Abadžić
U petak, 5 travnja, u 19 sati u varaždinskoj galeriji “Zlati ajngel” održat će se otvorenje izložbe akt fotografija pod nazivom “Gola istina”. Bit će izložene fotografije na ovu temu trojice vrhunskih hrvatskih fotografa: Stanka Abadžića, Željka Koprolčeca i Jasmina Krpana
Suorganizator izložbe je Foto klub Sloboda Varaždin. Izložba ostaje otvorena do 21. travnja
Živimo u svijetu u kojem dominira slika. Okruženi smo fotografijama.. Ne možemo im pobjeć. Sve je u slikama. Slika na svakom koraku, slika 24 sata non stop. . Svakim je danom sve više slika a manje ljudi.
Televizori se ne gase, u novinama nema vijesti bez fotografije, na ulicama kojima prolazimo, autoputovima, avionima, tramvajima, gledaju nas fotografije i rugaju nam se..
Kuće su pokrivene slikama, čisti se zidovi prljaju slikama, slike više ne vise tiho u spavaćim sobama nego agresivno blješte i ubijaju svojom blesavošću i neukusom. ..
Koprolčec
Više se ne sanja u slikama. Snove su zamijenile reklamne poruke, spotovi. Priroda se brani od slika, tijelo da se spasi prestalo je sanjati.
Neki su umjesto slika spavajući čuli muziku ili pisak lokomotive, umjesto snova u slikama kako su nekada sanjali. Tijelo je uvelo cenzuru. Nema više snova u boji ni crno bijelih. U snovima televiziju je zamijenio radio.
Često se sanja sirena ambulantnih kola ili policije, sanjaju se melodije koje ste zaboravili, a čuli nekad davno. Sanjaju se opere, operete, simfonije, šlageri i šansone. Pišu se nove sanjarice. Novi prevaranti pišu što će vam se dogoditi ako sanjate cvrkut ptica, žubor potočića, tenora koji pjeva , urlanje prevarenog muža ili vriskove i prigovaranje drage vam žene.
U javi još vlada slika. . Važno je da slike koje ne gledamo ili gledamo nisu više produkt ljudi. Slike rade aparati. Rade ih kako oni hoće, na svoju radost i veselje ne mareći tko ih drži, tko pritišće okidače.
Canoni, Panasonici, Nikoni su kao psi dobri prijatelji ljudi. Mašu veselo repovima čekajući da im napunite baterije i da onda slikaju kako su programirani a ne kako vi želite. . Jednako kao i psi rugaju se ljudima i uživaju u njihovoj gluposti.
Psi i aparati ljude ne vole, nisu im prijatelji, preziru ih i nad ljudima vladaju. Psi vode jadnike na uzicama, stanu gdje oni hoće, vrše nuždu gdje oni hoće baš kao i fotoaparati koji slikaju što oni hoće i kako hoće.
Krpan
Ljudi gledaju u izlozima izložene fotoaparate i kamere i gledaju cijene fotoaparata i razgovaraju koji je aparat bolji. .
S druge strane, u izlogu fotoaparati gledaju ljude i međusobno govore koji čovjek koji ih gleda izgleda gluplji.
Tu i tamo čovjek im se izmakne, zajebe ih, izmakne njihovoj kontroli, snimi slučajno ili ne, onako kako on hoće a ne kako to želi fotoaparat.
Ipak se dogodi da pas ne vodi čovjeka nego čovjek psa. To se događa rijetko, ali da se to ipak dogodi osvjedočit ćemo se kada pažljivo pogledamo fotografije Stanka Abadžića , Željka Koprolčeca i Jasmina Krpana.
Kada se to dogodi teško je objasniti zašto se dogodilo i kako. Možda se dogodilo slučajno. Važno je da se dogodilo. Važno je da se dogodilo i važno je da to prepoznate. Ne zbog fotografija nego zbog Vas. .
Željko Senečić
