Vedran Karadža: Arheologija konzumerizma

od 03. 11. 2012. (u 19.00 sati)

Izložbu će u prisustvu autora predstaviti Eugen Borkovsky

Pogledajte galeriju radova!
Predgovor katalogu:

 

Skupljanje različitih stvari koje nam se čine zanimljivim ili korisnim karakteristika je svih ljudi. Tko od nas nema policu, odaju, konobu u kojoj se nalaze predmeti koje više ne upotrebljavamo a nemamo snage baciti ih ili nekom pokloniti. S predmetima stvaramo odnos kroz osobnu interpretaciju uz često prisutno emotivno značenje. Osim slučajno nađenih predmeta mnogi sakupljaju vrećice šećera, autograme poznatih osoba, razglednice, suvenire s putovanja… U šetnji, uz obale rijeka ili mora nalazimo prirodne, odbačene ili zagubljene predmete koji izazivaju pažnju. O nama ovisi da li ćemo ih pokupiti i prenijeti u konobu, podrum. Osoba koja će ih zasigurno ponijeti je Vedran Karadža, umjetnik kojemu su to izvorišta gradivnog materijala za umjetnički iskaz.

Odnos prema nađenom materijalu umjetnik obrazlaže 2010. godine u opširnom ispovjednom eseju. Tada je, nakon više godina rada, na vrhuncu kreativnog odnosa prema elementima kojima gradi objekte. Pred nama je nekoliko objekata energetski raznorodnih interpretacija sakupljenih oblika. Iako artefakti nose karakteristike ideje premise, ova izložba predstavlja izbor iz nekoliko serija.

Stari, obrabljeni predmeti posjeduju emanirajuću memoriju. Količina emanacije ovisi o senzibilitetu primaoca. Vedran Karadža najprije postaje skupljač. U asortiman od kojeg sastavlja radove uzima prirodne, naturalne elemente. No, većinu čine industrijski ili zanatski proizvedeni predmeti ili njihovi ostaci. Među elementima raspoznajemo čepove, kvake, bravice, komade užadi, dijelove mreža, perle, krugove, spirale, godove, trake, školjke, alate, ventile, drške namještaja ili strojeva, od metala, drva, stiropora, tekstila, dijelova biljki. Na svjetlu dana umjetnik zadržava predmete koji mu izazivaju značenje i s njima se odlučuje poigrati. Mi postajemo svjedoci kako likovno solidno educiran autor, preskačući klasične tehnologije, pokreće vizualno i značenjsko preslagivanje svijeta. Asortiman asocijacija obuhvaća raspon od vještičjih predmeta preko čudnovatih muzičkih instrumenata, modela atomskih jezgri, maketi tajnovitih mehanizama ili brodskih sistema. Često je karakteru elemenata dana podrška. Komadiće tekstila nalazimo kao notni zapis, crtovlje. Na nekim radovima razabiremo ideju mobila, mogućeg pokretanja napetošću žičanih elemenata koji se često propinju u prostor. Integriranje stvarnih predmeta u cjelinu autor ponegdje rješava zalijevanjem smolom ili voštanim materijalom a ponegdje apliciranjem lijepljenjem ili zakivanjem. Nismo uvijek sigurni da li su elementi spojeni spontano, vlagom i slučajnošću ili je njihov odnos definiran intervencijom autora.   

Činom umjetnikovog odabira predmet ili dio predmeta prestaje biti proizvodom / otpadom i pridaje mu se pažnja koju do tada nije imao. Prije odbacivanja, novi predmet je nastao za određenu namjenu. Završetak korištenja nosi odvajanje od osnovne funkcije, događa se gubitak značenja. Ponovnom uporabom otvara se daljnji krug značenja. Predmet zamjećuje nova osoba, u našem slučaju umjetnik, koji ga koristi na neki drugi način, kao sastavnicu umjetničkog predmeta. Time se zaokružuje mijena funkcija i značenja predmeta. Karadža zapravo sahranjuje sakupljene predmete, balzamira ih u ideji njihove konačne svrhe. Ali, posljednja instanca je promatrač, mogući kupac djela. On je završna karika ciklusa.

U ovim oniričkim kompozicijama elementi nisu izrađeni već uklapani. Sastavnice se miješaju s prostorom. Između slikarstva i skulpture, assamblage izlaskom u prostor dovodi u pitanje frontalitet. Radove možemo doživjeti kao prostorne konformacije, kao u prostor odbjegle slike. Najbolje određenje bilo bi objekt. Karadža gradi prostore s čestim kompozicijskim otklonima od očekivanog. Predmete odlikuje gestualnost u rezultatu bez obzira na usporenost procesa realizacije. Pri tom, Vedran Karadža poštuje osobnu povijest. Instinktivnim pristupom interpretira realnost prema egzistencijalnom iskustvu. Umjetnik kombinira ono prema čemu osjeća izvjesnu vezanost pa se doza fetišizma pomalja iz radova. Čarobnjak transmisije sakupljenog, Vedran Karadža, osim maštom, služi se doziranim humorom kojeg nalazimo u rezultatima.

Usloženi susret predmeta, tvari i oblika, stvara odnos s gledateljem. Promatranjem Karadžinog artefakta i prepoznavanjem detalja isprepliću se mnoge razine stvarnog. Način Bricolage-a pretvara tradicionalno pasivnog gledatelja u sudionika koji u prostor unosi svoje tijelo ili dijelove tijela, npr. prst ali i pogled „unutar“ djela. Uporaba stvarnih predmeta još u prošlom stoljeću usmjerena je na snažnu kritiku potrošačkog društva. I ovi radovi, pored sarkazma prema industrijskom društvu uporabom neznatnog materijala, upozoravaju na ekološku zapuštenost naših svijesti. Ovi umjetnički mišljeni objekti razgolićuju estetiku suvremene civilizacije koja emitira višak predmeta. Ponuđen je novi diskurs u smislu drugog života odsluženog predmeta. Kompozicije pred nama nose u sebi odjeke underground pokreta, pop kulture ali i etno asortimana. Granice, koje su razdvajale elitnu od popularne kulture, omekšale su. Nađeni, odbačeni predmet, uklopljen u instalaciju poput ovih Vedrana Karadže, dobiva sociološku notu značajniju od značenja kad je bio nov i neoznačen poviješću.

Vremenitost predmeta označuje polaznu poziciju: prošlost. Umjetnik u trenutku izbora vizualizira sadašnjost osobnog doživljaja. Trenutak na izložbi je budućnost predmeta. Poput egzotičnih predmeta koje arheolozi nalaze diljem svijeta, ovi objekti kao da su sačinjeni za posljednje rituale konzumerizma.

Eugen Borkovsky, X. 2012.

Vedran Karadža rođen je u Splitu 28. IV. 1977. godine, gdje maturira na Općoj gimnaziji "Vladimir Nazor". Akademiju likovnih umjetnosti, u Širokom Brijegu, BiH, upisuje 1996. godine. U lipnju 2002. diplomira kao grafičar i profesor likovne kulture, u klasi prof. Igora Dragičevića. Trenutno je na poslijediplomskom studiju grafike u Sarajevu. Izlagao više puta na samostalnim i kolektivnim izložbama. Živi i radi u Drveniku Velom i Splitu.