Vidošević uzvraća: Moj obračun sa svima

Izvješće Državne revizije o poslovanju HGK izvuklo je, nakon dugo vremena, Nadana Vidoševića na naslovnice. Podatak o bogatoj komorskoj kolekciji slika iznenadio je javnost, a mnoge poduzetnike ponukao da se zapitaju čemu služi HGK? Najkritičniji su bili HUP-ovci koji tvrde da se Komora nezakonito financira. Vidoševićev je ured prava mala umjetnička galerija. Na zidovima vise deseci slika. Vidošević tvrdi da su sve kupljene i tamo stavljene još prije Drugog svjetskog rata. “Evo, ovu sliku iznad stola nacrtao je otac bugarske moderne, Monetov učenik. Komora je sliku kupila 1920. Da bacimo tu sliku? Pa to je kulturno blago Hrvatske”, govori mi uzrujano Vidošević.

Glas ga dobro služi, bolje nego u vrijeme kad se natjecao za dužnost predsjednika. Razgovarali smo u subotu ujutro, pa je na intervju došao ležerno odjeven.

– Da nije tužno i tragično, bilo bi komično. Onaj koji je kao Poncije Pilat više od 15 godina prao ruke od svega što se događalo, koji je na sve načine podržavao način života koji nas je doveo u ovu krizu, sada poziva na konsenzus. Mene samo jedno zanima: uključuje li to i HNB? Ili će HNB ostati eksteritorijalni prostor i vodit će i dalje svoju politiku? HNB je institucija koju nikada nije zanimala zaposlenost nacionalne ekonomije, koja je u ime lažne socijalne osjetljivosti kao čuvala stabilnost tečaja i koja se brinula da sve plaćamo jeftinijenego što bismo to realno morali plaćati.

– Nisam guverner, niti je na meni da guverneru dijelim savjete. Da bi se problem mogao shvatiti, treba reći da je gotovo 20 godina vođena pogrešna gospodarska politika i da je na temelju te politike stvorena nova društvena i gospodarska struktura. Protivnici te politike uvijek su prozivani da žele devalvaciju koja će ljude otjerati u situaciju u kakvoj su korisnici kredita u francima, da bi država značajno povećala svoju nelikvidnost, itd. Dakle, mi moramo potonuti kao Titanic i samo je bitno da budemo blizu orkestra koji svira da nam zadnji trenuci budu što ljepši. Dio društvene oligarhije, stvorene u posljednjih 20 godina, ući će u program za spašavanje, neće potonuti… 

– Mislim na one koji su tijekom deindustrijalizacije zemlje i devastacije svih dobara ovog naroda stvorili svoj kapital. Mislim na kompanije koje nisu proizvele proizvod za strano tržište. Ali i njima dolazi kraj, jer padom domaće potrošnje i ti veliki sustavi ulaze u probleme. Ima i drugačijih primjera, onih s aktivnom deviznom bilancom jer su svoje poslovanje prebacili na međunarodno tržište. Taj dio gospodarstva morao bi biti prepoznat od strane kreatora gospodarske politike, na njih bih se ja kladio. Takve tvrtke imaju više od 80 posto realizacije na međunarodnom tržištu, poslove dobivaju na međunarodnim natječajima, nikada nisu poslovali s domaćim javnim poduzećima. Njih bih podržao jer oni će biti nositelji gospodarstva nakon  promjene tečaja do koje će doći prije ili kasnije.

– Možemo mi to odgađati neko vrijeme, ali ne zauvijek.  Da sada uđemo u eurozonu, što nije realno, morali bismo odmah devalvirati kunu jer bi u suprotnom 90 posto hrvatskoga gospodarstva ostalo bez posla zbog nekonkurentnosti. Zato stalno tvrdim, kad govorim o HNB-u, da monetarna i fiskalna politika moraju biti usklađene.

…