Veleposlanici Francuske i Njemačke: Hrvatska se u EU može osjećati sigurno

Tom su prigodom francuski veleposlanik Jérôme Pasquier te njemački kolega Bernard Fischer odlučili dati zajednički intervju za Vjesnik.

Kako ocjenjujete pozitivne rezultate hrvatskog referenduma i odaziv građana?

Pasquier: Vrlo sam sretan s rezultatima. Sve države članice i hrvatske vlasti prošle su šest dugih godina pregovora kako bi na kraju omogućili hrvatskim građanima da odluče i oni su to u nedjelju vrlo jasno učinili s dva prema jedan. Mislimo da su napravili dobar izbor, a to su vrlo dobre vijesti, kako za Hrvatsku, tako i za EU. Važna je činjenica da ni jedna županija nije rekla ne, a odaziv nije bio ništa niži nego na predsjedničkim izborima pa to nije ništa loše, već uobičajeno za hrvatske prilike.

Fischer: Sretan sam, a posebno s pojedinačnim rezultatima, primjerice u Vukovaru, gdje je zabilježen najveći postotak – 72 posto »za«. Upravo tamo smo kolega Pasquier i ja prije godinu dana gradskom vijeću prezentirali naš francusko-njemački model pa nas je obojicu razveselilo što je u Vukovaru postignut tako dobar rezultat. Naravno, zadovoljan sam i ostalim područjima i, sve u svemu, to je dobar rezultat. Što se tiče sudjelovanja, u demokraciji svaka osoba bira hoće li glasati ili ne. Treba poštovati one koji nisu izašli na glasovanje, a raditi predviđanja za što bi oni glasali ne bi bilo u skladu s demokratskim principima.

Prošlo je gotovo 20 godina od međunarodnog priznanja, a i Hrvatska je prošla dug i težak put. Kako ocjenjujete te važne događaje?

Fischer: Referendum je finalna točka nečega što je počelo, prije svega vašom odlukom 25. lipnja 1991. te se nastavilo 8. listopada. Dvanaest članica EU-a tada je, pod danskim predsjedanjem, donijelo jednoglasnu odluku da zajednički 15. siječnja službeno priznamo Hrvatsku. Prošlog tjedna sam u Berlinu imao priliku razgovarati s tadašnjim ministrom vanjskih poslova Hansom Dietrichom Genscherom o toj noći na 17. prosinca koja je vodila priznanju. Posljednju riječ na konferenciji imao je britanski ministar Douglas Hurd, koji je nakon dugotrajnih rasprava napokon u dva ujutro rekao kako je vrijeme da se donese zaključak. Ubrzo nakon toga dogodio se najvažniji čin, a to je primanje Hrvatske u UN 22. svibnja 1992. uz pristanak svih velikih sila u Vijeću sigurnosti.

Pasquier: U posljednjih 20 godina, sve do primanja u EU, za Hrvatsku je bilo toliko puno izazova da danas možemo reći da su postignuća višestruka. Na hrvatskim građanima jest da ocijene što je sve postignuto, ali mislim kako je očito da je napravljeno puno toga, i to ponajprije kao rezultat velikih napora hrvatskih građana. Siguran sam da su za taj proces pregovori o ulasku u EU bili vrlo korisni.

Fischer: Hrvatska je imala drukčije pregovore nego bilo koja članica – ispunjavanje brojnih mjerila i veći broj poglavlja. Već to je vodilo velikom poboljšanju u područjima važnim za svakodnevni život, poput zaštite potrošača, okoliša, i u svim područjima morali ste prihvatiti standarde EU-a. Nedavno je predsjednik Ivo Josipović rekao našim političarima da je faza pregovora Hrvatsku napravila boljom zemljom, a taj proces se i dalje nastavlja. I Francuska i Njemačka vesele se kraju tog procesa, a vjerujemo da je to 1. srpnja 2013.

Kako je evoluirao Sporazum o prijateljstvu i suradnji iz 1949. i kako ocjenjujete njegovu snagu i važnost danas?

Pasquier: Važnost tog sporazuma očita je, i danas je prirodno da skupa s našim njemačkim prijateljima radimo na svakoj odluci, svakom pitanju i temi. To je očito na administrativnoj razini, ali i na razini naroda, gdje se zbilja osjeća solidarnost. Živimo skupa, odlučujemo skupa, što je toliko postalo normalno da ljudi ponekad ne shvaćaju koliko je snažna naša povezanost. Radili smo vrlo blisko i tijekom pregovora s Hrvatskom pa mislim kako je vrlo simbolično da smo ovaj uspješan referendum imali upravo na datum uspostave francusko-njemačkog prijateljstva.

Fischer: I godinu prije Elizejskog sporazuma, koji sada navršava 49 godina, bila su dva državna posjeta koja se smatraju najfascinantnijim pozitivnim državnim posjetima u svjetskoj povijesti. Kancelar Adenauer u Parizu je razgovarao s francuskim narodom i parlamentom, a to je bilo samo nekoliko godina nakon rata. Zatim je predsjednik De Gaulle došao u posjet Bonnu, gdje se obratio, među ostalim, njemačkoj mladeži. Ta dva posjeta puna su simbolizma i posebno smo sretni da ove godine slavimo 50. obljetnicu tih značajnih posjeta. Tijekom godina suradnja se razvila u vrlo redovite sastanke naših kabineta. Obje strane se redovno sastaju kako bi raspravljali o svemu, ministri poljoprivrede, okoliša itd. Nema političkog pitanja gdje Njemačka i Francuska ne izmjenjuju mišljenja pa u tom smjeru pokušavaju zajedno djelovati na europskoj razini u Bruxellesu.

Što lideri dviju zemalja misle o riječi »Merkozy« kojom mediji obično opisuju suradnju dviju zemalja? Smatra li se ona pozitivnom ili negativnom?

Pasquier: To je novinarski izum i ne želim komentirati samu riječ, ali to doista pokazuje da blisko surađujemo. Naime, vrlo je važno da dobro surađujemo, posebno u ovim teškim vremenima.

Fischer: Mislim da u pozadini toga stoji pozitivna poruka.

Posljednjih dana govori se o Europi dviju brzina, ona brža okuplja se oko Francuske i Njemačke, a južni dio Europe je nešto sporiji. Kako vidite budućnost i što treba učiniti da ne dođe do podjele, nego do snažnijeg ujedinjenja?

Pasquier: Mislim da nitko ne želi razdvajanje Europe, već je moramo zadržati ujedinjenom. Očito je da smo u vremenima vrlo teške krize i moramo odgovoriti na tu krizu te prilagoditi mnoge stvari u Europi. Za tjedan dana zasjeda Europsko vijeće na kojem bi se trebale donijeti velike odluke. Cilj je da ostanemo ujedinjeni jer smo u vremenima krize zajedno jači, to je vrlo važno i za to se borimo. Sada imamo još jednu članicu i, iako je službeno primanje Hrvatske iduće godine, kao što znate već danas ministrica Vesna Pusić nazoči Vijeću ministara vanjskih poslova, i u poziciji je sudjelovati na jednakim osnovama i izraziti službeni hrvatski stav.

Fischer: Od prvog dana, Europa i europska ideja, koje su utemeljene osnivanjem Europske zajednice za ugljen i čelik 1951., počele su evoluirati. Taj uspješni organizam dramatično se mijenjao. Smatram ga najuspješnijom mirovnom inicijativom u ljudskoj povijesti, nigdje u svijetu se nešto tako nije dogodilo i na to najviše možemo biti ponosni. Tu nije riječ o ekonomskoj strani, već je tu važan mir i stvaranje područja mira. Od tada je bilo puno reformi i uvijek smo se prilagođavali novim situacijama. Sada također imamo situaciju koja zahtijeva prilagodbu. Vidjet ćemo što će donijeti sljedeći europski summit i hoće li se sve članice pridružiti paktu o stabilnosti i financijskoj disciplini. To u konačnici pokazuje da se snaga koncentrira u Europskom vijeću koje je vrhovni organizam koji nas gura naprijed. Imat ćemo dobru budućnost, a Hrvatska se u Europskoj uniji može osjećati sigurno. Većina glasača je u nedjelju izrazila svoju želju i mi vam iz dubine srca čestitamo.

Izvor: Petra Kostanjšak /vjesnik.hr/

Akademija-Art.hr