice je važno kod naglog pada prihoda radi rođenja djece, gubitka posla, bolesti i slično. Ekonomske posljedice umjetno prenapuhanog zaduženja, stvorenog kombinacijom porasta tečaja i kamata, šire se dakle i na kućanstva iz uže društvene okoline onih koji imaju teškoća s otplatom.

Ako pomnožimo broj korisnika kredita s brojem članova u kućanstvu, možemo procijeniti da je više od 300.000 osoba izravno pogođeno porastom rate kredita, odnosno da oko 100.000 građana danas živi u kućanstvima kojima više od tri četvrtine prihoda odlazi na rate kredita. To su vrlo konzervativne procjene s obzirom na obilježja uzorka te na spomenuto djelomično prelijevanje financijskog opterećenja na širu obitelj i prijatelje. U stvari brojke su još poraznije. Recentni podaci pokazuju da se Hrvatska suočava s visokom stopom siromaštva. Čak 32,2 posto građana živi u uvjetima materijalne deprivacije, što znači da si ne mogu priuštiti tri od devet stvari važnih za normalan životni standard, poput jesti meso, kupiti novu odjeću itd. Žalosna je činjenica da je unutar njih mnogo mladih, radno aktivnih, obrazovanih s djecom i pristojnim primanjima, a osiromašeni su isključivo zbog ostvarenja bankarskih ekstraprofita. Žalosnije je da ni prošla ni sadašnja vlast nisu učinile ništa da to spriječe, niti su išta poduzele da saniraju nastalu štetu.

Kakve su reakcije mjerodavnih institucija u državi, ministarstava, Vlade, predsjednika RH, HNB-a?

– Neadekvatne.Problem s kreditima u CHF doveo je do osiromašenja i uz njega vezanih popratnih problema (primjerice zdravstvenih i psiholoških), a smanjenje kupovne moći, odnosno osobne potrošnje građana, zasigurno ima negativan utjecaj i na mogućnosti gospodarskog oporavka zemlje. Ova tvrdnja sigurno nije pretjerana ima li se na umu da stambene kredite vezane iz CHF ima oko 75.000 kućanstava, uz dodatnih 40 do 50.000 kredita za druge namjene, pretežno za kupnju motornih vozila. Prema procjenama, u prošloj su godini više od 2 milijarde kuna otišle na plaćanje povećanja rate kredita rastom kamata i tečaja, prosječno oko 1700 kn po kreditu. Tečajno se ‘napuhavanje’ zaduženja građana odražava i na povećanje ukupnog duga RH. Rješavanje problema svakako bi moralo među prioritetima ove Vlade, kada je već prošla propustila reagirati na vrijeme, da ga preduhitri.

Suprotno tezi o špekulantima koji su sami sebi krivi, treba istaknuti da su ti ljudi upali u probleme radi rješavanja stambenog pitanja. Znamo i iz svakodnevnog iskustva, što potvrđuju i antropološka istraživanja sociokulturnog značenje kuće i doma, da se osiguravanje vlastitog životnog prostora u Hrvatskoj smatra životnim projektom najveće važnosti. Iz raznih povijesnih i kulturnih razloga te zbog neuređenosti tržišta stanova za najam podstanarstvo se kod nas smatra privremenim i neadekvatnim. Za one koji nisu naslijedili stambeni prostor jedina je opcija kupnja nekretnine na kredit. Prema rezultatima istraživanja, 36 posto ispitanika živi u strahu od ovrhe. Prema podacima HGK, broj ovrha nad stanovima u 2011. godini bio je 33 puta veći nego 2006. godine. Nastavi li se taj trend, Hrvatska će se suočiti ne samo s fenomenom novog siromaštva nego i s rastućim trendom beskućništva. Vrlo je važno istaknuti da se u riziku od beskućništva nalaze obitelji prethodno visokog socioekonomskog statusa. Prema Federaciji nacionalnih organizacija koje rade s beskućnicima četiri su kategorije beskućništva: bez krova nad glavom, bez doma, bez sigurnog stanovanja i bez adekvatnog stanovanja. Mnogi s kreditima vezanim uz CHF već su u nekoj od tih kategorija i prije nego što su ostali bez krova nad glavom.

Ti problemi dovode do beznađa, ljutnje, frustracije, depresije. Jedna od čestih reakcija jest osjećaj prevarenosti i nebrige države, česta je reakcija „odavde se treba što prije odseliti“. Kod nekih se pojavljuje i osjećaj krivnje. Predbacuju sebi što su napravili taj izbor, što su se upropastili zbog jedne odluke. U strahu od stigmatizacije neki sakrivaju financijske probleme. Prebacivanje odgovornosti na individuu lakonski je način da nadležne institucije operu ruke od odgovornosti. Ljudi su u banke išli s povjerenjem i nisu očekivali biti prevareni.

Pitanje, s kojim će se u krajnjoj liniji morati suočiti i sud, glasi imali li ugovor koji vas financijski u potpunosti devastira, dok druga strana trlja ruke, prioritet pred pravom na dostojanstven život. Presuda u slučaju podignute kolektivne tužbe ujedno će biti izbor između neoliberaizma i interesa kapitala, ili pravde i prava na dostojanstven život.

Kako su se ponašale banaka prilikom usmjeravanja klijenata da uzmu kredite deviznom klauzulom vezane uz CHF?

– Usmjeravale su klijente da uzimaju kredite vezane uz CHF prvenstveno niskim kamatama. Pođemo li od pretpostavke da prosječan kupac stana ili automobila nije ekonomski stručnjak, onda je odabir kredita s manjom kamatnom stopom racionalan izbor. Temeljem rezultata istraživanja i razgovora s velikim brojem ljudi koji se obraćaju udruzi, pouzdano je da osobni bankari klijente u pravilu nisu adekvatno informirali i upoznali sa stvarnom rizičnošću valutne klauzule u CHF. Mnogi su nagovarali klijente argumentom „to vam se više isplati“. Naravno, odluku porastu kamata nisu donosili osobni bankari, koji su se borili za proviziju pridobivajući klijente za kredite u CHF, već uprave banaka. Banke su se pri plasiranju kredita koristile klasičnim marketinškim trikovima poput akcija, popusta te psihološkim trikom formiranja cijene koja završava na ,99 „Akcija! Kamata svega 3,99“. Nisam vidjela da su ekonomski stručnjaci objasnili što se dogodilo s formiranjem kamata kada su ukinuti plasmani u CHF. Dok se bore za svakog klijenta, međusobna konkurencija banaka utječe na formiranje kamate. Kada nema novih plasmana, onda više ni na internetu ni u banci ni u reklamama, niti na bilo kakvom istaknutom mjestu ne vidite koliko iznosi kamata za kredit vezan uz CHF. Klijent sada nema referentnu vrijednost s kojom može usporediti svoju kamatnu stopu. To je netransparentna situacija u kojoj banke kamatnom stopom mogu lakše manipulirati.

U istraživanju smo ispitanike zamolili da opišu svoje iskustvo s bankom, čime smo prikupili svjedočanstva koja planiramo objaviti u obliku knjige, a dio njih već smo objavili na Facebook stranici udruge. Zapanjujuća je raznolikost iskustva i informacija koje su ljudi prolazili prilikom realizacije kredita. Pojam kreditne sposobnosti pojavljuje se kao problematična kategorija. Ima slučajeva gdje su ljudi prvo dobili informaciju da su kreditno sposobni, da bi potom, kada su već zakaparili stan, doznali da iz nekog razloga ipak nisu kreditno sposobni u eurima, ali u švicarcima jesu. Preduvjeti kreditne sposobnosti bili su vrlo neujednačeni od slučaja do slučaja pa su bili predmet različitih interpretacija u postupku obrade kredita. Iz perspektive klijenta koji treba udovoljiti kriterijima situacija izgleda drukčije. Tko je dobio informaciju da je kreditno nesposoban u eurima, ali zato može podići kredit u CHF, zasigurno nije imao mogućnost izbora. Čak 31 posto ispitanika reklo je da prilikom realiziranja kredita nisu imali izbor valute.

Kako je, prema saznanjima od dužnika, problematika s kreditima u CHF utjecala na povjerenje javnosti u banke? Ima li podatke o tomu?

– Banke u promotivnim kampanjama pozivaju ljude da im se obrate s povjerenjem. Povjerenje je osnovni preduvjet kreditiranja, kao i svakog, posebice dugoročnog poslovnog odnosa kao što su ugovori na 30 godina. Riječ kredit dolazi od credo (lat. – vjerovati, imati povjerenja). U svakodnevnom se životu oslanjamo na banke i njihovu infrastrukturu (od bankomata do kredita). Istraživanja GfK na nacionalnom uzorku pokazuju da je povjerenje u banke relativno visoko u odnosu na mnoge druge institucije (pritom treba znati da je, generalno gledano, povjerenju u institucije u Hrvatskoj vrlo nisko), ali da je od 2008. godine u drastičnom padu i ti su rezultati u skladu sa svjetskim trendovima. Rezultati GfK pokazuju i da se početkom prošle godine povjerenje u banke počelo lagano vraćati, da bi potom ponovno palo u drugoj polovini godine. Negativni primjeri, poput problema dužnika s kreditima vezanim za CHF ili propasti Credo banke, utječu na pad povjerenja. No ono što sada već više godina narušava povjerenje jest činjenica da u kontekstu sveopće gospodarske propasti banke i dalje „zgrću“ enormne dobiti i dijele milijunske bonuse članovima uprava.

Foto: PolitikaPlus
Izvor: Gorden Knezović / Business.hr

Akademija-Art