Vesna Kolobarić: …o vjetru, letu i pokretu!

Vesna Kolobarić: „…o vjetru, letu i pokretu!“
Muzej Đakovštine u Đakovu, od 07. 10. do 03. 11. 2011.
Galerija „Zvonimir“ u Zagrebu, od 08. 11. do 18. 11. 2011.

Pogledajte galeriju fotografija!

Samostalna izložba zidnih reljefa ženskog torza i digitalno obrađenih fotografija

Koncept izložbe: Vesna Kolobarić
Predgovor kataloga: Ana Lendvaj

Izložba je dio programa MODNI ORMAR, projekt studija dizajna tekstila i odjeće Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu.

Izloženo je 40 zidnih reljefa nastalih tokom 2010. i 2011. godine u tehnici papier mache i tehnici lemljenja sa eksperimentalnim pristupom. Katalog izložbe prati i CD sa fotografijama izloženih radova digitalno obrađenih u photoshopu, što se može predstaviti i kao izložba u izložbi.

„…o vjetru,letu i pokretu!“

Iz ciklusa „FRONTALNI TAM-TAM“ razvio se niz radova nadograđen digitalnim medijem. Ovaj koncept je nova ideja i prvo predstavljanje kompozicije skulpture ženskog torza u tehnici papier mache sa fotografijom obrađenom ili stvorenom u photoshopu.
Umjetnost likovnim tehnikama i temama uvijek korespondira sa vremenom u kojem stvara. Vizualno ju smještamo u vrijeme nastajanja. Naše je vrijeme vrijeme tranzicije, miješanja tradicije i novih medija, propitkivanja porijekla i prihvaćanja globalizacije. Ovo je koncept spoja tradicionalnih tehnika i digitalnog medija. Moje je stvaralaštvo tematski podijeljeno u ciklusima koji se međusobno prožimaju. .
U svom stvaralaštvu dajem naslutiti da mi je polazište inspiracije esencija poimanja dizajna kao dekorativnog doživljaja nakon čega se udaljavam od očekivanog i iznosim emotivne doživljaje koje kompozicijom, materijalima, bojama i taktilnošću pretačem u umjetničko djelo neprimijenjenog karaktera.Čipka i tkanina su uvijek tu prisutni da ukrase i daju senzibilitet, podsjete na porijeklo i Slavonsko stvaralaštvo. Od tradicije do modernosti. U površinama skulptura torza osjeća se inspiracija zemljom, reljefom i pukotinama nastalim sušama. Koloristički i taktilno osjeća se podneblje koje me prožima, kojem pripadam genetski i emotivno.
Digitalni medij brushevima prati emotivno stanje, doživljaj vjetra i pokreta, miris zelenila, mahove ptica. Osjeća se tektonika materijala i korespondencija sa prirodom. Kada nas zemlja nahrani svojim plodovima ostaje nam priroda da ju osjetimo i „spremimo“ u emotivne pretince.
Tijela su u mirovanju sa željom za kretanjem. Kao da promatraju pokrete oko sebe i spremaju se za let. Postoji želja da se organski stope sa krilima, da osjete vjetar, let i pokret. Tema je asimilirana iz osobnog života.
Vesna Kolobarić

Vesna Kolobarić „…o vjetru, letu i pokretu!“

Možemo li vjerovati naslovu koji kaže da će umjetnica ovdje govoriti „… o vjetru, letu i pokretu!“, ili ih ona samo sanja, želi, moli za njih, ali oni – ne dolaze?! Osnovni je dojam da se sve njeno događa duboko dolje, gdje nema vjetra, leta i pokreta u svakidašnjem značenju tih riječi. Istina je da smo njom u podzemlju, u arheologiji ideje koja joj ne da mira, a koja se pojavljuje na desetke načina kao tiha „vojna formacija“ otvorena našoj potrazi za smislom te umnožene slike. Sve se čini jednostavno: iz zidnih „slika“ i podloga izranja impresivni broj ženskih torza kojima je autorica namijenila ulogu pripovjedača „tihe priče“ čiji sadržaj, međutim, moramo sami odgonetnuti. To neće biti teško, ali niti do kraja izvedivo!
Torza su ženska, nema u njima ničeg muškog, pa je logično misliti o njima kao o ženskom subjektu i njegovoj misli. Kakva je ta misao? Upućena je svemu svijetu, ali se napadnim odsustvom naznaka suprotnoga spola odgonetava upravo kao misao o njemu – ne do kraja, i ne samo o njemu, ali svakako o njemu. Sve što je isključeno, govori, naime, o sebi kao da je prisutno. Daje nam ključ za odgonetku. Upućuje na važan sloj priče. Na odnose čiji sadržaj valja očitati iz onog prisutnog. Torza su oblikovana od mljevenog papira, tehnikom papier-machea. Mrkih su, prigušenih tonova; mutno siva su, crna, zaprljana. Čine se natrula! Takav torzo je tijelo koje reagira. Ono reagira na sve oko sebe, iz svog ženskog subjekta, postajući paradigmom rodno/spolnih konstrukcija, ali i odnosa prema prirodi/pejzažu, kulturi kao konstruiranoj, a ne dobivenoj, zatečenoj stvarnosti. Iz teških površina torza izbijaju podzemne poruke.
Izbočeni volumeni torza svom snagom umnažaju osjećanja. Umjetnica temeljenom materijalu za torza – mljevenom i kaširanom papiru – dodaje cement, zidnu boju, zemlju, zrnca iz filtera za vodu, narezane niti konca… Tako svaki put dobiva drugačiju površinu torza. Drugačiju likovnu poruku. Taj pejzaž torza, ta „terra incognita“ polako pulsirajući otkriva autoričin emocijski ekvivalent – temeljno taman, ali ispitivački znatiželjan i borben.
Otkriva svoju snagu. Nastoji iskoristiti staro pravo umjetnika da se služi svim sredstvima kako bi iskazala intenzitet emocije. Osnovnom tijelu torza na nekim mjestima dodaje emocijski neusporedivo toplije ekvivalente – čipku, ready made predmete, perje, lemljenu čipku od žice, guste namaze ljepila, niti rafije, predivo, konac, til, fasadna i vrtna tkanja… Sve ih sabija na rubove „tijela“ koja nose tragove čovjekove odluke da prirodu prilagodi sebi, da (rodno/spolnu) kulturu podredi egu, da iznevjeri pozitivnu civilizacijsku putanju. Upravo zato važan je svaki trag uzlazne energije čija spremišta nalazimo u elementima crvene boje, žute boje sunca, zelene i narančaste. Nabori tila i prediva ovješenog s perjem, dinamiziraju prizor. Tijelo koje je zastalo, izašlo je iz svoje nevoljne statičnosti!  
Cjelokupni njegov ukrasni, tekstilni, a u naznakama i modni vokabular pojačava intenzitet jednog te istog hipnotičkog raspoloženja. Tijelo je spremno na let! Na njegovoj monokromnoj fasadi, svaka je nit, pa i ona čelična, životvorni detalj. A svaka tkanina puna je magije poput kamenih nabora haljine Nike iz Samotrake izgledom tako tanke da se tijelo božice nazire ispod nje. Kod Vesne Kolobarić, čak se i oskudni (tekstilni) detalji na podlozi teške pustoši torza čine božanstvenima u svojoj snazi da slave život.
Ana Lendvaj

Vesna Kolobarić rođena je 1967. godine u Osijeku. Diplomirala je dizajn tekstila i odjeće na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu (1991. g.), u ateljeu umjetnika nakita Lazera Lumezija učila je izradu nakita od plemenitih kovina (2004. g.), u IVORA školi informatike u Osijeku završila je web design (2010. g.). Bavi se izradom unikatne odjeće, oslikavanjem tekstila, patchworkom, quitom, ručnim tkanjem, digitalnim dizajnom i printom, eksperimentalnim tehnikama, tekstilnim skulpturama, prostornim i zidnim objektima, izrađuje nakit od srebra i u tehnici lemljenja. Izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u galerijama i muzejima i na modnim revijama – Hrvatska, Slovenija, Izrael, Austrija, USA i Italija. Surađivala je sa HNK u Osijeku, duži niz godina organizirala projekte iz kulture u Đakovu. 2011. g. prošla je natječaj i ušla u katalog dizajnera sjeveroistočne Europe u organizaciji agencije „Zavod Big“. U različitim ciklusima radova istražuje kako psiho-socijalni, ekonomski i ekološki utjecaji oblikuju vizualni identitet pojedinog vremena, kako tehnološki i znanstveni napredak utječe na upotrebu materijala u umjetničkom stvaralaštvu. Sve je to izraženo kroz cikluse radova „Panonske igre“, „U očekivanju Godota“, „Bezvremeno“, „Frontalni tam-tam“, „Jastuci“, „Paljevine“… Članica je tekstilne sekcije ULUPUH-a (Udruženje Likovnih Umjetnika Primijenjenih Umjetnosti Hrvatske) HZSU-a (Hrvatske Zajednice Samostalnih Umjetnika) i GIOIELLODENTRO grupe umjetničkog nakita u Italiji. Dobitnica je više nagrada i priznanja za umjetnički rad.

Kontakt

Akademija-Art.hr
14.10.2011.