Varaždin – Teodor Goričanec: Mirovanje kretanja

Piše: Gordana Kokanović-Krušelj
Teodor Goričanec “Mirovanje kretanja”

U galeriji Gospodarske škole u Varaždinu otvorena je izložba fotografija autora Teodora Goričanca pod nazivom “Mirovanje kretanja”. Tema izložbe – Indija- predstavljena je serijalom humanističko dokumentarne fotografije, a može se razgledati do kraja veljače.

Pogledajte galeriju fotografija!

Teodor Goričanec rođen je u Čakovcu 1965. g. Iako po zanimanju instruktor letenja, stjecajem okolnosti prekvalificirao se u montažera – snimatelja. Osim rada u fotografskom studiju, surađivao je kao fotoreporter u „Jutarnjem listu“, „Areni“, „Aečernjem listu“, „Gloriji“ te mnogim lokalnim medijima. Za HRT radi kao „freelancer“, a kao ratni snimatelj dva je puta ranjavan te ima status ratnog invalida domovinskog rata. U mirovini je aktivan, bavi se reklamnom fotografijom i reklamnim filmovima. ovo mu je 8. izložba na kojoj izlaže svoje fotografije.

Fotografije Teodora Goričanca dokumentarnog su karaktera: cilj im je što vjernije zabilježiti realnost, ali s dovoljno prostora za iskazivanje autorske osobnosti. U slučaju Goričanca, autorski se potpis pokazuje vrlo osebujnim i čvrsto definiranim.

Motiv fotografija je čovjek indijskog potkontinenta i njegove kulture, čovjek koji je odraz tradicije i suvremenosti, specifičnog poimanja vremena. Taj dokumentarističko- humanistički opus Goričanec kroz odabrane teme donosi besprijekorno profesionalno: precizno usmjeravajući objektiv, pažnju promatrača sigurno upućuje na zadani motiv. Promjena rakursa nije ono što ga zanima- takvi pomaci nisu mu potrebni jer su njegovi objekti, trenuci koje odabire, kompozicija za koju se odlučuje sami po sebi dovoljno zanimljivi. Jednostavno je odabrao najpogodniji rakurs iz kojega najčešće “okida”, birajući uglavnom srednji i krupni plan, tek iznimno široki kadar.
Iako fotograf bilježi stvarnost na koju ne može utjecati, sama odluka o trenutku “okidanja” ključna je za uspješnost fotografije i gradnju osobnog stila. Pri toj kompleksnoj odluci istovremeno djeluje niz elemenata: pokret, izraz lica, položaj tijela koje tvori privlačnu kompoziciju, baš ona “prava” ravnoteža u kadru, osvjetljenje, kut snimanja, sadržajnost trenutka, ponekad i intrigantnost koja traje tek nekoliko sekundi. Tako fotografija zapravo postaje promišljena slučajnost koju podjednako gradi sam objekt, nesvjesno, ali i fotograf, koliko intuitivno toliko i svjesno. Upravo taj odabir je fotografova intervencija, autorska kreacija. U tome je Goričanec majstor: iskustvo i senzibilitet, impuls za trenutačnim djelovanjem, rezultiraju intrigantnom sadržajnošću i estetskom privlačnošću.
Estetika fotografija obilježena je kontrastom između pejzaža reduciranog na nekoliko elemenata (voda, kamen, zemlja, nebo) i ljudskih likova. Ujedno je to kontrast između hladne boje monokromnog pejzaža i jarkih boja odjeće, što je samo po sebi intrigantno. Zbog toga je pažnja promatrača, bez ikakvih ometanja, usmjerena na čovjeka u trenutku kontemplacije ili pri obrednom pokretu, na ekspresiju lica običnih ljudi ili  sadhua – asketa i pustinjaka- tijekom hodočašća na svetu rijeku Ganges, na ženu koja je zastala u svakodnevnom poslu… U prvome je planu njihova interakcija s prirodom i duhovnim sadržajem ili trenutak svakodnevice  u polaganom životnom tempu u koji su uronjeni. Koliko nam se ti ljudi čine egzotični, istovremeno su nam i bliski.

Ljudsko je oko sklono vidjeti objekte onakvima kakvima ih želi doživjeti s obzirom na vlastito iskustvo, znanje, pa i predrasude. Tek na prvi pogled Goričanec nam nudi Indiju upravo onako osebujnu i egzotičnu kakavom je zamišljamo, zemlju kojom šeću pustinjaci uronjeni u duboku meditaciju, zemlju u kojoj je ukorijenjen vremenski kod drugačiji od našega, kod koji obuhvaća široke, nepojmljive vremenske jedinice vječnoga Kosmosa, prema kojima naša zapadnjačka mjerila vremena i nisu toliko značajna. Ali, na nekim fotografijama ćemo te prizore vidjeti upravo zato što ih želimo takvima doživjeti. Goričanec nam nenametljivo pokazuje indijsku suvremenost: sadhua premazanog pepelom, ne u dubokoj kontemplaciji, već pri razgovoru mobitelom.

Život svake fotografije obilježen je odnosom koji će uspostaviti s promatračem; fotografije Teodora Goričanca promatrača će potaknuti na  intenzivnu komunikaciju,  ne samo na emotivnoj razini, već i kroz iznimnu estetiku, sklad elemenata koji je čine. Takav efekt može biti rezultat jedino izvornog talenta kojeg Goričanec neosporno posjeduje.
Gordana Kokanović-Krušelj, prof.

Akademija-Art.hr